Radikalno desna mađarska stranka Jobbik, kontinuirano se žali na romsku manjinu i ponavlja mantru o “oslobađanju zajednice od anti-društvenog ponašanja Roma”. Stranka je posebno jaka u sjeveroistočnoj Mađarskoj, gdje živi velik broj romske mađarske populacije.
Romi i Romkinje žive uglavnom u jako lošim uvjetima i izloženi su snažnoj diskriminaciji. Uoči ovogodišnjih izbora za Europski parlament, povlače se ponovno i rasprave o romskoj manjini, koje se uglavnom svode na reducirajući narativ i huškačku retoriku.
Još 2010. godine iz stranke Jobbik isticali su kako im je primarni cilj “iskorijeniti romski kriminal”, te su predlagali slanje Roma u “kampove javnog reda”. Csanad Szegedi, tadašnji potpredsjednik stranke i zastupnik u Europskom parlamentu izjavio je Reutersu kako se ne bi radilo o logorima, već o “kampovima za zaštitu javnog reda i mira”.
Szegedi je dalje rekao da će nakon vremena provedenog u tim logorima “biti moguće vratiti se u civilizirano društvo”. To se odnosilo na “one koji napuste zločin i osiguraju da njihova djeca pohađaju školu, sudjeluju u programima javnih radova. Oni se mogu se reintegrirati”. Oni koji ne pokazuju nikakvo poboljšanje, rekao je Szegedi, ostatak života bi proveli u tim “kampovima”.
Szegedi se u međuvremenu posuo pepelom i odrekao se Jobbika kao stranke koja “ljudima koji su očajni nudi tek euforiju mržnje”, ali Jobbik ne gubi na utjecaju u Mađarskoj. Iako su posljednjih godina malo ublažili retoriku i primaknuli se “centru”, posve je jasno da od prvotnih ciljeva i populističke politike mržnje drugih i drugačijih ne odustaju. Kapitaliziranje na strahu naroda koji gleda u oči nesigurnoj budućnosti – i dalje je modus operandi. Što bez toga imaju i ponuditi? Tu je sva srž njihove politike.
I ide im poprilično dobro – lani su, pod vodstvom Gabora Vone osvojili 23 mjesta u parlamentu. Njihove primarne mete, uz izbjeglice i migrante, i dalje su Romi. U zemlji koja je već desetljećima predvodnica u obrazovnoj segregaciji romske djece (situacija se dodatno pogoršala od 2010. godine) i u kojoj s vremena na vrijeme nonšalantno ožive prijedlozi o logorima za Rome, evidentno nema ni trunke političke volje da se istini pogleda u oči.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
