Romska zajednica u dva francuska grada, Troyesu i Besanconu, te okolnim mjestima broji oko 2500 osoba. Najveći broj obitelji došao je s Kosova tijekom ratnih sukoba 1998. i 1999. godine, ili neposredno prije ili poslije toga perioda. Gotovo svi govore francuski, žive u naseljima s većinskim stanovništvom, većina ih je zaposlena u različitim tvrtkama ili institucijama ili su osnovali vlastite tvrtke, djeca ima pohađaju školu ili su već završila, uglavnom, visoki stupanj naobrazbe. Pa ipak, nitko nije zaboravio materinji romski jezik, svoju mahalu i susjede koji su ubijeni ili su nestali.
Lijep je to život bio u mahali, pričaju mi. Čija god majka je spremala ručak, tko god bi se zatekao u kući bio je pozvan da ostane. Cijela je mahala mirisala na najfinija jela i pecivo. Kad bi iz pekare uzeli kruh ili sjemenke ostali bi družiti se sa svojima. Sjećaju se starijih poput Alije Dibranija, Bajrama i Ibrahima Nezirija koji su pričali priče, a djeca su trčala da se smjeste što bliže k njima da bolje čuju. Odrastali smo s dubokim poštovanjem prema starijima, a neki među njima, poput Ibrahima Kajtazija, narodnog poslanika u mjesnom odboru, i romskih aktivista Mustafe Bore i Salija Zumberija, brinuli su se oko uvođenja infrastrukture u mahalu, oko najsiromašnijih pripadnika zajednice i bili su poveznica između stanovnika romskog naselja te organa i institucija vlasti. Njihov su rad nastavili Agron Osmani i Hadža Redžep – Ljupče i drugi mlađi pripadnici zajednice koji su završavali škole. Bilo je u naselju i vrhunskih sportaša, šahista, nogometaša, a uspjehe Veljka Kajtazija u karateu svi su slavili.
Kada je u drugoj polovici 1990-ih godina krenuo rat na Kosovu i Metohiji između Srba koji su željeli zadržati Kosovo kao pokrajinu u Srbiji i Albanaca koji su željeli neovisnost Kosova Romi su se našli između dvije vatre. Prema statističkim podacima koje u svojoj knjizi Ja sam Rom, čovjek kao i Vi navodi Agron Osmani, na području Kosova i Metohije živjelo je 160.790 stanovnika romske nacionalnosti, ali stvarni broj iznosio je oko 269.000 osoba. Sve strahote koje su pretrpjeli mnogi su opisali u svojim dnevnicima, knjigama, intimnim ispovijestima i memoarima, a Agron Osmani u svojoj knjizi piše: Skrivali smo se od bombardovanja, skrivali od noćnih zlih sila i pljačkaša! Ja sam Rom, čovjek kao i Vi i nisam znao od koga više da se krijem. Ko će mi nanijeti težu patnju i smrt… Žalost je velikom snagom uzimala maha!… U lipnju 1999. godine počelo je paljenje romskih kuća, a Romi koji su uspjeli preživjeti i napustiti Kosovo rasuli su se po Europi, pa čak i u Kanadi i Americi.
Većina pripadnika romske zajednice koji su u Francusku došli kao žrtve rata dobila je papire koji su im omogućili ostanak i pokretanje novog života u toj zemlji. Manji broj dobio je politički azil, drugi su dobili status izbjeglica, a neki i državljanstvo. Održavaju međusobne kontakte i pomažu jedni drugima, a osnovali su i dosta nevladinih organizacija putem kojih njeguju svoju kulturu i tradiciju. Među njima se ističe Unija Roma s prostora bivše Jugoslavije u dijaspori (Union des Roms de L’ex Yugoslavie en Diaspora i en Doubs – 25), jedna sa sjedištem u Troyesu i druga sa sjedištem u Besanconu. Organizacija iz Troyesa potpisala je partnerski sporazum sa Savezom Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” o međusobnoj suradnji na projektima kojima se radi na očuvanju romskog identiteta – jezika, kulture i kulture sjećanja na romske žrtve Samudaripena. Već godinama predstavnici ove organizacije na čelu s Burhanom Osmanijem, predsjednikom, i Nedžmedinom Nezirijem u Zagrebu sudjeluju na obilježavanju 5. studenog Svjetskog dana romskog jezika te u Uštici 2. kolovoza na obilježavanju Samudaripena, a ove godine pridružit će im se Nusret Behljuli, predsjednik organizacije iz Besancona, i njegovi kolege.
Romi u Francuskoj prate događanja u romskoj zajednici u Hrvatskoj te rad saborskog zastupnika Veljka Kajtazija i SRRH “KALI SARA”, stoga ne čudi da su zastupnika Kajtazija i predstavnike “KALI SARE” ugostili u Francuskoj od 17. do 21. listopada 2023. kao sudionike dviju značajnih tribina organiziranih u Troyesu i Besanconu. Na tribinama se razgovaralo o položaju Roma u Francuskoj i mogućnostima za snažniji razvoj njihove zajednice, kao i o prijedlogu romskih izaslanika iz više od 20 europskih zemalja koji su se od 15. do 17. svibnja 2023. sastali u Berlinu kako bi definirali svoj odnos prema stradanju Roma na Kosovu i predložili proglašenje dana 13. lipnja Danom sjećanja na stradale, prognane, ubijene i nestale Rome s Kosova. O ovom prijedlogu razgovaralo se i u sklopu navedenih tribina u Francuskoj, a svi prisutni predstavnici jednoglasno su izglasali proglašenje ovog dana koji će se od ove godine obilježavati redovito na isti dan posebno u onim državama, gradovima i mjestima gdje živi brojna romska zajednica porijeklom s prostora bivšeg Kosova i Metohije. Tribine je pratila prigodna izložba dokumentarnih fotografija Nedžmedina Nezirija, a početak programa obilježilo je prikazivanje potresnih dokumentarnih filmova istog autora. Zastupnik Kajtazi tom je prigodom, u ime SRRH “KALI SARA”, Agronu Osmaniju uručio plaketu s nacionalnim romskim obilježjima za veliki doprinos u očuvanju integriteta i identiteta romske zajednice.
Suradnja između romskih organizacija u Hrvatskoj i Francuskoj nastavit će se uskoro, već ovog kolovoza kada će zastupnik Kajtazi i SRRH “KALI SARA” moći uzvratiti gostoprimstvo u Zagrebu povodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu/ Samudaripena.
