Pokraj spomenika Probijeni obruč u parku na velikogoričkom Plesu u subotu, 22. ožujka 2025., postavljena su dva kamena spoticanja – jedan za Miju Čužića, antifašista i borca za radničko-seljačka prava, a drugi za trinaestero članova romske obitelji Nikolić. To će biti prvi kameni spoticanja postavljeni u Velikoj Gorici i bit će posvećeni njezinim mještanima kojima su životi tragično završili u ustaškom logoru u Jasenovcu.
Ideja o postavljanju ovih kamena proizašla je iz istraživanja istaknutog Velikogoričanina i gradskog kroničara Ivana Mišerića Pevija, čemu su se pridružile podrške Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Velike Gorice i Općine Orle (UABA) te naposljetku gradske uprave i Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust iz Zagreba.
Obitelj Nikolić, kojoj se postavlja kamen spoticanja, na velikogoričko se područje doselila prije Prvog svjetskog rata, gdje se onda bavila poljoprivredom i nadničarskim poslovima. Iz svog doma na Plesu bili su prisiljeni otići krajem svibnja 1942., pod lažnim obećanjem da će na novoj lokaciji dobiti kuću i zemlju za obrađivanje. Međutim, vagonima su s drugim velikogoričkim Romima odvedeni u koncentracijski logor u Jasenovcu, gdje su ubrzo po dolasku razdvojeni i ubijeni. Među ubijenim članovima obitelji bilo je sedmero djece mlađe od 15 godina. Iz obitelji su preživjela samo dva člana, Stjepan i Janko, koji su nekoliko dana nakon dolaska u logor uspjeli pobjeći i, u konačnici, preživjeti rat skrivajući se kod poznanika. Poslije rata su nastavili živote u velikogoričkom kraju, a Stjepan Nikolić imao je ulogu svjedoka na suđenju za ratne zločine Andriji Artukoviću 1986. godine.
Inače, prvi kamen spoticanja u čast stradalim pripadnicima romskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj postavljen je u parku u zagrebačkom Trnju 5. studenoga 2021. godine na inicijativu saborskog zastupnika Veljka Kajtazija u suradnji s Centrom za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust. Iz parka koji danas nosi ime tog datuma u logore je za vrijeme NDH bilo odvedeno 69 Roma iz šest obitelji – Nikolić, Lakatoš, Štefanović, Maleković, Kovačević i Šajnović. U Hrvatskoj su do subotnjeg postavljanja u Velikoj Gorici postojali 1 prag spoticanja i 19 kamena spoticanja posvećenih Romima stradalima u Drugom svjetskom ratu.
Ideja kamena spoticanja potekla je od njemačkog umjetnika Guntera Demniga, koji je 1991. godine osmislio projekt komemoracije u znak sjećanja na Rome i Sinte deportirane 1941. godine. Prvi Stolperstein postavljen je u Kölnu 1992. godine. Njegova je ideja bila simbolično vratiti žrtve njihovim domovima, odakle su ih nacisti nasilno odveli pretvarajući ih u bezimene brojke i brišući sjećanje na njih. Zahvaljujući ovom projektu, više od 100.000 žrtava u 25 zemalja, uključujući i Hrvatsku, vraćeno je u kolektivno pamćenje. Prvi kamen spoticanja u Hrvatskoj postavljen je u Rijeci 2013. godine, a prvi u Zagrebu 2020. godine. Danas Grad Zagreb ima 112 kamena spoticanja, dok ih je u Hrvatskoj ukupno oko 150.
Nažalost, zabilježeni su i slučajevi devastacije ovih spomen-obilježja. Primjerice, kamen spoticanja posvećen Romu Branku Nikoliću, postavljen kraj Osnovne škole Granešina, nestao je ubrzo nakon postavljanja 2021. godine. Suradnjom s lokalnom zajednicom pronađen je u obližnjem grmlju i ponovno postavljen.
U 2022. godini, u Sesvetama je crnom bojom prebojan kamen spoticanja u spomen na Roma Milana Šajnovića, kao i prag posvećen romskim obiteljima stradalima u Jasenovcu.
Ovi vandalski činovi predstavljaju nepoštivanje prema žrtvama i njihovim obiteljima te ukazuju na potrebu za kontinuiranim obrazovanjem i podizanjem svijesti o važnosti očuvanja kulture sjećanja.
