U Zagrebu se 19. prosinca 2025. godine, na Veleučilištu kriminalistike i javne sigurnosti održao sastanak ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i studenata romske nacionalnosti. Od četrdeset i četvero mladih studenata Romkinja i Roma koji su bili pozvani na sastanak, istome je prisustvovalo deset studenata iz Zagreba, Siska, Daruvara i Međimurja. Na samom početku ministar Božinović je naglasio da osim što je ministar i potpredsjednik Vlade, također je i predsjednik Povjerenstva za provedbu Nacionalnog plana za uključivanje Roma, što ga je i potaknulo da sazove sastanak s mladima. Po mišljenju ministra, dvije stavke su ključne za iskorak u romskoj zajednici, prva se odnosi na završavanje školovanja, a druga na zapošljavanje roditelja i starijih osoba. Budući da je želio čuti njihova razmišljanja, riječ je uglavnom prepustio studentima te su oni iznosili svoja viđenja, ideje i zaključke na teme obrazovanja, socijalnog statusa i zapošljavanja pripadnika romske zajednice.
Kako da postotak obrazovanih Roma bude veći?
Manje od 50 posto romske djece u Hrvatskoj završi osnovnu školu, oko 15 posto srednju školu, a visoko obrazovanih je oko 0,1 posto, što su poražavajuće brojke. Još gore od toga je, što u tim malim postocima, nije pravilna raspodjela po spolu pa tako više dječaka pohađa i osnovnu i srednju školu.
Studenti su imali različita razmišljanja i raznolike ideje na ovu temu. Oni iz Međimurja su naveli kako bi se trebale uvesti strože mjere za roditelje čija djeca ne pohađaju školu. Jedan od studenata iz Zagreba, Ardijan Gaši, naveo je da bi kvote na visokim učilištima, sveučilištima i veleučilištima itekako pomogle u povećanju broja visoko obrazovanih Roma te je to potkrijepio primjerima. Nas je trenutno sedam na Sveučilištu Algebra Bernays, neki su na prijediplomskom, a neki na diplomskom studiju. Koristim ovu priliku da se zahvalim zastupniku Kajtaziju i Savezu Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” koji su prvo, 2020. godine, pregovarali s rukovodstvom Veleučilišta Edward Bernays što je rezultiralo sklapanjem sporazuma o suradnji sa SRRH “KALI SARA” i pokretanjem programa obrazovne potpore “BRoma”, a zatim i ove 2025. godine sporazumom o nastavku programa nakon spajanja Algebre i Bernaysa u Sveučilište Algebra Bernays. Također, kvote za romske studente postoje i na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu i omogućile su upis i završetak obrazovanja mnogim mladima iz romske zajednice, rekao je Gaši. Na njegove riječi nadovezala se Klaudija Tišler Tairović, viša policijska službenica, naglasivši da su upravo SRRH “KALI SARA” i zastupnik Kajtazi mnogim mladima omigućili i upis na Policijsku akademiju.
Kakva je situacija u romskim naseljima i rađa li se veći broj djece zbog novaca?
Ovako direktno postavljena tema koja je proizašla iz razgovora o korištenju socijalnih usluga među pripadnicima romske zajednice, pokrenula je lavinu komentara i različitih razmišljanja. Mladi iz Međimurja uglavnom su mišljenja da bi se umjesto novčanih pomoći trebali uvesti vaučeri, kako bi se smanjila mogućnost trošenja novca na opijate. Rekli su kako roditelji višečlanih obitelji koji dobivaju porodiljnu naknadu i dječji doplatak iste ne koriste za dijete zbog čega smatraju da bi vaučeri bili korisniji. Njima bi se mogle kupiti stvari namijenjene djeci, rekli su. Međutim, situacija iz Međimurja ne može se unaprijed preslikati na cijelu romsku zajednicu u Hrvatskoj, kao što se ne može preslikati ni na ostale korisnike socijalnih pomoći i potpora većinske i drugih nacionalnosti. U slučaju da se mjera odnosi samo na one romske nacionalnosti, već bi kao takva bila diskriminatorna te bi samo određivanje vaučera moglo značiti i svojevrsnu stigmatizaciju korisnika koje se javno označava kao “socijalne slučajeve”. Isto tako, ne koriste svi primatelji socijalnih naknada sredstva nenamjenski, a taj im novčani iznos ponekad omogućava i da pokriju neke nepredviđene troškove poput prijevoza ili popravaka. Stoga je pitanje vaučera zaista potrebno detaljno stručno raspraviti i definirati.
Na sastanku se također navelo kako je šest najvećih romskih naselja u Hrvatskoj, u Međimurju, a studenti s toga područja istaknuli su zatvorenost zajednice koja u naseljima živi i teško prihvaćanje svega što odstupa od onoga na što su navikli i što bi donijelo promjene. Studenti, članovi SRRH “KALI SARA” naveli su kako cjelokupna romska zajednica, ne samo ona u Međimurju zahtijeva dodatno razumijevanje i različite edukacijske programe i programe podrške, a neki od njih su spremno sudjelovali i u provođenju programa SRRH “KALI SARA” pod nazivom “Obrazovane Romkinje – Osnažene romske zajednice!”. O njemu je govorila i Talita Jašarevski, jedna od provoditeljica programa i sudionica ovog sastanka. Navela je radionice s ženskom djecom kao izuzetan primjer dobre prakse te dodala kako je iz iskustva rada s djevojčicama i djevojkama u naseljima vidjela da imaju ograničenu i “drugačiju” percepciju društva i svijeta. One nisu svjesne i ne znaju koliko mogućnosti imaju, i nisu naučene razmišljati o tome što one žele i što one same biraju za sebe, rekla je Jašarevski.
Tko radi – ne boji se gladi!
Jedna narodna izreka kaže: “Tko radi, ne boji se gladi!” No, je li zbilja tako? Ministar Božinović osvrnuo se na temu zapošljavanja Roma i postavio studentima pitanje – zašto ima toliko puno nezaposlenih pripadnika romske zajednice? Kako je rekao, u Hrvatskoj danas svatko može pronaći posao, nije kao što je bilo ranije. Hrvatska trenutno ima oko 100.000 stranih radnika, što iz susjednih zemalja što iz dalekih zemalja poput Nepala, Indonezije i slično. Kako je moguće da postoji potreba za uvozom tolikog broja radnika, a imamo toliko Roma i Romkinja koji su nezaposleni? Kao predstavnica mladih u SRRH “KALI SARA” dala sam kratki odgovor naglasivši da je bolje postaviti pitanje kako potaknuti i “natjerati” poslodavce da zaposle Roma ili Romkinju. Imamo velikih problema jer niti djeca u srednjoj školi ne mogu odraditi praksu, kamoli da se po završetku školovanja zaposle. Na kraju krajeva, ako država daje poticaje da se zapošljavaju strani radnici, mogla bi razmisliti i o poticajima za zapošljavanje Roma koji su hrvatski državljani, štoviše više od sedam stoljeća žive kao nacionalna manjina u Hrvatskoj. Odgovor studenata iz Međimurja ipak je pokazao da se stvari kreću na bolje jer su naveli kako je, u zadnje vrijeme, sve više i više Roma zaposleno, ali da je i to, na žalost, premali broj te da još uvijek puno ljudi ne želi zaposliti Rome.
Nakon druženja s ministrom održana je konferencija za medije na kojoj smo se medijima, osim ministra Božinovića, obratili i mladi iz Međimurja Klaudija Tišler Tairović i Renato Kalanjoš te ja, kao predstavnica mladih ispred SRRH “KALI SARA” i predsjednica Organizacijskog odbora Kongresa mladih Romkinja i Roma.
