Trag u suvremenoj romskoj kulturi ostavila je romska diva, neprikosnovena “kraljica romske glazbe” Esma Redžepova. Za dugih 60 godina karijere, održala je 23 000 koncerata, od kojih je njih čak 2000 izvela humanitarno. Odrastala je u skromnoj obitelji, a prekretnica u njezinom životu bila je prijava na natječaj talenata Radija Skoplje na kojem je pobijedila. Njezin je nastup bio bez presedana – prvi glazbeni nastup na romskom jeziku na jugoslavenskom radiju. Tijekom svoje karijere objavila je više od 20 glazbenih albuma, glumila u 6 filmova, pjevala na najpopularnijim muzičkim festivalima te surađivala s najuglednijim regionalnim i stranim glazbenicima. Bila je ne samo planetarno poznata glazbenica, već i velika humanitarka. Zbog toga je čak dva puta bila nominirana za Nobelovu nagradu. Veliko srce pokazala je i udomljavanje 42 djece, a koje je sa svojim suprugom Stevom Teodosijevskim, svojom velikom ljubavi i suradnikom, podigla i othranila.
Kako je krenula pjevati
Esmu Redžepovu i danas, nakon njezine smrti, nazivaju neprikosnovenom “kraljicom romske glazbe”. Rodila se 8. kolovoza 1943. godine u Skoplju u Makedononiji u skromnoj obitelji, kao jedno od šestero djece. Iako su životne prilike bile teške, roditelji su uspjeli odškolovati svu svoju djecu, vjerujući da će ih obrazovanje spasiti od siromaštva. Svoje djetinjstvo u mnogim je intervjuima opisivala kao jako teško, ali istovremeno i kao veliku životnu školu. Za nju nije bilo bezbrižnog odrastanja već je radila razne poslove, poput raznošenja mlijeka, čišćenja stanova i čuvanja pasa. Već se kao djevojčica susrela se s bremenom predrasuda vezanih uz romsko porijeklo. Čim je krenula u prvi razred nazvali su je “Cigankom”, a u školskoj je klupi sjedila sama jer nitko nije želio sjediti s njom. Međutim, to je nije pokolebalo da se kao devetogodišnja djevojčica uključi se u školski folklorni ansambl gdje se rodila njezina ljubav prema glazbi. Samo nekoliko godina kasnije, pozvana je da pjeva na školskom natjecanju talenata za Radio Skoplje na koje se prijavila bez znanja roditelja, a na kojem je pobijedila. Bio je to prvi put da je pjesma na romskom jeziku bila emitirana na radiju. Ondje ju je zapazio Stevo Teodosijevski, glazbenik, skladatelj i vođa muzičkog ansambla. Od Esminih je roditelja zatražio dozvolu da im se pridruži i nastupa na turneji. To nije bilo lagan zadatak, jer je Esma odrasla u tradicionalnoj muslimanskoj obitelji. Njezini roditelji su se bojali da će njihova kćer pjevati u kavanama i restoranima, što se u to vrijeme smatralo nedoličnim ponašanjem za mladu neudatu djevojku. Stevo ih je ipak uspio uvjeriti i Esma je otišla u Beograd na Glazbenu akademiju. Iako su njezini roditelji prihvatili put koji je odabrala, njezina se majka teško nosila s emancipacijom svoje kćeri koja je odbijala rano se udati i postati domaćicom, a što se od nje očekivalo. U ustrajanju da pjeva i realizira svoje snove o tome da će jednog dana biti svjetski poznata umjetnica, pomogao joj je život u centru Skoplja u nacionalno raznolikoj sredini, napredniji pogledi na život i upornost. Za vrijeme studija priključila se Stevinom orkestru s kojim je nastupala diljem svijeta. Bila je to životna prekretnica, trenutak kada jezapočela njezina planetarna glazbena karijera. Stevo je bio njen učitelj, prijatelj i suradnik, a kasnije i njezina životna ljubav.
Tijekom svoje je karijere objavila više od 20 albuma, glumila u 6 filmova, pjevala na najpopularnijim glazbenim festivalima, surađivala s najuglednijim regionalnim i stranim glazbenicima i pjevačima. Pjevala je na romskom, makedonskom, grčkom i turskom jeziku, a kroz karijeru je izgradila svoj osobni glazbeni stil i prepoznatljivost. Kraljicom romske glazbe službeno je proglašena 1976. godine na Prvom festivalu romske muzike u Indiji, kada joj je priznanje uručila Indira Gandhi, tadašnja indijska premijerka, a od 2013. Nosila je titulu makedonskog nacionalnog umjetnika. Iste je godine nastupila i na Eurosongu. Među svoje nadraže pjesme ubrajala je pjesmu Čaje šukarije (Mala djevojčica) za koju je govorila da ju je napisala sa samo 9 godina.
Humanitarni rad
Osim zadivljujuće glazbene karijere, Esma Redžepova ostala je jednako poznata i po svom humanitarnom radu. Održala je oko 2000 humanitarnih koncerata, zajedno sa suprugom osnovala je muzičku školu, pomagala je bolesnima i siromašnima, a dio njezinog humanitarnog rada bio je usmjeren na pomoć izbjeglicama. Tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji njezina je kuća postala prihvatni centar za izbjeglice s Kosova i iz Bosne, a 2015. godine kada je izbila migracijska kriza, pomagala je izbjeglicama iz Sirije i Iraka. Upravo je teško djetinjstvo oblikovalo njezin humani karakter. Često je pričala kako je od Crvenog križa u školi dobila šal, rukavice i čarape i kako se tog trenutka zvjetovala da će bude li ikada imala davati onima koji nemaju. Zbog svog je velikog srca, požrtvovnosti i dugogodišnjeg humanitarnog rada čak dva puta bila nominirana za Nobelovu nagradu za mir.
Esma Redžepova borila se i za poboljšanje položaja Roma. Smatrala je da se ljudi trebaju više educirati o romskom narodu kako bi ih bolje razumjeli jer su Romi kozmopoliti. Smatrala je da njezin narod zaslužuje da bude cijenjen jer je plemenit i dobar.
Nije se Esma zalagala samo za romski narod, već je altruistički pomagala svima potrebitima bez obzira na nacionalnost, vjeru i boju kože. Voljeli su je zato ne samo Romi, već i druge etničke skupine za čiji se položaj srčano borila. Gajila je i snažan patriotizam prema Makedoniji, a upravo je zbog toga smatrana nacionalnom ikonom. Službeno je proglašena kulturnim ambaadorom Makedonije, a od 2007 godine dobila je i diplomatsku putovnicu.
Inovativna, svjetovna i progresivna
Udala se za Stevu Teodosijevskog koji je bio čak 22 godine stariji od tada dvadesetrogodišnje Esme. Sve do 1997. godine, bio je njezin partner, osoba koja je vodila njezinu karijeru i velika ljubav. Umro je nakon 40 godina njihova zajedničkog života.
Cijelog svog života borila se s predrasudama i to ne samo o svom romskom podrijetlu, već i s onima o ženama. Kritiziralo ju je većinsko stanovništvo, ali i neki iz redova njezine zajednice. Dio Roma zamjerao je Esmi što se nije udala za Roma, što je surađivala s muškarcima i nastupala na pozornici. Ona je svojim djelovanjem razbijala predrasude, kako one o romskoj zajednici, tako i one rodne. Esma je bila inovativna, svjetovna i progresivna, a nije prestala stvarati i nastupati ni na pragu sedmog desetljeća. Umrla je 11. prosinca u 74. godini života, ali njene pjesme i danas žive.
