Tyson Fury na putu je prema umirovljenju, kako je već više puta izjavio. U karijeri su mu ostala još dva meča – treći meč protiv Deontaya Wildera i meč protiv Anthonyja Joshue.
U nedavnom, drugom meču protiv Wildera, Fury je zabilježio 30. profesionalnu pobjedu i drugi put postao svjetski prvak u teškoj kategoriji. Prvi puta to je ostvario krajem 2015. godine kada je na iznenađenje čitavog svijeta savladao Vladimira Klička i od njega preuzeo WBA, IBF, WBO i IBO pojaseve. Podsjetimo, Fury se 2018. godine vratio boksu nakon dužeg perioda izbivanja iz borilačkih arena.”Čestitke Deontayu Wilderu. Večeras je pokazao srce prvaka. Pogodio sam ga s čistom desnicom i srušio, ali se on vratio na noge. On je ratnik i vratit će se. On će ponovno postati prvak. Ali reći ću vam sada, kralj se vratio na tron!“, poručio je Fury nakon najnovije pobjede.
Kako smo već pisali na Phralipenu, obitelj Tysona Furija spada u irske nomade ili irske putnike (tzv. Irish travellers’), koji čine zasebnu etničku grupu čiji pripadnici svoje korijene vuku iz Irske, ali žive i u Engleskoj i SAD-u, gdje su mnogi otišli za vrijeme perioda velike gladi. Brojni Furijevi rođaci su također boksači, a jedan od njih je i boksač Andy Lee, koji je 2014. godine osvojio WBO pojas i tako postao prvi pripadnik irskih nomada koji je osvojio prestižni naslov.
Furijeva je borba u ringu postala preslika one svakodnevne njegove zajednice, a njegov čin pobjede makar kratkotrajna nada u drugačiju budućnost, u pronalazak snage i razlog za ponos u društvu u kojem ti se neprestano poručuje da se svega što jesi trebaš sramiti.
I nakon ove nove pobjede i titule, pitanje ostaje isto – može li se i na koje načine simbolički značaj ovih postignuća konkretizirati van ringa, može li se pretvoriti u nešto više od privremenog oduška i euforije?
U sportskim novostima koje tjeraju na promišljanje o mogućim pomacima na bolje, valja nam izdvojiti i nedavnu reakciju igrača španjolskog nogometnog kluba Athletico. Naime, Espanyolovi navijači su prije više od mjesec dana rasistički vrijeđali Athleticovog napadača, Iñakija Williamsa. Nedugo nakon „incidenta” Williams je priopćio javnosti kako se čitava Athleticova svlačionica dogovorila kako će ubuduće u solidarnosti s njim napustiti terenu slučaju rasističkog vrijeđanja.
“Nadam se da se tako nešto nikada neće ponoviti. Ako se ponovi, znam da ću imati podršku svojih suigrača. Dogovorili smo se da ćemo napustiti teren ako se tako nešto ponovi. Ako izgubimo tu utakmicu, neće nas biti briga: zadat ćemo udarac rasizmu”, poručio je na svom Twitteru Williams.
Ono što je sustavno zagovarao i još uvijek zagovara francuski nogometaš Lilian Thuram „Kada bi bijeli nogometaš napustio teren kad god bi se rasistički čin dogodio, stvar bi se vrlo brzo riješila. Ali problem je što uvijek mislimo da je samo žrtva ta koja bi trebala ustati”, u natruhama počinje živjeti na stadionima, kao i načinu na koji se kontekstualiziraju boksački (ne) uspjesi, ali bilo bi prerano reći da je dobro i dovoljno – put do slobode, društvene pa i sportske, još je dugačak.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autoričini i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije.
