Karola Fings povjesničarka je i voditeljica projekta “Enciklopedija nacističkog genocida nad Sintima i Romima u Europi” na Sveučilištu u Heidelbergu. Stekla je doktorat na Sveučilištu Heinrich Heine u Düsseldorfu sa studijom o sistemu koncentracijskih logora. Nacistički progon Sinta i Roma i načini na koje se s njima postupalo nakon 1945. godine jedan je od njezinih istraživačkih prioriteta, a od 1990. godine objavljuje opsežne prikaze, lokalne i regionalne studije i provodi posebna istraživanja ove tematike. Pridonijela je etabliranju ove povijesne teme kako u istraživanjima tako i u obrazovanju. Ove godine Republika Hrvatska predsjeda Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust (IHRA-om), a Fings je sudjelovala na “Drugoj međunarodnoj konferenciji o genocidu nad Romima” u ulozi stručnjaka sa Sveučilišta Heidelberg. Članica je njemačke delegacije IHRA-e.
Što je projekt “Enciklopedije nacističkog genocida nad Sintima i Romima”, tko je u njemu uključen i koliko je projekt koristan za mlade i društvo općenito?
Kada sam pokretala ovaj projekt 2020. godine, ideja je bila prikupiti što više informacija koje imamo o genocidu nad Sintima i Romima u Europi, što nije baš lak zadatak jer se desetljećima genocid nedovoljno proučavao i zato nisu postojala znanstveno utemeljena istraživanja. Ipak, zadnjih 20 godina imamo ogroman napredak, no problem je što znanstvenici i šira javnost nemaju pristup svim povijesnim podacima, a izvori se pojavljuju na jezicima koje mnogi stručnjaci ne govore. Do nekih publikacija pak ne možete doći jer ih nema u knjižnicama. To je razlog zašto je važno unaprijediti znanje o genocidu, prikupiti sve što smo dosad otkrili te s istim saznanjima upoznati širu javnost, posebice političare.
Smatrala sam da bi bilo korisno prikupiti i obraditi sve što znamo o ovoj temi kako bi ta znanja bila dostupna. Zato kreiramo online platformu na kojoj ćemo predstaviti istraživanja o genocidu iz svake zemlje, a sadržaj – oko 1 000 natuknica – će biti poredan po abecedi od A do Z što će pomoći u pronalaženju pojmova i odgovora vezanih uz određenu temu. Na primjer, kada se javi pitanje o onome što znamo o progonu Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Nastojat ćemo pronaći informacije ne samo o svakoj zemlji nego i o specifičnim aspektima kao što su rasna higijena, zakoni i tako dalje. Ključno je to da ćemo po prvi put moći vidjeti cijelu dimenziju genocida, stotine logora u kojima su Romi patili, stotine mjesta gdje su ubijani, a s druge strane, vidjet ćemo tko je odgovoran za taj masakr. Također, imat ćemo mnogo osobnih priča žrtava i preživjelih jer mislim da je to ključno za razumijevanje patnje ovih ljudi.
Dodala bih da smo uspostavili suradnju s istaknutim stručnjacima iz više od 20 zemalja koji provode istraživanja i objavljuju studije o ovim temama. To je vrlo vrijedno, ali također možemo poboljšati razmjenu znanja između njih tako da oni mogu poboljšati kvalitetu istraživanja genocida. To je također korist ovoga projekta. Želim dodati i da je ovaj projekt velikodušno financiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke. Zahvalna sam im jer je ova inicijativa imala prepreka i bio nam je potreban partner koji ima volju pokrenuti ovo pitanje i podržati ideju.
Na IHRA-inoj konferenciji u Zagrebu susrela sam mnoge međunarodne kolege. Razmjena naših znanja je vrlo vrijedna. Od stručnjaka iz Hrvatske, surađujemo s Danijelom Vojakom koji je vrlo važan stručnjak, a ovo je drugi projekt u kojem surađujemo. Prije ovoga, radili smo na projektu prikupljanja svjedočanstava žrtava Drugog svjetskog rata kako bismo predstavili perspektivu žrtava. Moja suradnja s Danijelom započela je 2016. godine i mogu reći da je dobar i pouzdan kolega.
Kakva su Vaša iskustva iz rada sa studentima na sveučilištu? Jesu li studenti upoznati s patnjom romske zajednice u povijesti?
Općenito, mogu reći da danas postoji više svijesti o romskoj povijesti nego što je to bilo prije 20 godina. To je povezano i s činjenicom da imamo veliki memorijal u Berlinu posvećen Sintima i Romima koji je otvoren 2012. godine. Također, ima veze s aktivnostima nevladinih organizacija i njihovim radom na kulturi sjećanja i predstavljanju te problematike široj javnosti. Uostalom, imamo dane sjećanja koji su nacionalni i međunarodne pokrete za širenje svijesti o genocidu.
Ali kada razgovarate sa studentima o njihovom znanju, shvatit ćete da je njihovo faktografsko znanje gotovo na nuli. Većina njih, naprimjer, ne razumije strukturu progona Roma i nije svjesna dugotrajnog učinka ovih djela. To znanje nije duboko utisnuto i moramo intenzivirati napore kako bi se dosadašnja saznanja implementirala u škole. Dakle, prvo treba prenijeti znanje, a zatim razviti svijest o dimenzijama genocida. Tek tada možemo razgovarati o rastućem rasizmu danas i kako ga spriječiti.
U svojoj knjizi Sinti i Romi. Povijest manjine (2016, 20192) bavili ste se dekonstrukcijom stereotipnih pogleda ugrađujući povijest manjine u opći povijesni, kulturni i gospodarski razvoj. Koje stereotipe smatrate najštetnijima i najpogubnijima za romsku zajednicu? Koja je glavna prepreka u smislu materijalnih i ekonomskih uvjeta koja onemogućuje da se Romi integriraju u društvo?
Mislim da je problem s kojim se ovdje moramo suočiti taj da je anticiganizam dugotrajan povijesni fenomen. Ovdje se ne radi samo o stereotipima ili nečim sličnim. Stereotipi su normalni i svi mi imamo stereotipe, na primjer, o Nijemcima. Ali ovo je stvaran problem i zato mislim da je bilo važno pokrenuti pitanje anticiganizma – ili rasizma protiv Roma, kako neki više vole – kako bi se pokazalo da on traje stoljećima.
Također, postoje određene slike koje su stvorene u većinskom društvu i koje traju do danas. Jedna od tih slika je da su takozvani Cigani općenito stranci. Osim nje, da oni nemaju domovinu. Još jedna je da se ne uklapaju u većinsko društvo. Nakon tih općenitih slika dolaze one druge. Ne želim ih ponavljati jer su to vrlo iskrivljene slike koje Rome ostavljaju po strani. Mislim da je vrlo težak posao potaknuti ljude da razmisle o vlastitim slikama koje imaju. Svi znamo da rasizam ima učinak na stvarnu situaciju Sinta i Roma. Isključuje ih općenito iz pristupa društvu, obrazovanju itd. Mislim da je stoga nužno promijeniti perspektivu i prvo se zapitati zašto imamo ove iskrivljene slike.
Koji je bio Vaš motiv da svoju profesionalnu karijeru posvetite zajednici Roma i Sinta? Što Vas je inspiriralo ili što je bila prekretnica koja Vas je dovela do ove teme?
Općenito mislim da u našim demokracijama svi moraju imati ista prava. Sve dok postoje skupine koje su isključene iz društva i koje nemaju pristup temeljnim pravima, imamo problem u društvu. I moramo raditi protiv kako bismo ga nadišli.
Situacija u kojoj sam otkrila da su životni uvjeti i društveni položaj Roma i Sinta bili vrlo loši bila je kad sam imala svoj prvi intervju s preživjelom Sintkinjom 1988. godine u Kölnu. Preživjela je deportaciju i logore, a zatim je govorila o svojim iskustvima nakon 1945. godine. Kada sam kao mlada studentica saznala da ona nikada nije dobila nikakvu pozornost, priznanje ili naknadu za sve što je preživjela i sve gubitke koje je imala, s jedne sam strane bila jako tužna, a s druge strane rekla sam da moram raditi na širenju znanja o progonu Sinta i Roma.
Ovo je prvi korak da se podignu osviještenost i osjetljivost, kao i da se napravi mali korak prema povijesnoj pravdi. Ako vidite stanje preživjelih nakon 1945. godine, shvatite da im nitko nije pomogao, nitko ih nije podržao, nisu bili prepoznati. Ovo zapostavljanje imalo je, naravno, utjecaj na živote ne samo preživjelih već i na živote druge i treće generacije. Znamo da traje i danas, da postoji segregacija i mislim da to nije pošteno. Moramo podići svijest o tome, moramo podići znanje, moramo ga unaprijediti kako bismo prevladali ovu strukturalnu diskriminaciju.
Trenutni položaj Roma u Hrvatskoj možda je bolji nego ikad u povijesti. To je zato što postoji netko tko se nalazi u središtu političkog konteksta, tko Rome može učiniti vidljivima, tko njihove probleme može učiniti vidljivima i tko je posvećen rješavanju njihovih problema. U Njemačkoj je situacija vjerojatno slična. No, trenutno ondje postoji jedna politička prijetnja, naime Alternativa za Njemačku, koja se uspinje na političkoj sceni. Što mislite o tim novim trendovima u njemačkoj politici, osobito u kontekstu položaja Roma?
U mnogim državama u Europi suočavamo se s rastom desnih stranaka. Definitivno se s time moramo suočiti jer ugrožava naše demokracije. Naravno da znamo da postoje ranjive skupine koje su prve pod prijetnjom. Zajedno se moramo tome suprotstaviti. Jer ne radi se samo o napadu na manjine ili ranjive skupine, nego o napadu na cjelinu društva i svi se moramo boriti protiv toga.
Mislite li da je nacionalsocijalistički genocid dovoljno istražen, posebno aspekt stradanja Roma i Sinta?
Pitanje genocida nad Romima i Sintima desetljećima je bilo nepoznato i neistraživano. Još uvijek osjećamo taj manjak. Sve je više studija no još uvijek ne znamo dovoljno, naprimjer o grozotama koje su se događale. Znamo da je bilo 180 mjesta masakara u Poljskoj pod njemačkom okupacijom, međutim ne znamo sve detalje. Ne znamo koliko je ljudi bilo ubijeno i ne znamo njihova imena. Još uvijek ne znamo mnogo o lokalnim situacijama, gdje su obitelji živjele, koliko je obitelji živjelo, tko ih je zlostavljao, i tako dalje. Poseban nam je problem identificiranje žrtava. Također ne znamo kako su u različitim zemljama progoni izgledali korak po korak.
Moramo istražiti što se dogodilo s preživjelima, moramo proširiti svoje znanje o romskom otporu, načinu na koji su progonjeni reagirali kako bismo ih mogli vidjeti u njihovoj individualnosti i kako ih ne bismo promatrali samo kao puke objekte progona nego i kao one koji su razvili strategije preživljavanja. Kad god u radnim skupinama raspravljamo o ovim pitanjima, uvijek pronađemo mnogo mjesta na kojima zaključimo da se moramo vratiti u arhive i dodatno tražiti.
Nadamo se da ćemo jednom imati održivo i trajno istraživanje. Problem je što imamo mnogo malih istraživanja kojima nedostaje kontinuirana struktura. Enciklopedija je jedan mali korak prema skupljanju znanja, ustanovljenju međunarodne mreže i osiguranju alata kojeg se s vremenom može proširiti. Nadam se da smo postavili temelj za bolje, novije i ekstenzivnije istraživanje.
