Novi, za mnoge uznemirujući trend na TikToku, uključuje mlade ljude koji se pretvaraju da su preminule žrtve holokausta i u videima objašnjavaju kako su umrli u nacističkim logorima smrti. Druge verzije ovih videa prikazuju ljude koji glume da se nalaze usred genocida nad židovskim narodom tijekom Drugog svjetskog rata, u nekim slučajevima koristeći pozadinsku sliku koncentracijskih logora, poput Auschwitza.
Neki Tik Tokeri u videima nose i žutu Davidovu zvijezdu poput onih koje su Židovi bili prisiljeni nositi ili su pak obučeni u prugaste košulje kako bi vjerno oponašali odjeću koju su nosili zarobljenici logora. Šminkom se simulira tamne podočnjake, opekotine i upale, izgladnjele obraze. U videozapisima korisnici objašnjavaju kako su umrli, često govoreći kako su ubijeni u plinskim komorama u Auschwitzu. Mnogi od ovih videa koriste pop pjesmu Bruno Marsa Locked Out of Heaven kao pozadinsku glazbu.
Videozapisi koji koriste hashtagove, uključujući #Holocaust i #heaven, pregledani su više tisuća puta na platformi TikTok. Dio su šireg TikTok žanra point-of-view videozapisa u kojima korisnici snimaju videozapise iz perspektive prve osobe, što zapravo gledatelje i gledateljice čini glavnim navigatorima videa.
Wired UK je kontaktirao neke od tvoraca ovih videozapisa kako bi ih pitali otkud motivacija za stvaranje ovako uznemirujućeg sadržaja. Jako sam motivirana i zainteresirana za holokaust i povijest Drugog svjetskog rata, rekla im je McKayla, 15-godišnjakinja s Floride koja je također snimila video na TikToku. Imam pretke koji su bili u koncentracijskim logorima i zapravo sam upoznala nekoliko preživjelih iz logora Auschwitz. Željela sam proširiti svijest i podijeliti sa svima stvarnost koja stoji iza logora, dijeleći priču moje židovske bake.
U kritikama ovakvih trendova na društvenim mrežama, valja uvažiti da dio mladih ljudi koji u njima sudjeluje ima želju za istraživanjem, kako vlastite, tako i svjetske povijesti – možda upravo zato što prepoznaju da se o tome ne priča dovoljno, ili da su bitne stvari prešućivane, ili pak krivo i nepotpuno prenošene iz generacije u generaciju.
Prije svega se obraćam židovskim tinejdžerima i tinejdžerkama koji snimaju ove videozapise. Znam vas jer sam, na neki način, bila vi. U srednjoj školi voljela sam glumiti i igrati ulogu u životu kakav nikad nisam imala. I kao mlada Židovka s precima koji su umrli u holokaustu, često sam zamišljala kako bi bilo stvarno doživjeti takvu žurnu opasnost. Dakle, ako osjećate kao da se najviše možete povezati s vašom obiteljskom poviješću tako što ćete glumiti i pretvarati se na ovaj način, ja razumijem odakle ti porivi. Uvažavanje vlastite povijesti i kolektivne žrtve je složeno i može se odvijati na mnogo različitih načina. Međutim, TikTok nije nužno forum na kojem ćete otpakirati složenu povijest na dostojanstven način, piše za Haaretz Maddy Albert.
Nije iznenađujuće da tinejdžeri koriste alate i platforme koje su im danas primarno dostupne i dominantne za svaki tip izražavanja, pa tako i kad je riječ o izrazito kompleksnim temama poput ove. Uznemirujuće je i neprimjereno ovakvo korištenje globalne tragedije za stvaranje contenta (sadržaja) na društvenim mrežama jer velik dio onoga što postane trend na društvenim mrežama zaista jest generičko, šablonsko ispucavanje sebe s upitnom/problematičnom motivacijom, o čemu smo već pisali kad su u trendu bili Instagram selfiji iz Auschwitza i Černobila. Ne iznenađuje da se u šabloni onda nađe sve, pa tako i najveće katastrofe našeg vremena.
Međutim, ovakvi nam trendovi pokazuju i želju mladih ljudi da postavljaju pitanja o tim događajima, da sudjeluju u razgovoru, da pokušaju razumjeti što se dogodilo, da nekako dođu u kontakt s tim temama. Tu želju treba vidjeti, treba uvažiti njeno postojanje, i napraviti nešto s njom i van TikToka.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije