Peti Kongres mladih Romkinja i Roma, održan početkom listopada 2024. godine u Zagrebu, donio je u odnosu na sve prethodne Kongrese jednu značajnu promjenu. Dosad je praksa bila da u organizaciji i vođenju te na radionicama i predavanjima glavnu riječ imaju stručne i iskusne starije osobe, jednako Romi i ne-Romi, dok se ove godine pokušalo s jednim eksperimentom, prepoznavši da je možda za to došao trenutak: čitav su Kongres – sva predavanja i velik dio organizacije – iznijeli mladi, oni kojima je on zapravo namijenjen. Ključnu je ulogu u svemu imala Anesa Šabani, mlada Romkinja s bogatim iskustvom rada u Savezu Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” i u Vijeću romske nacionalne manjine Grada Zagreba. Svoj su doprinos u provedbi Kongresa dali i drugi mladi, ponajprije Talita Jašarevski, Mirveta Gaši, Ardijan Gaši, Senad Bajrić i Božo Levaković.
Gotovo sva ova imena bila su i među predavačima na Kongresu. Povrh toga, izuzev mene koji sam u svom predavanju dao uvod u novinarstvo i pregled medija SRRH “KALI SARA” svi su predavači bili Romi i Romkinje. Time je, što potvrđuju i povratne informacije sudionika, nestala distanca koja je ranijih godina, zbog razlike u dobi, stručnosti ili iskustvu, znala postojati između predavača i sudionika. Sudionici su mogli biti opušteniji i hrabriji u iznošenju vlastitih stavova, ne izgubivši pritom, važno je napomenuti, ozbiljnost koju zahtijeva forma kongresa.
Da je eksperiment s preuzimanjem inicijative mladih uspio pokazuju osvrti koje su sudionici dali nakon završetka Kongresa. Svi su redom istaknuli da su zadovoljni što su mladi uzeli organizaciju i provedbu Kongresa u svoje ruke i da bi voljeli da se taj princip nastavi i u idućim godinama. Smatraju da su na prethodnim Kongresima dovoljno naučili i stekli kvalitetno iskustvo u različitim područjima kako bi sada, dosegavši određenu zrelost, sami definirali sadržaj, teme i strukturu Kongresa. Smatraju i da su realniji što se tiče ciljeva koje si postavljaju, i zaista bi voljeli da između dvaju Kongresa postoji kontinuitet rada na onome što su si zadali te da Kongres bude okupljanje na kojemu bi se vidjelo što se napravilo tijekom godine, a ne toliko druženje ili izlet. Dojam je da je ovaj Kongres donio formiranje jezgre mladih Romkinja i Roma koji bi mogli ne samo po istom principu održati idući, još uspješniji Kongres, nego i potaknuti druge mlade u Hrvatskoj da se na jednak način angažiraju u svojim lokalnim zajednicama.
Završno, da su zaista spremni boriti se zrelo za sebe pokazuje i njihov zaključak da koncept ‘mladi za mlade’ nije posve isključiv prema starijim i iskusnijim suradnicima, onima koji su im pomogli doseći ovu razinu. S obzirom da se zbog svoje dobi još ne nalaze na dovoljno utjecajnim pozicijama na kojima se odlučuje o poboljšanju položaja vlastite zajednice, otvoreni su za prisustvo iskusnijih i stručnijih osoba na Kongresu, ali samo u završnom dijelu na kojemu bi im predstavili vlastite zaključke i uspostavili buduću suradnju. Središnji dio, onaj u kojem raspravljaju i odlučuju o svojim interesima i potrebama, ostavili bi zatvorenim jer s razlogom smatraju da je došlo njihovo vrijeme.
