Tragična razdoblja rađaju iznimne pojedince, a jedno od najtragičnijih razdoblja u ljudskoj povijesti definitivno je iznjedrilo izuzetne heroje, koji su bili sasvim obični muškaraci i žene sposobni za gotovo nadljudske napore i djela. Ovo je jedna od takvih priča…
Alfreda Noncia Markowska, u kasnijim godinama poznata kao ”babcia” Noncia (baka Noncia) bila je poljska Romkinja koja je tijekom Drugog svjetskog rata spasila otprilike pedesetoro židovske i romske djece od holokausta i Samudaripena.
Alfreda je rođena 1926. u putujućem kampu poljskih Roma, u području oko Stanisławówa, u tadašnjoj međuratnoj Poljskoj. Godine 1939. njemačka invazija na Poljsku zatekla ju je u Lwówu (Lavovu), u današnjoj Ukrajini. Nakon što je Sovjetski Savez napao Poljsku, romski kamp se preselio u dio Poljske pod njemačkom okupacijom. Godine 1941. Nijemci su pobili sve članove njezine uže i šire obitelji koja je brojala oko 85 osoba uključujući roditelje, braću i sestre, u masakru u blizini Białe Podlaske. Alfreda je jedina preživjela. Tog dana Noncia, koja je tada imala petnaestak godina, napustila je grupu kako bi otišla na posao, odnosno zaraditi nešto novca čitajući sudbinu iz ruku seljanki. Kad se vratila, prolaznik ju je upozorio da se sakrije jer je u velikoj opasnosti. Nakon sati skrivanja u napuštenoj štali, otkrila je da su svi članovi njenog plemena ubijeni. Provela je nekoliko dana tražeći po lokalnim šumama masovnu grobnicu svoje obitelji. Otišla je u Rozwadów gdje se 1942, u dobi od 16 godina, udala. Nju i njezina supruga uhvatila je u uličnom prepadu u Stanisławówu ukrajinska policija koja ih je predala Nijemcima, no par je uspio pobjeći. Nakon toga su bili prisiljeni preseliti se u romska geta u Lublinu, Łódźu i Bełżecu, ali su i iz njih pobjegli i vratili se u Rozwadów, gdje su Nijemci organizirali radni logor za Rome.
Ova epizoda opisana je u knjizi Nie idź tam, Cyganeczko (Ne idi tamo Ciganko) poljske autorice Haline Elżbiete Daszkiewicz, naslovljenoj tako zbog nevjerojatnog obrata sudbine i upozorenja susjeda koje joj je spasilo život, a što joj je omogućilo da nastavi spašavati živote drugih.
Misije spašavanja
U Rozwadówu se Alfreda zaposlila na željeznici zbog čega je uspjela dobiti radnu dozvolu koja ju je donekle zaštitila od daljnjih uhićenja. Uključila se u spašavanje Židova i Roma od smrti u rukama nacista, posebice djece. Putovala bi na mjesta poznatih masakra židovskog i romskog stanovništva i tražila preživjele. Tjerala je djecu da bježe iz transportnih vlakova, stavljala ih u pernate vreće, skrivala pod široke šarene suknje. Iskopala je mala skloništa u šumi. U jednom trenutku njezino se ime proširilo pa su je i sama odbjegla djeca znala tražiti. Kad je mogla, vratila ih je roditeljima i rodbini. Markowska bi ih primila u svoj dom, sakrila i nabavila lažne dokumente koji su ih štitili od Nijemaca. Osobno je spasila oko 50 djece. Riskirala je svoj život spašavajući djecu jer je za svakoga tko je u Poljskoj uhvaćen u skrivanju Židova ili etničkih manjina bila određena smrtna kazna. Godinama kasnije, kada su je pitali zašto se nije bojala pomoći, Markowska je izjavila da tada ionako nije očekivala da će sama proživjeti rat, pa strah nije bio problem.
Godine 1944. Sovjeti su oslobodili to područje Poljske. Zbog politike Crvene armije da prisilno novači Rome u svoje redove, Markowska je zajedno sa svojim mužem i nekima od djece koju je spasila, a među kojima su bila i njemačka djeca koja su bježala pred sovjetskim vojnicima, pobjegla na zapad, prvo u središnju Poljsku, a zatim u takozvane “Obnovljene teritorije” u sadašnjoj zapadnoj Poljskoj.
Život nakon rata
Nakon rata komunističke vlasti u Poljskoj pokrenule su prisilnu kampanju trajnog naseljavanja Roma i napuštanja tradicionalnog načina života. Kao rezultat toga, ona i njezina obitelj živjeli su prvo u blizini Poznańa, a nakon suprugove smrti, u Gorzówu Wielkopolskom. Alfreda dugo nije govorila o svojim ratnim iskustvima i djeci koju je spasila, već tek kada su joj kćeri odrasle i imale svoju djecu.
Kada je imala gotovo 80 godina, Karol Gierliński, dječak kojeg je spasila kad je imao samo tri godine, i Edward Dębicki, osnivač najstarijeg poljskog međunarodnog festivala romske kulture, počeli su se zanimati za priče djece koju je spasila i krenuli ih uspoređivati kako bi sastavili zahtjev da joj se uruči priznanje za njena djela.
U listopadu 2006. Alfreda Markowska odlikovana je Zapovjedničkim križem sa zvijezdom Reda Polonia Restituta za spašavanje židovske i romske djece tijekom Drugog svjetskog rata. Tadašnji predsjednik Poljske Lech Kaczyński odlikovao je Alfredu “za herojstvo i nesvakidašnju hrabrost, za iznimne zasluge u spašavanju ljudskih života”. Bila je prva poljska predstavnica romskog naroda koja je dobila tako visoko i važno državno odlikovanje.
Predsjednik Lech Kaczyński osobno je zahvalio gospođi Alfredi, izrazivši svoje divljenje izvanrednim herojstvom Romkinje, rekavši:
(…) Ako danas postoji židovska nacija, uključujući mnoge Židove iz naše zemlje, kao i određeni broj Poljaka židovskog podrijetla koji danas žive u Poljskoj; ako postoji romska nacija i značajan dio njih živi u Poljskoj, iako ne u tolikom broju kao u Slovačkoj ili Mađarskoj, to je zato što postoje ljudi poput Vas. A ljudi poput Vas zaslužuju poštovanje i divljenje. I za takve je osmišljena institucija ordena, posebno jedno od najviših odlikovanja u našoj zemlji, a to je Komandantski križ sa zvijezdom. Tada spašavanje života nije bilo kažnjivo zatvorom ili progonstvom. Bilo je kažnjivo smrću, a često i mučeništvom. Hvala vam puno.
Očite paralele s dobro poznatom Irenom Sendler – koja je pomogla spasiti 2500 židovske djece iz Varšavskog geta skrivajući ih u poljskim obiteljima, u sirotištu i samostanima – dovele su do čestih usporedbi između Alfrede i Sendler, kao i do prihvaćanja uobičajenog naziva za Nonciu ‘romska Irena Sendler’.
Markowska je umrla 30. siječnja 2021. u 94. godini života. Tri su joj naroda posebno zahvalna za njezino iznimno junaštvo i postignuća: romski jer je spašavala romsku djecu i dostojanstveno predstavlja svoj narod, židovski jer su mnogi njegovi predstavnici i danas živi zahvaljujući njoj te poljski jer je u svojoj zemlji imao tako izvanrednu građanku.
