U Zagrebu su trenutno otvorene dvije izložbe koje na snažan i emotivan način podsjećaju na ključne trenutke iz Drugog svjetskog rata – stradanja ustaškog režima i oslobođenje grada 1945. godine. Obje izložbe otvorene su tijekom svibnja, mjeseca u kojem obilježavamo nekoliko važnih spomendana povezanih s Drugim svjetskim ratom i predstavljaju vrijedan doprinos očuvanju povijesne istine i promicanju kulture sjećanja. Posjetitelji stoga imaju priliku upoznati se s osobnim pričama žrtava i osloboditelja te razmisliti o važnosti očuvanja istine u suočavanju s prošlošću.
Naša sloboda – sjećanje na deset obješenih Zagrepčana
U predvorju knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u sklopu Festivala povijesti Kliofest, otvorena je izložba “Naša sloboda” autora Marija Šimunkovića, kojega je važno spomenuti i kao autora knjige “Masakr nad Romima i Sintima u Hrastini 1945. godine”. Izložba donosi fotografije i kratke biografije deset Zagrepčana i Zagrepčanki – ilegalaca i ilegalki – koji su obješeni u ustaškim odmazdama između 1943. i 1945. godine. Fotografije, većinom iz obiteljskih arhiva, predstavljaju osobne priče i identitete žrtava, služeći kao vizualni podsjetnik na njihove živote i vrijednosti za koje su se borili. Autor ističe važnost fotografije u čuvanju sjećanja, naglašavajući da svaka sačuvana fotografija nije samo slika, već emotivna veza s prošlošću, koja pomaže u procesu tugovanja i pruža utjehu.
Zagreb: Oslobođenje – multimedijalni prikaz atmosfere oslobođenja
U Srpskom kulturnom centru Zagreb, povodom 80. obljetnice oslobođenja grada, otvorena je izložba “Zagreb: Oslobođenje”, nastala u suradnji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, Mreže antifašistkinja Zagreba i Arhiva Srba u Hrvatskoj. Autorski tim, koji čine Sanja Horvatinčić, Josip Jagić, Petra Šarin, Mario Šimunković i Saša Vejzagić, kroz pet tematskih cjelina prikazuje atmosferu oslobođenja Zagreba 1945. godine. Izložba koristi bogat vizualni narativ fotografija, filmskih zapisa i dokumenata vojnog konteksta, obogaćen osobnim svjedočanstvima protagonista, kako bi dočarala širi kontekst tog povijesnog trenutka. Petra Šarin, jedna od autorica, istaknula je da je društveno sjećanje na događaj oslobođenja još uvijek skriveno po muzejskim depoima, te da Grad Zagreb nije vratio ni imena ulica niti spomenike NOB-u uklonjene 1990-ih godina.
Stradanje Roma i njihova uloga u antifašističkom otporu
Ustaški režim nije poštedio ni romsku zajednicu, koja je pretrpjela teške gubitke tijekom Drugog svjetskog rata. Mnogi Romi su deportirani u logore, a brojni su izgubili živote u genocidu poznatom kao Samudaripen. Unatoč progonima, dio romske zajednice aktivno se uključio u partizanski pokret otpora, boreći se protiv fašizma i za slobodu. Njihova hrabrost i doprinos antifašističkoj borbi često su zanemareni u službenim povijesnim narativima, te je važno da se i njihova priča uključi u kolektivno sjećanje.
Kultura sjećanja nasuprot povijesnoj distorziji
Kultura sjećanja, danas važnija no ikad, ne predstavlja samo čuvanje uspomene na prošle događaje, nego i aktivno društveno nastojanje da se sačuvaju istina, dostojanstvo žrtava i lekcije iz prošlosti. U suvremenoj Europi, ali i šire, ta kultura suočava se s ozbiljnim izazovima – ponajprije kroz djelovanje ekstremno desnih političkih opcija i organizacija koje aktivno revidiraju povijesne činjenice, relativiziraju zločine fašističkih režima i šire mitove o “dvostrukim totalitarizmima”, izjednačavajući antifašizam s ideološkim protivnicima. U Hrvatskoj se ta tendencija osobito očituje u sve prisutnijem pokušaju rehabilitacije ustaškog režima i umanjivanja njegove odgovornosti za genocid nad Srbima, Židovima, Romima i političkim neistomišljenicima. S obzirom na aktualni društveno-politički trenutak, u kojem se ekstremno desne skupine sve češće pokušavaju prikazati kao legitimni nositelji domoljubne agende, podsjećanje na stvarnu narav njihove ideološke baštine nije samo nužno – ono je moralna obaveza. Sustavno i odgovorno njegovanje kulture sjećanja čini temelj demokratskog društva koje zna prepoznati opasnosti ponovnog uspona fašizma, bez obzira na to pod kojim oblikom i retorikom on dolazio.
U ovome kontekstu, izložbe poput “Naše slobode” i “Zagreb: Oslobođenje” imaju neprocjenjivu vrijednost. One ne nude samo informacije, već grade otpornost društva na povijesne laži i podvale. Pokazuju konkretne ljude, njihove sudbine i moralnu jasnoću njihove borbe, čime izravno suprotstavljaju osobnu i kolektivnu istinu propagandi. Kultura sjećanja tako postaje oblik građanskog otpora, ne samo protiv zaborava, već i protiv sustavne političke manipulacije prošlošću.
