Feministička knjižnica Romnja, online knjižnica pokrenuta krajem 2023., objavila je u ožujku ove godine na svom Instagram-profilu pregled ključnih momenata romskog ženskog i feminističkog pokreta od 1990-ih do danas. Kao smisao svoje jezgrovite objave, koja je sažetak opširnijih pregleda kao što je “Temeljni elementi pokreta Romkinja u Europi” RomArchivea, aktivistice s Romnje u opisu su navele da su se desetljećima Romkinje borile, organizirale i dizale svoj glas. Od prve ženske organizacije Romkinja 1990. godine do kontinuiranih borbi aktivistica, organizacija i zajednica danas, naš pokret nastavlja rasti i pružati otpor.
Početna točka njihove kronologije 1990. je godina kada je u Granadi u Španjolskoj osnovana prva romska ženska organizacija naziva Asociación de Mujeres Gitanas en Granada. Iduća ključna godina je 1994. Tada je 29 Romkinja iz sedam zemalja na Prvom romskom EU kongresu u Sevilli izdalo “Manifest Romkinja”. Četiri godine kasnije, u Budimpešti je u organizaciji Zaklade Otvoreno društvo (ZOD) održana prva Međunarodna konferencija Romkinja, na kojoj su se okupile Romkinje iz čitave Europe. Godine 1999., pokrenuta je Inicijativa Romkinja (The Romani Women’s Initiative, RWI), prva neformalna mreža Romkinja koja je djelovala do 2006. i koja je imala potporu ZOD-ova programa umrežavanja žena u Europi.
Godina 2003. jedna je od značajnijih godina za međunarodni romski ženski i feministički pokret u razdoblju od 1990-ih do danas. Tada je osnovana Međunarodna mreža Romkinja (International Romani Women’s Network, IRWN), a u Budimpešti se održao Forum Romkinja na kojem je predstavljena prva romska feministička politička agenda. Sredinom 2000-ih dogodili su se još neki pionirski poduhvati: godina 2005. i 2006. Romkinje su po prvi put predstavile ključne momente svog društvenog i političkog statusa na sjednici Komisije Ujedinjenih naroda o statusu žena, zatim na UN-ovoj sjednici posvećenoj Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena te na sjednicama Europskog parlamenta. Europski je parlament 2006. godine izdao prvu, povijesnu rezoluciju o situaciji Romkinja u Europskoj uniji. Kraj 2000-ih donio je izdavanje prvog romskog ženskog časopisa, Nevi Sara Kali u Rumunjskoj, a 2009. godine osnovano je udruženje Romkinja i Sintkinja u Njemačkoj pod nazivom IniRomnja.
Nova dekada donijela je nove pomake. U 2012. je Europski sud za ljudska prava presudio protiv Slovačke i njezine prakse iz razdoblja komunizma kada se nad Romkinjama vršila prisilna sterilizacija. Širenje polja feminističke borbe također se odvijalo tih godina: Vera Kurtić sa svojom knjigom Džuvljarke. Lezbijska egzistencija Romkinja bila je možda i prva koja je snažno progovorila o queer iskustvima Romkinja. Vrlo ubrzo, 2015. godine, uslijedila je i prva Međunarodna romska LGBTQ+ konferencija, održana u Pragu u sklopu praškog pridea. Još vezano uz LGBTQ+ Rome, godine 2023. je u suradnji dviju romskih feminističkih organizacija, E-Romnje osnovane 2012. i Feminističkog kolektiva romskih rodnih stručnjaka osnovanog 2022. godine, objavljen manifest “Bolje mjesto u društvenim pokretima za LGBTQ+ Rome”.
Svoj pregled Feministička knjižnica Romnja završava 2018. godinom i prvim Feminističkim kongresom Romkinja u Madridu, zatim godinom 2020. i prvom uopće rezolucijom Europskog parlamenta o borbi protiv antiromizma, te 2023. godinom kada je pokrenuta Feministička knjižnica Romnja kao transnacionalna platforma za okupljanje doprinosa Romkinja u proizvodnji znanja.
Ovaj kratak pregled – neizbježno blago selektivan – pokazuje da je, s brojnim pionirskim probojima, međunarodni romski ženski i feministički pokret veoma mlad, no da su usprkos tome učinjeni značajni koraci prema poboljšanju položaja Romkinja. Međutim, kako pokazuju recentne statistike, još je preostalo mnogo prostora za rad, pogotovo s obzirom na to da kontratendencije ne samo da neprestano supostoje, nego i jačaju kako se politička i ekonomska klima u Europi i svijetu mijenja.
