Prošla ponoć, a ja na Voltinom puštam Agusev cocek. Pojačam da se čuje u zagrebačku noć, sva ljepota jednog balkanskog saksofona. Makedonskog, romskog. Bacim pogled na komentare na YouTubeu dok cupkam po stanu i vidim da je prvi – “Pozdrav iz Dubrave! Živio Jugoton!”. Mašem Dubravi sa zapada grada, mašem Skoplju, mašem svima koji vole muziku.
A brojni su oni koji vole muziku i koji, kad se s njegovim djelom upoznaju, zavole Ferusa Mustafova, ilitiga Kralja Ferusa. Poznati makedonski saksofonist romskog podrijetla, multiinstrumentalist, popularan je zbog svog živhanog i virtuoznog repertoara. Zovu ga kraljem ‘balkanskog soula’, kraljem muzike za vjenčanja. Neosporno je čovjek koji je svojim glazbenim entuzijazmom zarazio i ‘domaće’ i međunarodnu scenu.
Čitam intervju s Billyjem Gouldom iz benda Faith No More, spominje Mustafova kao inspiraciju, kao ‘Bugarina koji radi luda sranja muzički’. To što Gould ne razaznaje razliku između Sjeverne Makedonije i Bugarske je oprostivo, raspoznaje ono bitno – glazbenu veličinu Mustafova. Mustafova spominje primjerice i Dave Douglas, sam velikan suvremenog jazza. Gdje god da se okreneš u posljednje vrijeme, prepoznaje se ime i glazbeni značaj Kralja Ferusa. To je lijepo, ali, da se razumijemo, kralj je bio kralj i davno prije toga – ovdje, među ljudima ‘Balkana’, i to nije ništa manje vrijedno i ništa manje veliko.
Mustafov je rođen u Štipu, gradu na istoku Makedonije. Porijeklom je iz obitelji muzičara, svih redom lokalnih zvijezda. Njegov je otac Ilmil prvi uveo saksofon u narodnu romsku muziku toga kraja. Mustafov je profesionalnu karijeru započeo sa sedamnaest godina, paralelno studirajući violinu i klarinet na lokalnoj glazbenoj akademiji. Za to je vrijeme bio pozvan na turneju s bendom Tome Črčeva, a uspjeh turneje naveo ga je da napusti akademsko učenje kako bi postao glazbenik na puno radno vrijeme. Nakon toga, karijera mu je krenula uzlaznom putanjom.
Svirao je na vjenčanjima u Makedoniji, Bugarskoj, Grčkoj, Albaniji, Srbiji, Njemačkoj, Australiji, surađivao s velikanima poput Esme Redžepove, izdavao albume u suradnji s izdavačkim kućama na inozemnom tržištu (tu spada i legendarni album Wedding Soul Cooking), radio kao glazbeni urednik za razne makedonske TV programe i stanice, gradio glazbeni studio u Skoplju (danas jedan od najboljih u zemlji), nastupao na prestižnim svjetskim festivalima….
Priča se u Beogradu kako se redovni posjetitelji Ring Ring festivala svi slažu da je najveća zapamćena gužva i najveće veselje na koncertu bilo upravo za vrijeme neobuzdanog Ferusovog nastupa 1996 . godine u Rexu, “kog je u jednom trenutku morala da prekine milicija, jer se dorčolski komšiluk pridružio slavlju…”
Dok u noćna svjetla prohladnog Zagreba putuje Nazimov cocek, lako mi je zamisliti tu scenu iz komšiluka.
Valjda ovdje spomenuti još nešto. Većina poznatih glazbenika danas (i brojnih ‘zvijezda’ općenito) potpuno je indiferentna kada su u pitanju politički i društveni problemi s kojima se suočavamo, bilo lokalni, bilo globalni. Mustafov nije jedan od tih, i to mu dodaje na veličini. Osim glazbenog djelovanja i stvaranja, uvijek je bio izuzetno društveno angažiran, posebice u borbi protiv alkoholizma, koji je jedan od problema koji uvelike pogađaju romsku zajednicu. I u životu, kao i u muzici, radi na boljem sutra.
U zlatnom odijelu i s pregršt duha uhvatit ćete ga da nastupa i danas, podjednako bacajući ljude u trans svojim saksofonom. Muzika je to za život, muzika od života. Uzima vas za ruku i vodi na slavlje.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
