U britanskom društvu statistike o sudjelovanju Roma i Romkinja u visokom obrazovanju ne govore u prilog ove populacije. U 2019. godini samo je njih 3 do 4 posto u dobi od 18 do 30 godina upisalo neki oblik školovanja na sveučilištima i visokim učilištima. Za usporedbu, u istoj dobnoj skupini s čak 43 posto sujeluju osobe drugih etničkih pripadnosti, a nedavno izvješće za ove etničke skupine pokazuje i porast od 10 posto godišnje u odnosu na konstantni pad brojki kod pripadnika romske nacionalne manjine. Situacija i u osnovnoškolskom i u srednjoškolskom obrazovanju nije ništa bolja.
Čak i prije pandemije Covid 19 izvješće Britanskog instituta za obrazovanje ukazalo je na činjenicu da pripadnici romske nacionalnosti osnovnoškolski i srednjoškolski program obrazovanja završavaju s 34 mjeseca zakašnjanja u odnosu na ostale učenike u generaciji. U ožujku 2021. godine Grupa za potporu obrazovanju romskih učenika uputila je službeno pismo Gavinu Williamsu, ministru obrazovanja, u kojem navodi da su okolnosti uslijed pandemije dodatno uzrokovale još veće poteškoće te su zatražili donošenje ciljanih mjera, poput pomoći za nadoknadu nastavnog gradiva i vraćanje tih učenika natrag u nastavni proces. Izvješće o isključenosti iz obrazovanja koje je pripremila službeno priznata zajednica Cigana, Roma i Putnika pokazalo je da upravo pripadnici ove kategorije stanovništva najteže postižu formalni stupanj obrazovne kvalifikacije i čine najveći udio među “isključenima” iz obrazovnog sustava, pritome se radi o privremenom službenom isključenju koje se traži i provodi u najboljem interesu obrazovne institucije, a ne u najboljem interesu učenika ili studenta. Na roditelje se vrši pritisak da svojim potpisom izraze prihvaćanje i slaganje s isključenjem, nakon kojeg je kasniji povratak takvog učenika u obrazovni sustav, uz stigmu isključenog koja ga obilježava, znatno otežan.
Sveučilište Bucks u Buckinghamshireu pokrenulo je Inicijativu u sustavu visokog obrazovanja kojoj su se priključila i mnoga druga britanska sveučilišta, primjerice Winchester, Hull, Strathclyde i Sunderland, a kojom su ponudili moguće rješenje u formi Svečanog obećanja. Prijavom za sudjelovanje u Inicijativi navedena sveučilišta se obvezuju da će Romima i ostalim pripadnicima zajednice Cigana, Roma i Putnika olakšati pristup seminarima i predavanjima, omogućiti stipendiranje, mentorstvo i potpore za studiranje te olakšati smještaj tijekom cijele godine. Osim toga, Svečano obećanje se daje i u svrhu garancije otvorenog i gostoljubivog radnog okruženja u kojem članovi romske etničke skupine mogu biti mirni i sigurni oko toga da će fakulteti koje su upisali ili koje tek namjeravaju upisati razumijeti njihovu kulturu i posljedično tome njihove drugačije potrebe koje će možda tijekom studiranja imati. Sveučilište se obvezuje graditi kulturu podrške, pratiti aktivnosti i rezultate ovih studenata te obilježavati njihove svetkovine i blagdane. Kako bi osigurali što bolje rezultate ove Inicijative ideja je u projekt uključiti studente, diplomante i akademsko osoblje koje pripada spomenutim etničkim skupinama, a koji već imaju iskustvo studiranja, radno iskustvo ili iskustvo suradnje s organizacijama civilnog društva, obrazovnim institucijama ili ustanovama. Pored mogućnosti za lakše i brže odgovore na potrebe novih studenata ovaj će kadar ujedno biti i učinkovita baza za političko i društveno zagovaranje zakonskih promjena kojima će se u konačnici i na taj način osigurati jednostavniji i učinkovitiji pristup visokom obrazovanju.
Prorektor i glavni izvršni direktor Sveučilišta Northumbria Andrew Wathey pristupanje Inicijativi i davanje Svečanog obećanja objasnio je kao izraz odlučnosti za pružanje potpore osobama različite etničke pripadnosti kao doprinos raznolikosti i različitosti. Kazao je da se potpisivanjem Obećanja obvezuju na bolje razumijevanje svojih studenata koji imaju drugačija životna iskustva i životne okolnosti te žele stvoriti ozračje u kojem će svi moći napredovati, ostvariti svoj puni potencijal i osjećati se dobrodošli.
Svaka mjera kojom se potiče bolje razumijevanje kulture i načina života romske zajednice i kojom se na konkretan način želi doprinijeti poboljšanju njihovog položaja i životnih uvjeta za svaku je pohvalu, posebno kad se tiče omogućavanja obrazovanja i još k tome kada su inicijatori upravo institucije visokog obrazovanja.
