Carlos Hadzovic, član talijanskog dijela kazališne skupine koja je u Zagrebu povodom ovogodišnjeg obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu izvela predstavu “Najsen bistarde” / “Niste zaboravljeni”, osvrnuo se na vlastitu ulogu u njoj i na značaj kojeg predstava ima za njega osobno i za romsku zajednicu. Iznio je i svoja razmišljanja u vezi projekta “MHE-ROMA – Povijesno sjećanja europskih Roma“, u kojemu je predstava bila završni dio i svojevrsni vrhunac.
Što je, prema tebi, bilo najvrjednije u projektu “MHE ROMA – Povijesno sjećanje europskih Roma”?
Najvrjedniji mi je aspekt bio taj što smo pomoću umjetnosti i kazališta oživjeli žrtve genocida nad Romima. Da smo uspjeli u tome, pokazala je publika koja je bila emotivno dirnuta našom izvedbom u Zagrebu.
Jesi li zadovoljan predstavom “Najsen bistarde” i završnim nastupom u Zagrebu?
Emocije su bile zaista snažne kroz cijeli proces. Ali, osjetio sam veliko zadovoljstvo vidjevši reakciju publike i gledatelja. Sve se na kraju isplatilo.
Jesi li imao prethodnog glumačkog iskustva? Na koji je način ovo glumačko i kazališno iskustvo utjecalo na tebe?
Da, imao sam i drugih iskustava i u kazalištu i u filmu. No, posve je druga stvar predstavljati dio povijesti svoga naroda, to uključuje mnogo jače emocije.
Kako ti je bilo nastupiti u Uštici 2. kolovoza na Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu?
Bio sam vrlo ponosan što sam tumačio velikog lika poput Rukelija, pred televizijom, Suzanom Krčmar, Veljkom Kajtazijem, predstavnicima hrvatske Vlade, međunarodnim romskim predstavnicima i lokalnim Romima. Ali, u isto vrijeme, bio sam tužan što sam to učinio na mjestu kakvo je Uštica, mjestu masovnog stradanja Roma.
Misliš li da predstava “Najsen bistarde” ima potencijal dalje se izvoditi?
Mislim da ima, ali tek nakon što ju se još doradi i uskladi. Pravo je čudo što smo ju ovako uspjeli u Zagrebu izvesti, nije bilo mnogo vremena za spajanje našeg, španjolskog i hrvatskog dijela u jednu cjelinu. Postoji još stvari koje treba ukloniti, preispitati, poboljšati i ponovno postaviti na scenu. Tada bi predstava imala pravi potencijal!
