Đurđevdan u romskoj kulturi zauzima posebno mjesto. Od svih praznika i blagdana koje Romi obilježavaju, za Đurđevdan se može reći da je najautentičniji jer je usko povezan s romskim tradicionalnim načinom života. Na Đurđevdan se, naime, slavi kraj zime i proljetno buđenje prirode koje je Romima značilo vrijeme povoljnije za kretanje na put.
Đurđevdan se pod različitim nazivima i po različitim kalendarima obilježava na isti dan na geografski raznolikim područjima. U zemljama koje vrijeme računaju po gregorijanskom kalendaru, Đurđevdan se obilježava 23. travnja pod nazivom Jurjevo, dok se u zemljama koje vrijeme računaju po julijanskom kalendaru praznik obilježava 6. svibnja. U zemljama u kojima dominira islam – Turskoj, Siriji, Iraku, na Kavkazu – Đurđevdan se naziva Hıdırellez ili tom izrazu sličnom varijantom i slavi se kao praznik 5. i 6 svibnja. Zanimljivo, od turskog izraza ‘Hıdırellez’ potječe treći u našim krajevima poznati naziv, ‘Ederlezi’. Postoji, dakako, još naziva. Među njima treba istaknuti naziv ‘Kakava’ koji se koristi među Romima u sjeverozapadnim dijelovima Turske.
Jurjevo ili Đurđevdan u kršćanskim se crkvama obilježava u spomen na Sv. Jurja ili Đorđa, mučenika stradalog tijekom Dioklecijanovog progona kršćana krajem 3. i početkom 4. stoljeća ove ere. Njegovo ime potječe od grčke riječi za ratara ili zemljoradnika i s time je u vezi praksa štovanja u kojoj se Sv. Jurja zagovara kod velikih opasnosti i ratovanja, kod zaštite zemlje, domaćih životinja i ratara ili kod osiguranja lijepog vremena. Sv. Jurja se zbog toga redovito slikovno prikazivalo u borbi sa zmajem kao simbolom opasnosti.
U Turskoj i bliskoistočnim zemljama Hıdırellez je praznik na koji se slavi dan kada su se na zemlji sastala dvojica proroka, Hızır (Al-Khdir) i İlyas (Elijah), što, kao i kod Đurđevdana, simbolizira dolazak proljeća i bujanje života. Slično tome, tijekom Kakave 5. i 6. svibnja kod Roma u sjeverozapadnoj Turskoj slavi se besmrtni Spasitelj Baba Fingo koji otklanja sve nevolje.
Romska proslava Đurđevdana kakvu poznajemo spoj je ovih tradicija. Tijekom Kakave, primjerice, sudionici slavlja u rijeku stavljaju svijeće i peru u njoj ruke, lice i noge kako bi se simbolički sjetili oslobođenja kojeg donosi Baba Fingo. U vodi namijenjenoj za kupanje na Đurđevdan često se nalazi i cvijeće, a ponegdje se i zidovi kuća peru vodom, sve kako bi se osigurali sreća i zdravlje. Proslavu Đurđevdana prati svečano odijevanje, ukrašavanje nakitom i cvjetnim vijencima, ritualno korištenje biljaka kao što su vrba, kopriva ili drenak, jedenje janjeta te mnogo glazbe i plesa. Smisao je, dakle, tih praksi pozdraviti proljeće koje zelenilom i obiljem odnosi tegobe zime i mraka te zaželjeti da povoljne životne prilike potraju što duže.
