Prije nekoliko dana, 20. veljače, obilježio se dan oslobođenja Roma iz ropstva u kneževinama Vlaškoj i Moldaviji, regijama koje tvore današnju Rumunjsku. Ropstvo je trajalo više od 500 godina, a okončano je 1856. puštanjem na slobodu između 200,000 i 300,000 ljudi.
Porobljavanje Roma započelo je već po osnutku Vlaške i Moldavije kao kneževina u 14. stoljeću. Osim državnih aparata, Rome su kao robove uzimali i pravoslavna crkva, odnosno manastiri, i boljarska aristokracija. Poslovi koje su kao robovi obavljali najčešće su bili oni kovački, rudarski, graditeljski i poljoprivredni, a uslijed urbanizacije kneževina, radili su i kao sluge. Val promjene u njihovom statusu intenzivnije se proširio tijekom razdoblja prosvjetiteljstva u 17. i 18 stoljeću i za vrijeme Francuske revolucije krajem 18. stoljeća. Liberalne ideje koje su iz tih pokreta proizašle doprle su i do rumunjskih kneževina, gdje je mlada generacija progresivnih revolucionara, u kojoj se posebno istaknuo Mihail Kogălniceanu, a po uzoru na sličan pokret za oslobođenje američkih robova, ukazivala na brutalnost ropstva i radila na njegovom ukidanju. Njihova nastojanja su uspjela pa je tijekom 1840-ih i 1850-ih donesen niz zakona kojim su Romi oslobođeni iz svih robovlasničkih odnosa: državni robovi oslobođeni su 1843. u Vlaškoj, a 1844. u Moldaviji; manastirski su u Moldaviji oslobođeni 1844., a u Vlaškoj 1847.; i naposljetku, plemićki robovi oslobođeni su krajem 1855. u Moldaviji, a 20. veljače 1856. u Vlaškoj.
Po oslobođenju, Romi nisu dobivali nikakvu odštetu, nego je ona, paradoksalno koliko i tragično, isplaćivana njihovim bivšim vlasnicima. Slično kao i američkim crncima, Romima do dan-danas ne samo da nije isplaćena nikakva kompenzacija, nego se socijalna i druga podređenost nastavila, uz dodatak gotovo potpune neprisutnosti tog dijela romske povijesti u javnom diskursu, bio on obrazovni, politički ili kulturni. Iako je u Rumunjskoj 2011. godine donesen zakon kojim se službeno priznaje dug period ropskog zatočeništva Roma i kojim je 20. veljače određen kao dan obilježavanja okončanja ropstva, od države i pravoslavne crkve Romi nikada nisu dobili službenu javnu ispriku.
Dio Roma je nakon ukinuća ropskog statusa nastavio živjeti na imanjima svojih nekadašnjih gospodara. Dio je emigrirao iz Europe i otišao u Sjedinjene Države, Brazil ili Argentinu. Dobar se dio, pak, preselio u okolne zemlje, pa su tako Romi Bajaši u Hrvatskoj potomci oslobođenih rumunjskih Roma, koji su u ove krajeve počeli dolaziti sredinom 19. stoljeća.
