Santino Spinelli i njegova supruga Daniela de Rentiis ovoga su kolovoza ponovo boravili u Zagrebu. Kao gosti Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” u subotu 2. kolovoza sudjelovali su, zajedno s Europskim orkestrom za mir koji vodi Spinelli, u programu obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve genocida Drugog svjetskog rata/Samudaripen, a u nedjelju 3. kolovoza u centru Zagreba na Trgu Nikole Šubića Zrinskog održali su večernji koncert za sve Zagrepčane i posjetitelje ovoga grada. Već smo nekoliko puta posjetili Zagreb i sudjelovali u brojnim događanjima značajnim za romsku zajednicu, a ovaj smo se put došli pokloniti svojim stradalim precima koji su bili žrtve stravičnog zločina čovjeka nad čovjekom te svojom glazbom promovirati romsku kulturu diljem Europe, rekli su nam na početku razgovora. U Zagrebu im se pridružilo tridesetak članova Europskog orkestra za mir, koji inače broji 54 profesionalna glazbenika, instrumentalista i pjevača, iz raznih europskih država, a koji izvode komponiranu glazbu romskih autora. Zbog koronavirusa u Zagreb su doputovali uglavnom glazbenici iz Italije, što je bilo jednostavnije za provođenje siguronosnih mjera, a članovi velikog zbora nisu mogli biti s njima. Znatno je teže održavati razmak između pjevača u zboru jer je važno da oni tijekom izvedbe skladbe stoje blizu jedan drugome i pritom slušaju međusobno pjevanje. Takvoj situaciji prilagodili smo i repertoar koji se bazira na orkestralnim izvedbama i tek dva pjevača, solista, objasnio je Spinelli.
Nakon što je iza sebe imao već tridesetak godina profesionalne karijere, glazbenik, skladatelj i profesor glazbe Santino Spinelli odlučio je osnovati Europski orkestar za mir s kojim bi diljem Europe i svijeta izvodio romsku glazbu na klasičan način. Okupio je vrhunske simfonijske glazbenike koji svojim maestralnim izvedbama svijetom pronose takozvane romske etno simfonije. Sa Spinellijevom autorskom skladbom Oče naš, čiji je sastavni dio molitva na romskom jeziku, orkestar je nastupao i pred trojicom papa – Ivanom Pavlom II, Benediktom XVI. i Franjom, a na što su posebno ponosni. Ovu skladbu izvodili su i u Uštici kao molitvu za sve žrtve.
Daniela i Santino vode udrugu Thèm Romanó, a koja se nalazi u gradu Lancianu u provinciji Chieti u središnjoj Italiji. Udrugu su osnovali Romi i Sinti prije tridesetak godina, a bavi se projektima umjetničke i edukativne naravi, primjerice poput diljem Europe poznatog, međunarodnog, kulturno-umjetničkog natjecanja Amico Roma. U suradnji s gradskim vlastima, 2018. godine uspjeli su realizirati postavljanje spomenika u znak sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu. Spomenik koji je postavljen u Parku sjećanja rad je talijanskog kipara Tonina Santeusanija. Po svojoj veličini je drugi po redu među spomenicima romskim žrtvama u Europi, odmah iza spomenika stradalim Romima i Sintima u Berlinu koji je postavljen preko puta njemačkog parlamenta, a djelo je izraelskog umjetnika Dania Karavana. Romski memorijalni centar u Uštici prvi je spomen-prostor takvog tipa u svijetu i bila nam je iznimna čast prisustvovati njegovom otvorenju, istaknuo je Spinelli te nastavio: I moj je otac zajedno s članovima svoje obitelji odveden u logor u Italiji. Tada je bio dijete. Imao je sreću da je ostao u logoru na jugu Italije jer svi oni koji su bili odvedeni u logore iza takozvane Gustavove linije, koja je kao njemačka obrambena linija zatvarala puteve koji su s juga vodili u Rim i sjevernu Italiju, deportirani su u poljske i njemačke logore i nikad se više nisu vratili. On sa svoje 84 godine i još jedna žena od 88 godina prisustvovali su otvaranju spomenika u Lancianu kao jedine preživjele žrtve iz nacističkog logora. Na otvaranju spomenika u Lancianu poseban gost bio je Veljko Kajtazi, zastupnik dvanaest nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, a među kojima je i romska. Tom je prigodom na Sveučilištu D’Annunzio održao predavanje za studente pred punom dvoranom. Za Rome koji žive u Italiji, posebice u regiji Abruzzo u kojoj se nalazi i provincija Chieti, bila je to iznimna čast, objasnio nam je Spinelli, dodavši kako rad zastupnika Kajtazija redovito prate Romi diljem Europe. Stoga, bez razmišljanja su odlučili prihvatiti poziv zastupnika Kajtazija i Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” te 3. kolovoza pokloniti stanovnicima i posjetiteljima Zagreba, glavnog grada Hrvatske, večernji koncert na Zrinjevcu.
Tijekom dva sata, koliko je trajao koncert, odsvirali su oko dvanaestak skladbi, među kojima su neke Spinellijeve autorske kompozicije, a neke su obrade starih romskih pjesama pripremljene za simfonijsku izvedbu. Orkestrom je dirigirao Nicola Russo, jedan od najboljih talijanskih dirigenata. Santino i Daniela su s ponosom istaknuli i kako u Europskom orkestru za mir svira i njihovo troje djece, sin Gennaro na violini, kćer Giulia na violončelu i kćer Evedise na harfi. Među oduševljenom publikom bili su saborski zastupnik Veljko Kajtazi, Milan Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba koji je gostima iz Italije poklonio simbolične paketiće sa suvenirima kao uspomenu na boravak u Zagrebu, te Suzana Krčmar, predsjednica SRRH “KALI SARA”.
Odmah po povratku u Italiju čekaju ih koncerti u Firenci i drugim manjim gradovima u pokrajini Toskani. Prošle smo godine, povodom šesnaeste obljetnice od osnutka Europske Unije, svirali ispred Kvirinalske palače u Rimu u kojoj je sjedište talijanske vlade, rekao je Spinelli i dodao: U Italiji sudjelujemo na brojnim veličanstvenim i značajnim događanjima, a svirali smo i u Bruxellesu u zgradi Europskog parlamenta te u Strasbourgu u zgradi Vijeća Europe. Šaljemo poruku mira i solidarnosti te smatramo kako upravo Europa mora biti primjer u borbi protiv rasizma i anticiganizma.
Na kraju razgovora Santino i Daniela osvrnuli su se i na trenutnu situaciju diljem svijeta uzrokovanu pandemijom koronavirusa, a koja je uvela velike promjene i u njihov svakodnevni život i rad. Dva smo mjeseca bili zatvoreni u našem domu u Lancianu i samo je jedan član obitelji mogao ići u kupovinu. Otkazali smo 26 koncerata i 5 gostujućih koncerata u gradovima diljem Europe. Ali, na svu sreću nismo izgubili ni jednog prijatelja ni člana obitelji, a ovi se materijalni gubici lakše podnose. Poštovali smo sve preventivne mjere i fizičku distancu, a regija Abruzzo nije bila toliko pogođena kao, primjerice, Lombardija na sjeveru Italije. Ovaj period u kojem su nam slobode, a posebice sloboda kretanja, bile ograničene imali smo priliku za introspekciju i rezime života što je, vjerujem, mnoge, a među njima i nas, dovelo do spoznaje da moramo još više doprinijeti stvaranju boljeg svijeta.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
