Romi, koji predstavljaju povijesnu dijasporu Indije, tradicionalno su bili nomadi i putnici, iako su mnogi prihvatili sjedilački način života i nastanili se. Romi su iselili iz Indije prije vjerojatno jednog tisućljeća, a danas su razasutih diljem svijeta. Najveća su europska nacionalna manjina s procijenjenom populacijom od 22 milijuna.
Romska zajednica usvajala je dominantnu religiju zemalja u kojima su živjeli, iako je to obično bilo samo površno i formalno usvajanje kako bi se izbjeglo vjersko progonstvo. Međutim, neke skupine romske zajednice ostali su pogani i obožavatelji sunca. Ne čuvaju idole, a obožavaju žensko božanstvo, poznato kao Kali Sara (Kali Bibi) ili sveta Sara – romska božica sudbine, plodnosti, moći i zaštite. Mnoge romske skupine, štovatelji Kali Sare, koje putuju iz cijelog svijeta, okupljaju se kako bi prisustvovale hodočašću i procesiji svete Sare u gradu Saintes Maries de-la-Mer, u južnoj Francuskoj 24. i 25. svibnja svake godine.
Kip svete Sare oduvijek se čuva u kripti crkve Notre-Dame-de-la-Mer (Naše Gospe od mora), popularno poznate kao „Crkva tri Marije“. Procesija, popraćena očaravajućom romskom glazbom i plesom, počinje 24. svibnja kada Romi i druge romske skupine zvane Sinti, Gitani, Manuši itd. iz Francuske, Španjolske, Italije i drugih zemalja hrle kako bi uživali u slavlju. Romi putuju nomadski, pjevajući i plešući dan i noć na ulicama grada, izgovarajući molitve u čast svoje zaštitnice.
Na dan hodočašća, kip Kali Sare, ogrnut u nove haljine i bijelu svjetlucavu tijaru te imitaciju nakita i nakit od perli, postavlja se na pijedestal ukrašen cvijećem u kripti crkve koja blista od zavjetnih svijeća i predmeta. Kip na ramenima nose četvorica Roma, u pratnji počasne straže, od kripte crkve do obale Sredozemnog mora gdje se simbolično potapa i potom vraća u relikvijar crkve.
Pisane molitve za izlječenje bolesti, sreću i uspjeh u životu i poslu, romski hodočasnici i štovatelji stavljaju u podnožje ili blizu stopala Sarinog kipa, a također dodiruju i ljube lice i oči kipa za blagoslov. Bez ikakve dvojbe, sveta Sara stvara analogiju s božicom Durgom, u doslovnoj manifestaciji i u apstraktnoj dimenziji.
Sveta procesija uključuje pokazivanje kipa Kali Sare i prepuna je emocionalnog i vjerskog žara s glazbenim fanfarama. Ispostavilo se da je 24. svibnja Dan svete Sare jedna od najštovanijih i najvažnijih tradicija europskog romskog naroda koji je tretira s posebnom odanošću i smatra je reprezentacijom nade, dobrobiti i jedinstva za sve Rome. Treba spomenuti da je romsko štovanje svete Sare prije vrsta idolopoklonstva, a ne vjerska praksa. U prošlosti Romi su bili optuženi da na hodočašću štuju vatru i vodu “jag & pani”. Tako im je 1895. dekretom zabranjeno održavanje procesija i slavlja, ali su im ponovno dopušteni 1898. godine.
Priča o svetoj Sari primamljivo je opskurna, ovisno o tome tko priču priča. Povijest Sare još uvijek ostaje misterij za historiografe. Međutim, jedna narodna priča ukazuje na egipatsko podrijetlo imena svete Sara. Također je istina da se tijekom srednjeg vijeka u mediteranskim rimokatoličkim društvima za Rome koristio naziv „Egipćani“. Tada se mnogi Romi nisu mogli geografski povezati s Indijom, stoga su sebe nazivali “Egipćanima” bez obzira na zemlju porijekla. Romi diljem svijeta, podijeljeni u mnoge podskupine, bili su upoznati s činjenicom da se njihova pradomovina nalazi u Indiji, budući da postoje uvjerljivi dokazi o indijskom podrijetlu Roma u nekoliko dokumenata koji datiraju iz petnaestog i šesnaestog stoljeća. Njihova trajna privrženost indijskom naslijeđu može se vidjeti u Sarinom ritualu koji otkriva njihovu snažnu naklonost Indiji.
Zapadni znanstvenici dr. Rajko Đurić i dr. Ronald Lee zajedno s indijskim znanstvenicima kao što su Weer Rajendra Rishi i dr. Lokesh Chandra identificirali su romsku ceremoniju Kali Sara s onom Durga Pooje iz Indije. U romskom kultu, Kali Sara je prilično slična indijskoj božici poznatoj kao Kali i Durga. Sveta Sara izgledom podsjeća na poganskog idola. Poput Hindusa, Romi također štuju šaktizam. Ovim zaključkom i analizom utvrđuje se činjenica da je Kali Sara identično indijskoj božici Durgi, koja je drugi aspekt božice Kali i supruga velikog boga Šive. Proslava Sarinog festivala u Francuskoj naizgled odgovara procesiji Kali Puja i tradicije šaivizma u Indiji. Već na prvi pogled može se steći dojam paralelizma između ova dva obreda.
Osim festivala Kali Sare, Romi diljem svijeta štuju žensku božansku figuru u svetištima koja se nalaze u blizini vode, na južnom Balkanu nazvanu različitim imenima kao što su Bibi, sveta Sara, Gugli Sagiya (Anđeo čuvar) sa sličnim ceremonijama, koje su bez sumnje, nekršćanskog porijekla. Romi se međusobno poštuju bez obzira na konfesiju te okupljaju se u bogomoljama koje se nazivaju “Lache Than” (Sveto mjesto).
Sada je očito da je kršćanstvo upilo stara poganska vjerovanja i da je crkva pokušala promijeniti stil romskih tradicionalnih rituala i vjerskih običaja dok s prezirom gleda na kult svete Sare. Katolici su razvili mnoge rituale suprotne onima Roma u 20. stoljeću. Čini se da je uvođenje ne romske glazbe u Sarino hodočašće nedavni razvoj događaja, kao što je Santino Spinelli (proslavljeni romski glazbenik) primijetio: “Romski je festival ostao bez romske izvorne glazbe i plesa”. Pokušaj je to prisvajanja i prilagodbe poganske tradicije i običaja kršćanstvu koje podupiru neki evangelički, katolički, pravoslavni ili pentekostni Romi. Ipak nekoliko je skupina Roma istaknulo da je to pokušaj da se uloga svete Sare učini sekundarnom i inferiornom, kao je crkva „gadžovanska“ (ne romska) institucija koja namjerava potisnuti vjerovanja, obrede i rituale svete Sara.
