Humanitarni rad i mirotvorstvo na post-jugoslavenskom području čine važan dio ženskog (vjerskog) aktivizma te međuvjerskog dijaloga i djelovanja. U kontekstu političke i ekonomske tranzicije te narativa (re)tradicionalizacije rodnih uloga određene teologinje i znanstvenice, svaka u svojoj religijskoj tradiciji, a onda i kroz zajedničko djelovanje, promišljaju rodnu ravnopravnost kao tkivo svetih tekstova. Sugovornice iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije putem intervjua sudjeluju u dijalogu o povezivanju teološkog promišljanja i društvenog djelovanja što čini fokus njihove teorije i prakse, ali i o patrijarhalnoj određenosti teologije i posljedici teološke misli za žene.
