U organizaciji Europske romske unije, Saveza Roma Slovenije i Romskog informativnog centra ROMIC u Murskoj Soboti su se 21. svibnja 2024. godine na okruglome stolu pod nazivom “Uloga romskih medija i informiranje o trenutnoj situaciji” okupili predstavnici romskih medija iz nekoliko europskih država: Radio Mora – Romani Ora iz Austrije, Newipe iz Bosne i Hercegovine, Radio Kali Sara i Phralipen iz Hrvatske, Dikh TV iz Mađarske, Radio Patrin iz Nizozemske, Radio Romic iz Slovenije, Romane Nevimata, Romano them i Romanipen iz Srbije i Yekhipe s Kosova.
Pored predstavljanja rada okupljenih medijskih servisa, okrugli stol bio je jedna od rijetkih prilika gdje pojedini romski mediji jedni drugima mogu ukazati na izazove s kojima se susreću, istaknuti primjere dobre prakse i iznijeti ideje za međusobno povezivanje i jačanje u društvenoj klimi koja na sve više strana u Europi nagriza ionako teško stečena prava manjinskih skupina.
Uvodničari okruglog stola, veterani romskih medija Jožek Horvat Muc, Dragoljub Acković i Orhan Galjuš, postavili su pitanje koliko se današnja situacija razlikuje od situacije kakva je bila kada su se oni počeli baviti novinarskim poslom i zaključili da su stvari iste, ako ne i gore, misleći prvenstveno na malu prisutnost romskog sadržaja u javnim i nacionalnim medijima i na rast radikalne desnice u Europi. Kasniji govornici, poput Olivera Vujovića, glavnog tajnika Medijske organizacije Jugoistočne Europe (SEEMO), ili Branka Đurića, urednika Romanipena, posebno su istaknuli financijske i kadrovske probleme koji sa sobom vuku podložnost izvanjskim pritiscima u kreiranju sadržaja, nedostatak adekvatnih uvjeta za rad i premali broj obrazovanih Roma i Romkinja koji bi stvarali medijski sadržaj. Vujović je dodao da je u romskim redakcijama dodatan problem rodna neujednačenost jer su većinom sastavljene od muškaraca.
Kao točke na kojima bi valjalo dodatno raditi izdvojene su još potrebe za većim bavljenjem istraživačkim novinarstvom i za međunarodnim povezivanjem redakcija. Jače istraživačko novinarstvo otvorilo bi i analiziralo neka veoma značajna pitanja, primjerice zašto zadnjih dvadesetak godina iskorištavanje milijuna eura europskog novca u projektima vezanima uz romsku populaciju nije donijelo ulaganjima razmjernu promjenu, no za takva bi pitanja bilo potrebno imati nezavisnije izvore financiranja, recimo romske medijske fondove, koji bi novinarima i novinarkama omogućili objektivniji rad. U vezi međunarodnog povezivanja, predloženo je osnivanje sindikata ili drugačije vrste organizacije koja bi služila kao platforma za zajedničko nošenje s izazovima i za stvaranje raznolikog medijskog sadržaja na razini Europe. Završno je predstavljena inicijativa stvaranja medijske strategije za Rome koja bi na jednom mjestu sadržavala sve relevantne aspekte trenutnog stanja romskih medija i njihovog željenog razvoja.
