U četvrtak, 25. travnja 2019, u punoj zagrebačkoj Kući Europe, u suradnji ureda Pučke pravobraniteljice i Kuće ljudskih prava Zagreb, održana je konferencija pod naslovom 10 godina primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj.
Konferencija je zamišljena s ciljem pogleda unazad i prisjećanja na formiranje i implementaciju Zakona o suzbijanju diskriminacije te svega što se od donošenja Zakona učinilo pod okriljem te legalne baze, ali ujedno i koji problemi ostaju i dalje prisutni te kakva su predviđanja za budućnost borbe protiv diskriminacije u Hrvatskoj. Rasprave u sklopu konferencije osmišljene su tako da objasne što se sve čini, koristi li se zakonski okvir efikasno i što su glavne prepreke u suzbijanju diskriminacije.
Pozdravne su govore, u skladu s tim, održali relevantni stručnjaci, počevši s moderatoricom Tenom Šimonović Einwalter, zamjenicom pučke pravobraniteljice i Lorom Vidović, pučkom pravobraniteljicom, koja se osvrnula na inicijalne probleme s kojima se Zakon u fazi samog predlaganja već suočio, u turbulentno političko doba, 2008/2009. godine, kada je Hrvatska pregovarala ulazak u Europsku uniju. Zakon je od tada do danas ostao podjednako kontroverzan, ali je izuzetno važan jer “se njime konkretizira ustavno načelo jednakosti i unose se Europska načela jednakog postupanja, kojih do tada u Hrvatskoj nije bilo”, objasnila je Lora Vidović. Također je naglasila važnost perspektive lokalnih zajednica, koje su centralne za razvitak borbe protiv diskriminacije koja se u Hrvatskoj, kao i drugdje, i dalje suočava s manjkom znanja i svijesti o tome što je diskriminacija i kome se treba obratiti pri njenoj pojavi, što se reflektira i u premalom broju prijavljivanja diskriminatornog ponašanja. Pučka pravobraniteljica istaknula je kako premalom broju prijavljivanja doprinosi ne samo manjak znanja već i nepovjerenje u institucije, strah od posljedica prijavljivanja i nedostatak vremena ili novaca za ulazak u sudske sporove.
Ivan Novosel, Programski direktor Kuće ljudskih prava – mreže oformljene oko šest organizacija civilnog društva (Babe, CMS, Documenta, Građanski odbor za ljudska prava, Udruga za promicanje istih mogućnosti i Svitanje) – koja je započela s radom otprilike u isto vrijeme donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije, osvrnuo se na njega rekavši kako je upravo taj zakonski okvir “jedan od najvažnijih alata u svakodnevnom radu na zaštiti i promicanju ljudskih prava svih naših sugrađana i sugrađanski, a pogotovo onih marginaliziranih društvenih skupina”. Prisjetio se također kako se kontroverze oko tog Zakona protežu od njegovog nastanka nadalje, spomenuvši 2016. godinu u kojoj se donosio nacionalni program suzbijanja diskriminacije u RH, pri čemu su iz jedne od verzija Zakona izbačeni pripadnici LGBT+ zajednice i nacionalnih manjina, a što se izbjeglo tek nakon značajnog pritiska međunarodne zajednice i domaće javnosti. Kao značajan problem naglašena je izuzetna sporost sudskih procesa, pogotovo uzevši u obzir da bi se trebali odvijati po hitnom postupku.
“Dodatno su u tom pogledu pogođene marginalizirane i povijesno diskriminirane društvene skupine poput nacionalnih manjina, konkretno u Hrvatskoj, Romske nacionalne manjine i LGBT+ osoba. Tu je prva neuralgična točka oko koje je potrebno uložiti dodatan napor”, zaključio je Ivan Novosel, naglašujući ulogu sustavne prevencije i ključnu važnost uvođenja kvalitetnog građanskog odgoja u osnovne i srednje škole, u kojem bi tolerancija, uključenost i otvoreno društvo osnova. Kao dobar aspekt u borbi protiv diskriminacije, Ivan Novosel izdvojio je dobru suradnju s uredom Pučke pravobraniteljice, ostalih ureda specifičnih pravobraniteljstava i civilnog društva, kroz čije je godišnje izvješće moguće donositeljima odluka na razinama izvršne i zakonodavne vlasi prezentirati kvalitetni pregled najvećih izazova prisutnih na terenu.
Bivša potpredsjednica i kasnije predsjednica Vlade Jadranka Kosor, nadovezala se objašnjavajući kako je Zakon o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj od svog nastanka smatran kontroverznim te da su ga snažno kritizirali pripadnici Katoličke Crkve i pojedinih nevladinih organizacija, iako je konačno u Hrvatskom Saboru izglasan sa samo jednim glasom protiv. Iako u svom govoru Jadranka Kosor nije navela ime osobe koja je jedina u Saboru glasala protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije, znamo da se radi o europarlamentarki Marijani Petir, koja je tada bila pripadnica vladajuće koalicije. Bivša premijerka Kosor također se, komentirajući hrvatske događaje unazad desetljeća, sa skepsom osvrnula na mogućnost da isti Zakon “prođe” i danas, dok je u periodu 2008/2009. godine formiranje istog bio jedan od službenih uvjeta za hrvatski ulazak u EU, točnije definiran u 19. poglavlju pristupnih pregovora. Danas smatra kako se o suzbijanju diskriminacije ne govori dovoljno, posebice u političkom prostoru Republike Hrvatske, a uspoređujući vrijeme pregovora o ulasku u Europsku uniju s današnjim kada je Hrvatska njena ravnopravna članica, boji se da su se borci za ljudska prava možda i umorili. Svoj govor Jadranka Kosor završila je deklarirajući potrebu i želju da Hrvatska nastavi aktivno djelovati u cilju suzbijanja diskriminacije i jačanju ljudskih prava u svim sektorima, te da u toj misiji preuzme ulogu vođe i uzora za regiju, kao i ostatak Europe.
Sljedeća govornica, Anne Gaspard, izvršna direktorica Equineta (Europska mreža tijela za jednakost), govor je započela naglasivši značajni angažman i vrijedan doprinos hrvatskih institucija u radu Equineta, kojim od 2017 presjeda zamjenica pučke pravobraniteljice Tena Šimonović Einwalter. Pričajući o radu Equineta, Gaspard je objasnila kako je ta Europska mreža tijela za jednakost utemeljena oko 49 tijela iz 36 Europskih zemalja, koji kao nezavisne udruge djeluju na temelju Europske legislative o jednakom tretmanu u cilju suzbijanja diskriminacije utemeljene na raznim osnovama uključujući godine, spol, invaliditet, rasu, religiju i seksualnu orijentaciju. Naglašeni su značajna uloga i doprinos ureda Pučke pravobraniteljice, kao i ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i pravobraniteljice za djecu, ali i važnost svih tijela za jednakost zbog njihove uloge u pružanju pomoći žrtvama diskriminacije, promociji poštovanja principu jednakog tretmana i osiguranja sukladnosti s obvezama nacionalnih i europskih anti-diskriminativnim zakonima. Razlog za brigu Anne Gaspard istaknula je zbog povećanja obujma govora mržnje i ekstremizma u Europi, u kakvoj se situaciji borba protiv takvih pojava nameće kao prioritet, što je uočeno i od strane Europske unije koja je prošle godine prihvatila prerađenu Preporuku o tijelima za jednakost kroz odgovarajuća tijela Europske komisije.
“Podržavamo razinu ambicije i potencijal postavljen novim Europskim standardima kako bi se ojačala uloga i kapacitet vaših institucija kao ključnih faktora u borbi protiv svih oblika diskriminacije na nacionalnoj razini. Želimo nastaviti raditi zajedno kako bi osigurali prijeko potrebnu promjenu prema jednakosti i ljudskim pravima u vrijeme kada se naše zajedničke vrijednosti testiraju diljem Europe. Možete računati na podršku Equineta u vašoj borbi i u budućnosti”, zaključila je Anne Gaspard.
U ime Vlade Republike Hrvatske, Alen Tahiri, ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, također je održao pozdravni govor.
“To što danas obilježavamo desetu godinu Zakona o suzbijanju diskriminacije predstavlja afirmaciju za društvo u cjelini, a za Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina osobito, s obzirom na činjenicu da smo kao institucija izravno sudjelovali u njegovoj izradi”, napomenuo je Tahiri, dodajući kako je sam Zakon definirao oblike diskriminacije, predvidio značajan broj štićenika te obuhvatio izuzetno široku lepezu primjene, čime je otvoren put za kvalitetnu borbu protiv diskriminacije.
Međutim, već u doba formiranja samog Zakona, predviđeno je da će najveći izazov biti sama implementacija zbog potrebe senzibiliziranja javne službe, javnosti i pravosuđa. Tu potrebu za dodatnom edukacijom i senzibilizacijom potvrđuju godišnja izvješća od Pučke pravobraniteljice i ostalih pravobraniteljstava, a Ured za ljudska prava i prava manjina stoga nastavlja pružati potporu provedbi zakona i kroz Nacionalni Program za zaštitu i promicanje ljudskih prava i aktualni Nacionalni Plan za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. godine, objasnio je Alen Tahiri. Kao izazov napominje kontinuirano niske brojeve prijavljivanja diskriminatornog ponašanja, ali i mali broj pokrenutih, odnosno riješenih sudskih postupaka. Završavajući govor, Tahiri je također istaknuo dobru suradnju s uredima svih pravobranitelja i jasnu želju za nastavkom te zajedničke akcije u cilju suzbijanja diskriminacije.
Konferencija je nastavila s bogatim programom počevši s panelom na temu “Uloga pravobraniteljskih institucija u primjeni Zakona o suzbijanju diskriminacije“ na kojem su prisustvovale Mladenka Morović, predstavnica pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Helenca Pitnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu i Tena Šimonović Einwalter, dok je moderator bio Tamás Kádár, zamjenik direktorice Equineta.
Nakon pitanja iz publike i kratke pauze, uslijedio je panel s temom „Primjena Zakona o suzbijanju diskriminacije na sudovima“ gdje su se mogle čuti perspektive raznih pravnih stručnjaka uključujući Gorana Selaneca, sudca Ustavnog suda RH, Goranke Barać Ručević, sutkinje Vrhovnog suda RH, Snježane Horvat-Palinske, zamjenice Ustavnog suda u Rijeci i odvjetnice Natalije Labavić uz moderatoricu Dijanu Kesonju, savjetnicu za pravne poslove pučke pravobraniteljice.
Sljedeći je panel, pod nazivom „Iskustva u primjeni Zakona o suzbijanju diskriminacije u Republici Hrvatskoj“ moderirala Barbara Vid, novinarka i članica Savjeta za ljudska prava, a raspravljali su Kristijan Kevešević, savjetnik iz Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Sunčica Brnardić, savjetnica za radno i socijalno pravo Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Sara Lalić iz Centra za mirovne studije te novinar Tihomir Ponoš.
Zadnji je panel, naziva „Suzbijanje diskriminacije na regionalnoj i lokalnoj razini“ okupio i međunarodne sudionike. Dok je raspravu panela moderirala Tatjana Vlašić, Savjetnica pučke pravobraniteljice za promicanje ljudskih prava, suradnju i odnose s javnošću, raspravljali su Shams Asadi, ravnateljica Ureda za ljudska prava grada Beča, Lana Golob, predstavnica Grada Rijeke, Daniela Grabovac, voditeljica Antidiskriminacijskog ureda Štajerske (Graz), Hans Putzer, predstavnik grada Graza, Niall Crowley, nezavisni stručnjak za jednakost te Klara Horvat iz Kuće ljudskih prava Zagreb.
