Svjetska židovska organizacija za restituciju (WRJO) osudila je nedavnu odluku poljskog parlamenta da usvoji nacrt zakona kojim se uvodi zastara zahtjeva za povrat imovine. Nacrt zakona usvojio je krajem lipnja Sejm, donji dom poljskog parlamenta, s 309 glasova za i 120 suzdržanih te sada mora ići u senat na privatno odobrenje. Iz WRJO-a su upozorili kako takav nacrt zakona ozbiljno ograničava svaku mogućnost poljskih Židova, žrtava holokausta, da povrate imovinu koja im je ukradena u Drugom svjetskom ratu. Poljska je jedina zemlja u Europskoj uniji koja nije donijela zakone o povratu imovine, unatoč opetovanim međunarodnim pozivima da to učine.
WJRO je poslao i pismo poljskom premijeru Mateuszu Morawieckom, koji je pučanstvu obećao da Poljska neće preživjelima holokausta plaćati ništa zbog, kako je rekao, njemačkih zločina počinjenih nad njima na teritoriju Poljske. Ovo je još jedna u nizu odluka zbog kojih su napete i poljsko-izraelske veze, a čitavu stvar Poljska je zakuhala još u 2018. godini, kada je donijela zakon kojim se kažnjavaju oni koji tvrde da su Poljska ili poljski narod na bilo koji način odgovorni za holokaust. O Zakonu o holokaustu i pokušajima poljske vlade da spriječi razgovore o sudioništvu Poljaka u zločinima Trećeg Reicha pisali smo na Phralipenu.
Pitanje poljske (su)odgovornosti
Poljska je bila dom jedne od najvećih svjetskih židovskih zajednica dok je nacisti tijekom Drugog svjetskog rata gotovo u potpunosti nisu izbrisali. Bivši židovski vlasnici imovine i njihovi potomci desetljećima zagovaraju povrat imovine koja im je oduzeta, ali bezuspješno. Oko 3.5 milijuna Židova i Židovkinja živjelo je u Poljskoj prije Drugog svjetskog rata, a oko 90 posto pogubljeno je u nacističkim koncentracijskim logorima. Mnogi od tih logora bili su i u Poljskoj s obzirom na to da je zemlja bila pod nacističkom okupacijom. Kao sudjelovanje određenog broja poljskih građana u zvjerstvima nacista, navodi se primjer grada Jedwabnea u kojem je 1941. godine polovica grada ubila drugu polovicu – 1600 židovskih muškaraca, žena i djece.
O tome je pisao poljsko-američki sociolog i povjesničar Jan T. Gross koji je i otvorio pitanje poljske odgovornosti u nacističkom holokaustu. Grossova istraživanja su prikazala poljsku suradnju kao neizostavan element u realizaciji zločina Drugog svjetskog rata, bez obzira na njemačku represivnu politiku prema Poljskoj.
Koliko poljska vlast odbija razgovor o poljskom suučesništvu u Drugom svjetskom ratu, pokazuje i događaj iz veljače ove godine, kada je poljski sud presudio da se dvoje istaknutih poljskih povjesničara koji se bave istraživanjem holokausta, Barbara Engelking i Jan Grabovski, moraju javno ispričati. Prema mišljenju sudaca Okružnog suda u Varšavi, dvoje povjesničara nisu priložili dovoljno dokaza u jednom odlomku u knjizi I još je noć. Sudbine Židova u nekim okruzima u okupiranoj Poljskoj, objavljenoj 2018. godine.
Tužbu je podnijela nećakinja načelnika sela Malinovo na istoku Poljske. 81-godišnja Filomena Leščinska, koja je odlomak o njenom stricu Edvardu Malinovskom u knjizi Engelking i Grabovskog smatrala “klevetničkim”. Malinovski je u njemu predstavljen kao netko tko “također snosi krivnju za smrt Židova”. Leščinsku je podržala desničarska organizacija Poljska liga protiv klevete, koja je postala poznata po tužbama protiv novinskih redakcija koje su Auschwitz i druge njemačke koncentracijske logore u okupiranoj Poljskoj nazivali “poljskim logorima”.
Ovaj sudski proces je imao za cilj dovesti u pitanje kompetentnost istraživača, financijski ih kazniti i tako odvratiti druge istraživače da se bave neugodnim temama, upozorila je Engelking prije izricanja presude. Kako prenosi DW, ideja “identiteta i nacionalnog ponosa”, po njenom mišljenju, vodi tome da svaki građanin Poljske može tužiti svakog tko se kritički izrazi o poljskoj naciji ili poljskoj državi. Istraživači, koji tematiziraju poljski antisemitizam i ulogu Poljske kao pomagača u holokaustu već dugo su izloženi kritikama poljske desnice i brojnih medija koji su joj naklonjeni. Engelking i Grabovski, redovno su u javnosti predstavljani kao “falsifikatori povijesti” i “narodni izdajnici” u službi Njemačke.
Svjetski židovski kongres rekao je u izjavi da je “šokiran” ovom presudom. U izjavi iz Memorijala holokausta Yad Vashem poručili su da ovakve presude predstavljaju napad na napore za postizanje cjelovite i uravnotežene slike povijesti holokausta i ozbiljan napad na slobodno i otvoreno istraživanje.
Pravedništvo među narodima nije dovoljno
Važno je reći da Poljaci i Poljakinje čine zemlju s najvećim brojem tzv. pravednika, ljudi koji su spašavali Židove tijekom progona i holokausta, a Yad Vashem Poljsku je nazvao Pravednicom među narodima. Prema Yad Vashemu, Poljska ima 7.112 pravednika koji su spasili oko 35.000 Židova, ali Yad Vashem također navodi da je, kao što pokazuju povijesna istraživanja, takva pomoć bila relativno rijetka, a napadi, pa čak i ubojstva Židova, bili su široko rasprostranjeni.
Poljska konzervativna Stranka prava i pravde (PiS), koja je na vlast došla 2015. godine, usredotočila se u javnim nastupima na poljsko junaštvo i patnju, umjesto na razgovore o nepravdi i (su)odgovornosti u zločinima tijekom okupacije nacističke Njemačke od 1939. do 1945. godine. Nakon presude Barbara Engelking se zahvalila za geste solidarnosti iz inozemstva i poručila da u Poljskoj ima dovoljno mladih i hrabrih znanstvenika i znanstvenica, koji će se nastaviti baviti neugodnim temama bez obzira na pokušaje zastrašivanja. Neugodnim temama nastavit će se baviti i različite svjetske židovske organizacije i inicijative, koje ne pristaju na ideju da za pravdu postoji zastara.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
