U Kući ljudskih prava u Zagrebu 13. veljače 2023. godine predstavljeno je treće izdanje periodičkog Izvještaja o stanju ljudskih prava LGBTIQ osoba u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2018. do 2022. godine. Izvještaj je izradio Zagreb Pride na temelju zakonodavnih, pravosudnih, političkih društvenih, medijskih i kulturnih okolnosti koje se tiču života, a posebno temeljnih ljudskih prava LGBTIQ osoba u Hrvatskoj.
Na okruglom stolu u sklopu predstavljanja Izvještaja sudjelovali su Franko Dota, iz udruge Zagreb Pride, Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Ivana Kekin, saborska zastupnika Zeleno-lijevog bloka i članica Odbora za ravnopravnost spolova, Natalija Labavić, odvjetnica, Leonardo Mikac, iz udruge ZA PRAVO LGBTIQA+ OSOBA i Petar Dukić, iz udruge Queer Sport Split i LGBT centra Split.
Izvještaj je objavljen kao publikacija koja nosi naslov Rozi megafon. Rozi megafon 3, kako ga mi zovemo, pokriva razdoblje od 2018. do 2022. godine, dakle zadnje petogodišnje razdoblje u kojem smo pratili društvena zbivanja, primjerice odnos većine prema manjinama, rezultate velikog terenskog istraživanja iz 2019. godine koje je provedeno unutar same LGBT zajednice o doživljenom nasilju, iskustvima i potrebama, medije, zakonodavne promjene i sudsku praksu, rekao je Franko Dota jedan od osnivača organizacije Zagreb Pride, navodeći izvore kojima su se koristili u pripremanju izvještaja. Uvid u razne predmete omogućava im i veliki broj LGBT osoba koje im se obraćaju za pomoć jer je pružanje podrške jedna od njihovih svakodnevnih aktivnosti.
Izvještaj nosi simboličan naslov „Dva koraka naprijed, jedan natrag – LGBTIQ prava u Hrvatskoj između stagnacije i sudskih pobjeda“, a o kojim se koracima radi Dota je objasnio: Jedan korak naprijed bio bi zakonodavni okvir koji imamo, a radi se o relativno zadovoljavajućem zakonodavnom okviru i pritom naglašavam riječ relativno. Drugi pozitivan korak je činjenica da imamo osnaženu i sve vidljiviju LGBT zajednicu pogotovo u mlađem djelu populacije. Istaknuo bih i kako imamo nekoliko važnih sudskih presuda, kako kod udomiteljstva, tako i kod zaštite neformalnih životnih partnera, a situacija je nešto poboljšana situacija i kod procesuiranja zločina iz mržnje. Korakom natrag smatramo razdoblje stagnacije u kojem institucije i dominantne političke stranke uopće ne prepoznaju LGBT zajednicu kao najbrojniju i najveću manjinu u našoj zemlji.
Rezultati istraživanja opisani u Izvještaju pokazuju da je došlo do stagnacije u razvoju i poštivanju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj, a razlog tome je, kako se navodi u Izvješću, loša primjena zakona za zaštitu od diskriminacije i nasilja, zaustavljanje daljnjeg razvoja normativnog okvira koji se odnosi na LGBTIQ osobe i negativni politički trendovi u Hrvatskoj, ali i u nekim drugim zemljama u Europskoj uniji i u našem regionalnom okruženju.
Brojna istraživanja pokazuju kako su LBTIQ osobe često žrtve fizičkog, verbalnog i psihičkog nasilja i uznemiravanja, nerijetko diskriminaciju doživljavaju u javnom prostoru, u školi, na fakultetu, na radnom mjestu ili u obitelji. Prema istraživanju Zagreb Pride-a iz 2019. godine 64 posto ispitanika doživjelo je neku vrstu nasilja na osnovu spolne orijentacije, rodnog identiteta, rodnog izražavanja i/ili spolnih karakteristika. Trećina LGBTIO osoba zbog straha od nasilja i diskriminacije skriva svoje identitete, a 88 posto njih preživljeno nasilje nikada nikome nije prijavilo. Prema istraživanju Eurobarometra iz 2019. godine samo 44 posto ispitanika smatra da bi LGBTIQ osobe trebale imati ista prava kao i heteroseksualne osobe.
Među pripadnicima LGBTIQ zajednice sve je izraženija potreba za prostornom socijalizacijom, sigurnim prostorima i LGBT centrima sve je izraženija. Prepreke za ostvarivanje njihovih ljudskih prava svakako su: stagnacija u legislativnim iskoracima prema poboljšanju, stereotipi i predrasude u društvu i u pravnom sustavu i stajalište da se ništa neće promijeniti ako se i prijave slučajevi govora ili zločina iz mržnje.
Sveprisutan govor mržnje razlog je za veliku zabrinutost za sve manjinske skupine u Hrvatskoj istaknuto je u Izvješću o stanju ljudskih prava LGBTIQ osoba, a među manjinskim skupinama prema kojima je govor mržnje najizraženiji najsnažnije je pogođena romska nacionalna manjina. Predstavljajući najnovije rezultate Istraživanja o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije, a o čemu smo pisali na Phralipenu, Tena Šimonović Einwalter je istaknula kako je najznačajnija negativna promjena upravo ta da više ljudi ima predrasude prema Romima. Oni su nadiskriminiranija skupina prema kojoj su sudionici istraživanja izražavali najveću socijalnu distancu, rekla je Einwalter.
Ostaje još puno područja na kojima je potrebno dosljedno raditi kako bi prava LGBTIQ osoba zaista bila i ostvarena. U dva polja treba najviše raditi – u zaštiti prva LGBT osoba kod zapošljavanja i na radnom mjestu te u obrazovanju, rekao je Dota i objasnio: Problematika diskriminacije na radnom mjestu je ogromna i to je razlog zašto većina osoba skriva svoj identitet na radnom mjestu, a kad se za njega i dozna često se pojave problemi kod napredovanja, produživanja ugovora o radu na određeno vrijeme i slično. U obrazovanju vidimo veliku regresiju jer se, primjerice u kurikulumima nigdje ne spominje da bi trebalo obrađivati i LGBT tematiku.
