Aktivnostima u mjesecu travnju ove, 2024. godine, započelo je provođenje europskog projekta “MHE-ROMA – EUROPSKO POVIJESNO SJEĆANJE ROMA” u kojem je partner Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA”. Nositelj projekta je španjolska romska organizacija Nakeramos, a uz SRRH “KALI SARA” iz Hrvatske, partneri su i dvije organizacije iz Italije – Roma Onlus i L’isola che c’è. Projekt je financiran sredstvima Europske komisije u sklopu programa Građani, jednakost, prava i vrijednosti (Citizens, Equality, Rights and Values – CERV), a ukupno vrijeme provođenja je 16 mjeseci.
Nositelj projekta, interkulturalna udruga Nakeramos osnovana je 2002. godine iz potrebe za stvaranjem prostora za pozitivnu interakciju s ostatkom kultura prisutnih u Barceloni i okruženju. Ciljevi njihovih brojnih programa su revitalizacija romskog jezika, nakon povijesnog jezičnog genocida u Španjolskoj, i očuvanje romske kulture. Povijesno-društvena uloga romskih velikana i njihov doprinos multikulturalnosti Europe posljednjih je godina u fokusu programskih događanja, stoga je projekt “MHE-ROMA” njihov logičan slijed.
Ideja za projekt MHE – ROMA” rodila se još prije dvije godine tijekom rada s mladim Romima i Romkinjama, ali i ne-Romima. Nakeramos je organizacija koja godinama provodi projekte osnaživanja Roma i Romkinja, pri čemu je naglasak na društvenom osnaživanju u pogledu socijalnih i svih ostalih prava, ali i na intelektualnom osnaživanju s ciljem kvalitetne participacije na svim društvenim nivoima, govori Seo Cizmic, predsjednik organizacije. Želimo u kolektivno sjećanje Roma i ne-Roma trajno upisati tragičan dio povijesti, a to je genocid proveden nad Romima tijekom Drugog svjetskog rata, koji je predugo bio prešućivan i zaboravljan. Očuvanjem sjećanja doprinosimo osnaživanju svijesti o njegovim uzrocima i strašnim posljedicama netolerancije i mržnje.
Sveobuhvatni program aktivnosti u sklopu projekta uključuje mlade od 18 do 30 godina s ciljem jačanja svijesti o romskom identitetu, dakle povijesti, jeziku, kulturi i tradiciji s naglaskom na povijest europskih Roma, jezični genocid i genocid za vrijeme Drugog svjetskog rata. Razumijevanje vlastitog identiteta za romsku zajednicu znači jačanje osjećaja pripadnosti i solidarnosti unutar naroda, a za širu neromsku zajednicu predstavlja značajan doprinos u prevladavanju antiromizma i poboljšanju društvenih kohezija i aktivnog građanstva mladih. Ta je tematika dobro poznata i organizaciji Roma Onlus čije je predsjednik Graziano Halilović bio jedan od idejnih začetnika dugogodišnjeg projekta Dik i nabistar, međunarodnog karaktera, pod sloganom Naj sen bistarde – Niste zaboravljeni!
Još od djetinjstva živim u Italiji gdje sam pohađao i školu, a za svoje vršnjake ja nikada nisam bio Rom, uvijek sam bio ‘Cigan’, započeo je svoju priču Graziano Halilović i nastavio: Tek sam posjećujući prostore bivše Jugoslavije postao Rom i krenuo raditi na svom samopouzdanju. Teško je djetetu i mladom čovjeku romske nacionalnosti izgraditi povjerenje u sebe jer kad ti svi govore da si glup, da ne znaš govoriti, da si lijen i da za tebe nije škola, i kada ti to svakodnevno ponavljaju, počinješ gubiti povjerenje u sebe i u društvo. Po povratku u Italiju ustrajao sam u tome da se školujem, a onda sam počeo gledati povijesne filmove i među njima i one o stradanju Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata. Znao sam da su žrtve bili i Romi i počeo sam istraživati. Ispitivao sam članove obitelji, ali o tome nitko nije želio pričati. Zbog dubokih traumi i zbog života u kampovima u kojima i danas žive Romi u Italiji u njima je sveprisutan strah od mogućnosti da se oni jednog dana ponovno ne pretvore u logore. Zato stariji Romi nisu željeli plašiti svoju djecu. Međutim, ja se nisam mogao zadovoljiti informacijama koje sam saznao i odlučio sam otputovati u Poljsku, u sklopu projekta “Mladi u akciji”. Sjećam se bio je 27. siječanj kad smo nas trojica kolega, jedan iz Njemačke, jedan iz Španjolske i ja iz Italije stigli u Poljsku i odlučili posjetiti logor Auschwitz. Auto nas je ostavio oko 700 metara od ulaza u logor i mi smo krenuli pješice. Bio sam dobro obučen, u toplu jaknu i rukavice, ali sam se smrzavao, toliko je ledeno bilo. Španjolac je zaostajao za nama i dovikivao nam kako ne može dalje jer će se smrznuti od hladnoće. Kroz glavu mi je prošla misao o tome kako su ove uvjete mogla preživjeti romska i židovska djeca i starci. U srcu sam osjetio težinu. Ušli smo u logor… Nisam se nikada osjećao tako tužno, plakao sam, sva trojica smo plakali. Odlučio sam da svi trebaju znati za taj dio povijesti. Želio sam da mladi Romi osjete duboku tugu zbog stradanja svojih predaka na ovakav neljudski način, kakvu sam ja osjećao. Tugu i bol zbog nepravde. Projekt smo nazvali Dik i nabistar – Gledaj i ne zaboravi. Krenuli smo s grupama od 20 ljudi, a svake godine broj se povećavao tako da je kroz naš projekt logor Auschwitz posjetilo preko 30 tisuća ljudi iz Europe, Kanade, Amerike i Australije. Ovi masovni obilasci s vremenom su poakazali jednu veliku manu i to je nedostatak aktivnog sudjelovanja mladih u projektu, nedostatak evaluacije, kao da se radi o turističkom putovanju. Moj cilj je bio da mladi Romi osvijeste ovaj dio svoje povijesti i to toliko snažno da o njemu pričaju svojoj djeci jer je to neizostavni gradivni element identiteta romskog naroda.
Potreba za aktivnim sudjelovanjem mladih koji ne smiju biti samo promatrači već nositelji programskih aktivnosti potaknula je Graziana Halilovića da sa svojom organizacijom Roma Onlus bude partner u projektu “MHE-ROMA”.
Dobro mi je poznat rad organizacije Nakeramos koja je nositelj projekta, a s gospodinom Cizmicem surađujem godinama, stoga je moja organzacija Roma Onlus sudjelovala u idejnom začetku programa i sa zadovoljstvom prihvatila partnerstvo, govori Halilović. Isto tako, godinama pratimo rad Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” i saborskog zastupnika Veljka Kajtazija i imamo samo riječi hvale i divljenja za sve što su oni učinili za romsku zajednicu ne samo u Hrvatskoj, već diljem svijeta. Oni su svojevrstan uzor svim europskim romskim organizacijama i stoga nam je bilo izuzetno stalo da nam budu partneri u ovom projektu. Kad smo prvi puta posjetili mjesto stradanja Roma u Uštici i sudjelovali u komemoraciji povodom 2. kolovoza Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu/ Samudaripena postalo nam je jasno da se na ovom autentičnom mjestu romske tuge i boli treba dogoditi susret mladih s diskriminacijom, represijom i nepravdom počinjenom njihovim precima.
Romski velikani, koji su snažno doprinijeli kulturnom i društvenom razvitku svoje zajednice, poput ‘majke romske književnosti’ Bronislawe Wajs Papusze, boksačkog prvaka Njemačke Johanna Wilhelma Trollmana Rukelija, pravednice među narodima Hajrije Imeri Mihaljić i spisateljice, slikarice, aktivistice i glazbenice Ceije Stojke, postali su žrtve nacističke genocidne politike, kaže Cizmic, a Halilović objašnjava: O njima i o svemu što im se dogodilo ne piše u europskim školskim udžbenicima, malo je knjiga i još manje filmova. Prošlo je već više od 80 godina i polako umiru svi suvremenici, svi živi svjedoci toga vremena i ako ne osvijestimo sve strahote toga povijesnog razdoblja i ne upoznamo mlade s povijesnim nepravdama koje su se dogodile njihovom narodu to znači da smo dopustili da nevine žrtve još jednom umru u zaboravu.
Tužna su i teška sjećanja Roma na Samudaripen, posjeta mjestima stradanja uvijek su puna emocija. S obzirom na to da su genocidi često rezultat ideologija mržnje, diskriminacije ili nacionalizma, oni nas podsjećaju na potrebu da se suprotstavimo takvim destruktivnim silama i promoviramo vrijednosti tolerancije, jednakosti i poštovanja ljudskih prava. I upravo je to bio razlog za prihvaćanje projekta od strane talijanske organizacije L’isola che c’è, koja je jedan od tri partnera.
Odlučili smo priključiti se projektu jer je naše duboko uvjerenje da je sjećanje na prošlost prva točka u sprečavanju budućih zločina protiv čovječnosti, govori Tiziana Cristiano, voditeljica udruge i nastavlja: Vjerujemo da je uključivanje ljudi u edukacije, u procese sjećanja i promicanje tolerancije neizostavni dio u prevenciji ponavljanja povijesti, i to onih najgorih negativnih događanja. To su bili naši primarni motivi za partnerstvo u projektu “MHE – ROMA”. Posljednjih pet godina naša je organizacija uglavnom provodila aktivnosti vezane uz europski projekt rodne ravnopravnosti. Radili smo na predstavljanju žena u javnom diskursu, odnosno na uklanjanju uzroka koji sprečavaju prisutnost žena u javnom prostoru. Istraživali smo i isticali činjenice koje govore o ulozi žena koje su obilježile povijest, što je društveno prilično zanemareno, a iznimno je važno za osnaživanje budućih generacija. Važno je da mladi shvate i razumiju da su svoj doprinos dala oba spola, odnosno da su i muškarci i žene podjednako sudjelovali u razvoju društva tijekom povijesti, kao i danas. U tom su programu uz nas sudjelovale i organizacije iz Slovenije i Luxembourga te smo se svi zajedno u svojevrsnom zaključku projekta fokusirali i na popis onih žena koje su dale izniman doprinos u nacionalnoj povijesti o čemu pripremamo i izložbu.
Tiziana Cristiano s ponosom priča o još jednom projektu svoje organizacije kojim su željeli doprinijeti razvoju zelene ekonomije “Urban mobility”, a koji je promovirao vožnju biciklima umjesto automobilima. Program je obuhvatio stariju generaciju i mlade ljude s ciljem da mladi osvijeste kolika je snaga u njihovim rukama u smislu društvenih promjena koje će doprinijeti očuvanju planeta i osnaživanju socijalno osjetljivog društva u budućnosti.
Prvi zajednički sastanak partnera u projektu “MHE-ROMA” u Rimu od 15. do 18. travnja svi sudionici ocjenjuju kao vrlo konstruktivan jer se na njemu detaljno razgovaralo o jakim, ali i o slabijim točkama projekta i kako ih pojačati. Za izgradnju svakog tima potrebno je međusobno se upoznati i izgraditi povjerenje jer ćemo zajedno raditi na ostvarenju važnog cilja, a to je kreiranje kulture sjećanja na genocid nad Romima, zaključuje Tiziana Cristiano čija je organizacija u Rimu bila domaćin.
Zaštita romskog jezika i njegovo osnaživanje u svakodnevnoj uporabi, ali i u kulturi bitna je značajka ovog projekta. U tom smislu partneri ističu ulogu SRRH “KALI SARA” i Veljka Kajtazija koji su inicirali obilježavanje i priznavanje Svjetskog dana romskog jezika 5. studenog te su u suradnji s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske pokrenuli i pitanje priznavanja ovog nacionalnog romskog dana pred skupštinom UNESCO-a. Hrvatski parlament bio je prvi parlament u svijetu koji je 2012. godine na inicijativu zastupnika Kajtazija priznao ovaj romski nacionalni dan kao što je i 2015. godine proglasio 2. studeni Međunarodnim danom sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu/ Samudaripen.
Upravo će se na taj dan, 2. kolovoza 2025. godine održati glavna aktivnost projekta “MHE-ROMA” – svečano izvođenje predstave u Uštici tijekom komemoracije pred auditorijem ispred Romskog memorijalnog centra, a u kojoj će sudjelovati mladi glumci-amateri, Romi i ne-Romi iz Španjolske, Italije i Hrvatske. Ovom predstavom će se kroz umrle romske velikane ispričati priča o romskom narodu, proživljenoj tragediji i smrti, ali i o njegovoj ustrajnosti, upornosti i ljubavi prema životu.
