Prošloga tjedna u Sofiji je održana kvalifikacijska utakmica za Europsko prvenstvo u nogometu 2020. godine, u kojoj su bugarski domaćini dočekali goste iz Engleske. Iako se na terenu nije dogodilo ništa spektakularno zbog čega bi ovaj susret izazvao pozornost šire međunarodne javnosti, događanja na tribinama izazvala su veliku buru u sljedećim danima. Naime, zbog opetovanih rasističkih uvreda na račun tamnoputih engleskih nogometaša, hrvatski sudac Ivan Bebek u dva je navrata prekidao utakmicu. Činjenica da se radilo baš o sucu iz Hrvatske predstavlja interesantnu ironiju, s obzirom na to da učestala neprimjerena skandiranja na hrvatskim stadionima u proteklim godinama nikada nisu rezultirala prekidom utakmice. Na međunarodnoj sceni, stvari su ipak nešto drugačije, pa čak i sucima iz Hrvatske “smetaju” stvari na koje su kod kuće navikli. Neovisno o tome, susret je u konačnici ipak odigran do kraja, a Engleska je ostvarila uvjerljivu pobjedu 6-0, usprkos rasističkom maltretiranju dijela svojih igrača.
No događanja u Sofiji bila su tek vrh ledenog brijega ispod kojega se skriva duboko ukorijenjeni rasizam čije glavne žrtve nisu engleski nogometaši, već manjine koje žive u Bugarskoj. O slučajevima u kojima su Romi pali kao žrtve ubojstava samo zato što su skupljali drva za ogrjev ili sijeno, već smo ranije pisali. Potaknut događanjima na stadionu Vasil Levski prošloga ponedjeljka, britanski Observer priredio je reportažu s ulica Sofije čiji su glavni protagonisti bili lokalni Romi. Za njih su ovi navijački ispadi tek sitnica u odnosu na ponižavanja koja doživljavaju na svakodnevnoj razini. Jedan od njih, Steffan Stefanov, 43-godišnji taksist objašnjava kako izgleda njegova potraga za mušterijama na ulicama Sofije: Ljudi me zaustave, pogledaju unutra i potom uzviknu ‘Cigan, odlazi, ne želimo ulaziti u tvoj smrdljivi auto’. Ovakvo anti-romsko ponašanje postalo je dio našega društva.
Njegov prijatelj Miroslav Angelo, koji je nekoliko godina proveo živeći u Londonu, objašnjava da se u svojoj domovini Bugarskoj osjeća kao u zatvoru: Nas se krivi za sve, jer nas svi mrze. Nema budućnosti za Rome u Bugarskoj, u depresivnom tonu nastavlja Angelo, ističući svoju želju da život nastavi u Engleskoj.
Neonacističke huliganske grupe koje su se prošloga tjedna predstavile međunarodnoj javnosti vrijeđajući tamnopute nogometaše iz Engleske, u samoj Bugarskoj kao svoju glavnu metu obično uzimaju Rome, najveću nacionalnu manjinu u zemlji koja čini nešto manje od 5 posto populacije. Nažalost, daleko od toga da je problem anticiganizma ograničen na ekstremističke grupacije na margini društva. Naime, aktualni premijer Bojko Borisov svoju parlamentarnu većinu održava uz pomoć triju ekstremno desnih stranaka koje su sklopile koaliciju nazvanu “Ujedinjeni patrioti”.
Upravo iz te koalicije dolazi Krasimir Karakačanov, zamjenik premijera, ministar obrane i ministar javnog reda i sigurnosti. On je izradio “Strategiju za integraciju Roma“, koja će u slučaju prihvaćanja od strane parlamenta postati zakon, u kojoj se Romi definiraju kao “asocijalni Cigani”, a traži se i ograničavanje broja djece koje dio romskih žena smije imati. U manifestu Karakačanove stranke VMRO – Bugarski nacionalni pokret, zagovara se stvaranje “rezervata” za Rome, po modelu koji su Europljani primijenili na američke i australske urođenike. Početkom ove godine Karakačanov je izjavio kako je istina da moramo provesti sveobuhvatan program za rješavanje ciganskog problema. Nije se radilo o ispraznim prijetnjama: nakon što se grupa mladića iz romskog naselja u selu Vojvodinovu sukobila s jednim vojnikom zbog manje prometne nesreće, Karakačanov je naredio rušenje njihovog naselja, čime su deseci ljudi usred zime ostavljeni bez krova nad glavom.
Da ovo nisu tek “izolirani incidenti” dokazuje i slučaj iz grada Gabrova koji se odvio koji mjesec kasnije. Tamo je nakon svađe i tučnjave u kojoj su trojica romskih mladića pretukla vlasnika jednog supermarketa započeo val najnasilnijih antiromskih pogroma u Bugarskoj koji su završili paljenjem i uništavanjem romskih kuća i evakuacijom napadnutih stanovnika, koji su se čitavu noć skrivali u obližnjim šumama. Nekadašnji gradonačelnik Gabrova Tomislav Dončev, koji se ovaj put na mjestu događaja pojavio kao vladin izaslanik, pokazao je razumijevanje za pogromaško raspoloženje, izjavivši da je bijes naroda opravdan.
Nažalost, među političkom elitom teško je naći nekoga tko bi jasno i nedvosmisleno osudio ovakve događaje, a svi ovi primjeri pokazuju da je rasizam u Bugarskoj davno prestao biti problem vezan za ulične, ekstremističke grupe. Parlamentarne stranke ekstremne desnice više nisu nešto što izaziva sablazan javnosti, već su legitimni dio vladajuće koalicije. Ako neskriveni govor mržnje prema Romima dolazi s najviših pozicija moći, onda su sramotni rasistički ispadi na nogometnoj utakmici prošlog tjedna nažalost daleko od najvećeg problema.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
