Očuvanje zdravlja i prevencija ovisnosti važne su za svakog pojedinca, ali i za društvo u cjelini. To osobito zna Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” koji godinama realizira edukativne radionice u svrhu promoviranja zdravog življenja i prevencije alkoholizma i zloupotrebe droga. Ovogodišnja dvodnevna radionica održana je u Koprivničko-križevačkoj županiji 10. i 11. veljače, a osim navedenih tema predavač dr. med. Branko Kajtazi posebno se osvrnuo na vršnjačko nasilje kao gorući problem suvremenog društva. Nasilje se s ulica prelilo i na Internet te je smanjenje neprihvatljivog ponašanja djece i mladeži jedno od najvećih izazova za zajednicu.
Predavač Branko Kajtazi još je kao dječak maštao da postane liječnik. Njegov otac, Ramadan Kajtazi, također je liječnik pa se u njihovoj kući često razgovaralo o njegovom poslu. Volio je Kajtazi, kao i ostala djeca, automobile i druge igračke, ali ga je oduvijek ispunjavalo pomaganje drugima. To navodi kao najvažniji razlog za upisivanjem srednje Medicinske škole, a potom i završavanjem Medicinskog fakulteta u Beogradu.
“Završiti Medicinski fakultet zahtjeva stvarno puno rada, truda i odricanja – mnogo je teško i mnogo je nezahvalno. U izboru fakulteta znam da nisam pogriješio, jer i sad kad radim taj posao, iako je teško i stresno, uživam u poslu, trudim se da sve više napredujem, usavršavam se i posvećen sam pacijentima i područjem kojom se bavim, a to je neurologija.”
Doktor Kajtazi sa SRRH “KALI SARA” surađuje od 2009. godine kao predavač na edukativnim radionicama. Navodi manjak osnovnog nivoa znanja brige o sebi i svom zdravlju kao veliki problem Roma. Bez ozbira na dostupnost zdravstvenog osiguranja i mogućnosti liječenja, većina ih ne koristi iste.
U čemu leži rješenje?
“Isključivo samo primarna zdravstvena zaštita, edukacija i seminari. To je to jedini način da se dopre do njihove svijesti. Važno je znati kako učiniti osnovne stvari npr. pravilno oprati ruke, zube i što čini pravilnu prehranu, te s druge strane – kako se oduprijeti velikoj količini droge, bolesti i ovisnosti, osobito u socijalno nerazvijenim sredinama. Ti ljudi žive kao geto i to se mora promjeniti, a to je moguće isključivo edukacijom. Treba se spustiti na njihov nivo razmišljanja i na taj način im omogućiti da shvate da je pristup liječniku osnova svega.”
Životni standard Roma znatno je niži od standarda ostalog stanovništva. Često žive u vrlo lošim uvjetima te imaju slabiji pristup liječenju (ili ga uopće nemaju). Jedan od najvećih problema s kojima se suočavaju je upravo nedostatak sanitarnog čvora. Život u barakama ili drugim zapuštenim prostorima dodatno ugrožava njihovo zdravstveno stanje. Upravo zbog izgleda i nedostatka higijene Roma većinsko stanovništvo stvara odmak od romske zajednice. Većina Roma koji žive u gradovima uglavnom su nastanjeni u izoliranim dijelovima čime im se dodatno ugrožava njihovo zdravlje. Makadamski i blatnjavi putevi, nedostatak vode, neimaština, vlažne i hladne barake/kućice – sve to dodatno utječe na pogoršanje njhovog općeg i mentalnog zdravlja. Neka istraživanja pokazuju da takav način života i uvjeti stanovanja dovode do alkoholizma i upotrebe droga.
Manjak prikladnih uvjeta stanovanja također može utjecati na zdravlje zato jer može poslužiti kao izgovor za diskriminaciju u sustavu zdravstvene skrbi. U nekim zemljama Romi imaju ograničen pristup zdravstvenoj skrbi jer liječnici često odbijaju registrirati pacijente bez stalne adrese.
Liječnik Kajtazi navodi nedostatak higijene, borbu s ovisnostima, a kroz prehranu i sve ostalo – hipertenzija (visok krvni tlak), bolesti metabolizma, nereguliran šećer, masnoću i debljinu kao najveće zdravstvene probleme s kojima se susreće romska populacija.
“Nisu oni ništa bolesniji u odnosu na druge, ali ih njihova zdravstvena neprosvijećenost košta glave. Oni toga nisu svjesni, jer rijetko gdje postoje djeca od trinaest godina, koja puše i hvale se time kako puše od pete godine života ili da se dijete od petnaest-šesnaest godina hvali kako je probao sve vrste droga. Postoje naravno izuzetci, ali u romskoj populaciji, gdje je pristupačnost drogama i ostalim porocima velika, važno je raditi na edukaciji i objasniti im da bi im život mogao biti znatno kvalitetniji i duži, ukoliko bi se oduprijeli takvom načinu zivota. Moraju shvatiti da su sami odgovorni za svoje zdravlje i da mnoge bolesti mogu biti izbjegnute prevencijom, odlasku liječniku na vrijeme i adekvatnim liječenjem. Pomaganje ljudima u liječenju ili poticanje da se sami počne brinuti za svoje zdravlje, doživljavam osobnim uspjehom i satisfakcijom. Meni je to motiv za dalje.”
Mjenjanje društvene slike kroz vlastite primjere
Liječnik Kajtazi zaposlen je u specijalnoj bolnici za cerebrovaskularne bolesti, koja se isključivo bavi moždanim udarima. Ta bolnica jedina je u ovom dijelu Europe koja se bavi tom granom medicine; uglavnom sve bolnice imaju jedan odjel posvećen tome. Trenutno je na specijalizaciji iz područja neurologije, koja traje četiri godine i u okviru edukacije ima i dežurstva, koja se provode na hitnom prijemu, ima dežurstva u ambulanti, dežuran je na odjelu i ima edukaciju u Kliničkom centru Srbije. Često se dogodi da pacijenti budu Romi pa nam navodi jednu od situacija koja mu se dogodila na radnom mjestu.
“Jednom prilikom je došla žena koja zna samo romski jezik i u pratnji je bila njena rođakinja, koja joj je trebala pomoći i prevoditi. Neurološki pregled je vrlo kompleksan i zahtjeva suradnju pacijenta. Dok sam joj govorio što treba uraditi tijekom pregleda, rođakinja je pacijentici prevodila na romski, a zatim je sa romskog na srpski prevodila kada sam ispitivao pacijenticu i uzimao anamnezu. Zanimljivo je to što je većinu stvari pogrešno prevodila. Dok je meni pacijentica govorila na romskom, ja sam već upisivao podatke ne čekajući prijevod i nije im bilo jasno što ja pišem kad mi rođakinja jos nije prevela. Uglavnom se oduševe kad saznaju da sam Rom, kao da sam netko njihov koji će se bolje brinuti o njima i razumjeti ih, mada je činjenica da svi liječnici u bolnici gdje radim, zaista rade profesionalno i odgovorno svoj posao nevezano za to tko je pacijent.”
Iako je deklarirani Rom Kajtazi nikad nije to stavljao u prvi plan pa ga je okolina vrlo često zbog prezimena pogrešno etiketirala kao Albanca ili Grka. Za vrijeme školovanja, uglavnom u osnovnoj skoli, pogađala su ga sva zadirkivanja na račun prezimena i nacionalnosti, kao i netočne pretpostavke o porijeklu i nacionalnosti.
“Više mi nije bitno kada netko po prezimenu donosi pogrešne zaključke o tome tko sam i odakle sam. Smatram da je važno prije svega biti dobar čovjek, pomoći drugome, truditi se da svakog dana napreduješ i učiš, voditi računa o svom zdravlju, jer je to najvrijednije što imamo, nevezano za to tko je koje nacionalnosti. Uglavnom ima predrasuda da su svi Romi neobrazovani, lijeni i da su građani drugog reda, što naravno nije točno, ali da bi se takav način razmišljanja o njima u društvu promijenio potrebno je da se i sami sve više brinu o svom zdravlju, načinu života i obrazovanju, kako bi vodili kvalitetniji život i promijenili lošu sliku koje društvo ima o njima.”
