“Ustav Republike Hrvatske” film je hrvatskog redatelja Rajka Grlića i rezultat je hrvatsko-slovensko-makedonsko-češke koprodukcije koja je u listopadu 2016. godine izašla u redovnu kino-distribuciju. Scenarij za film Grlić je napisao u suradnji s Ante Tomićem i taj je scenarij bio objavljen u rujnu 2016. godine kao knjiga u izdanju Hena coma.
Film je bio prikazan na brojnim festivalima diljem svijeta i doživio je veliki uspjeh te je pokupio mnogo nagrada, počevši od međunarodne premijere u Montrealu 2016. godine gdje je dobio Grand Prize of the Americas za najbolji film. Godine 2018. postao je najnagrađivanijim hrvatskim filmom kada je na South East European Film Festivalu u Berlinu osvojio nagradu, 33. i 34. po redu, za najbolji film. Nebojša Glogovac, preminuo u veljači iste godine nakon teške bolesti, na tom je festivalu bio nagrađen za najboljeg glumca.
Glogovac je u “Ustavu” utjelovio lik Vjekoslava Kralja, cijenjenog profesora povijesti i uglednog građanina, velikog katolika, ali deklariranog homoseksualca i transvestita te čovjeka koji je prijezir prema ljudima srpske nacionalnosti “naslijedio” od oca. Ipak, ispod maske koju nosi pred svijetom on je samo još jedan ranjeni pojedinac, obilježen teškom smrću svoga ljubavnika.
Uz njega, u glavnim se ulogama pojavljuju Ksenija Marinković (Maja Samardžić) i Dejan Aćimović (Ante Samardžić), također nagrađeni za svoje uloge, koji glume supružnike. Maja je po struci medicinska sestra, Hrvatica i s majčine i očeve strane, a Ante je policajac i čovjek srpske nacionalnosti. Božidar Smiljanić (Hrvoje Kralj) tumači lik Vjekova oca, ratnog invalida koji je u potpunosti ovisan o svojemu sinu. Taj je lik značajan i u svrhu karakterizacije samoga Vjeka jer je vrlo jasno koliko je on utjecao na proces modeliranja čovjeka kakav je Vjeko postao.
Iako naše društvo postaje otvorenije prema različitostima još se uvijek iza površine brojnih uljudnih lica krije mržnja prema drugačijima. Tako radnja “Ustava Republike Hrvatske”, a za koji Ivica Ivanišević kaže da mu je, kulturološki gledano, suđeno postati “ustavom publike hrvatske”, prati živote četvero susjeda koji žive u zgradi u centru Zagreba, ali koji nemaju doticaj jedni s drugima zbog međusobne netrpeljivosti povezane s imovinskim statusom, nacionalnom i vjerskom pripadnošću te seksualnim navikama. Da ih životne okolnosti, odnosno nesreća na to nije prisilila, vjerojatno nikada ne bi progovorili, ali ovako, izloženi situaciji u kojoj su se našli, počeli su prepoznavati ljudskost jedni u drugima, a predrasude su polako počele blijedjeti.
U sustavu u kojem živimo juranjava za novcem postala je svakidašnjica. Ta je strka rezultirala porastom pohlepe i borbom među ljudima isključivo za osobnu korist. Na tom smo putu zaboravili što znači biti čovjek i tako si onemogućili proces osobnog duhovnog napretka, a podjele među ljudima ograničile su nas da se okrenemo jedni drugima i da međusobno surađujemo. Tako bih ovaj dio teksta prigodno završila riječima Nebojše Glogovca, jednog od najboljih srpskih glumaca: “Imam nekada utisak da su nam životi toliko obesmišljeni da smo poput hrčka u kavezu koji se vrti u krug. Od jurnjave za novcem da bi poplaćali kredite mi zaboravljamo na decu, na dušu, na ljubav. Mislim da je to pogubno, jer napredak ljudske vrste ne predstavljaju kola koja idu brže i tona informacija kojima smo zatrpani. Ovaj film nam pokazuje kako da se odupremo tom besmislu koje je zahvatilo čitav svet”.
Grlićev i Tomićev “Ustav” realizirao se i na daskama Satiričkog kazališta Kerempuh 25. veljače 2017. godine u režiji Vinka Brešana.
U ovoj nagrađenoj predstavi je, baš kao i u filmu, riječ o ljudima potpuno različitih svjetonazora koji ne dozvoljavalju da se njihova istina dovodi u pitanje ili ismijava, što rezultira međusobnim sukobima. To su pojedinci različitog društvenog i imovinskog statusa, a njihove razmirice najčešće su vezane uz nacionalnu pripadnost i politički svjetonazor, seksualnu orijentaciju i vjeroispovijest. Osim što žive u istoj zgradi, likove povezuje i to što za sobom vuku utege prošlosti kojih se ne mogu osloboditi.
Lik Vjekoslava Kralja utjelovio je glumac Borko Perić i za odigranu ulogu dobio je nekoliko nagrada, primjerice nagradu za najbolju mušku ulogu na 34. Susretima kazališta/pozorišta BiH Brčko distrikt (2017), nagradu “Mala liska” na 15. Međunarodnom festivalu komedije “Mostarska liska” (2018) te nagradu “Fabijan Šovagović” na Festivalu glumaca (2018). Lik Maje Samardžić tumači Ana Maras Harmander koja je za svoju izvedbu također bila nagrađivana, primjerice na Festivalu pozorišne komedije “Osmijeh Sarajeva” (2017) nagradom u kategoriji “najbolja mlada glumica”. Njezina supružnika, Antu Samardžića, glumi Nikša Butijer, a lik Hvroja Kralja glumac Damir Poljičak.
U ovoj predstavi rađenoj po filmskom scenariju vrlo su vjerno prikazani protagonisti te izneseni njihovi socijalni problemi i predrasude, a pažljivo biranim rekvizitima na sceni vješto su dočarana ključna mjesta radnje. Iako su u predstavi humoristični elementi naglašeniji nego u filmu, u tom se humoru i satiri skriva prava istina o društvu, a koliko će sadržaj predstave, pa tako i filma, doprijeti do gledatelja te koje će pouke izvući ovisi o njima samima.
