Don Quijote i Sancho Panza
Don Quijote, jedan od najvažnijih romana kojeg često teoretičari književnosti nazivaju i prvim modernim romanom svjetske književnosti, u središnje radnje postavlja dogodovštine istoimenog lika, protagonista koji propituje društvene norme svoga vremena. Prva poglavlja romana objavljena su 1605. godine, a druga 1615. godine, godinu dana prije Cervantesove smrti, što je udruga Asociación Nacional Presencia Gitana, obilježila pripremom monumentalnog izdanja romana na romskom jeziku. Povodom četvrte stogodišnjice smrti autora, ilustrirano crtežima austrijskog slikara Antona Winkelhofera i u dva sveska, izdanje romana na romskog jeziku podržano je od strane Cervantes Instituta koji je bio domaćin predstavljanja ove inicijative.
Romski jezik tema je o kojoj se intenzivno govori zadnjih godina u Španjolskoj. Prisilna asimilacija Roma u toj zemlji poznata je još od 17. stoljeća, kada se Rome sterilizira i zabranjuje im se upotreba romskog jezika. Kada je kralj Ferdinand VI. 1749. godine naredio raciju, poznatu kao Gran Redada de Gitanos, u kojoj su uhvaćene Rome slali u radne logore, mnoge su romske obitelji od straha prestale koristiti romski jezik, što je rezultiralo samo nekolicinom Roma koji u Španjolskoj trenutno govore romski jezik. Fabián Sanches, predsjednik udruge, ne govori romski jezik, ali trenutno radi na realizaciji projekta prevođenja i objave romske gramatike na španjolski jezik kako bi ju učinio dostupnom govornicima španjolskog jezika diljem svijeta.
Boom romskih udruga
Za Rome je prekretnica političke mobilizacije bilo razdoblje demokratske tranzicije nakon 1975. godine. Nakon smrti diktatora Francisca Franca Bahamonda, Romi su suočeni s neviđenim mogućnostima da pronađu svoje mjesto kao aktivni politički subjekti tijekom procesa postupne demokratizacije. Iako je demokracija Romima omogućila puni i jednaki pravni status kao španjolskih državljana, rođenje istinskog romskog pokreta udruživanja izravno je povezano s radom Katoličke crkve i uspostavom Evangelističke crkve. Tome je doprinio 1958. godine status za „moralnu i socijalnu pomoć nomadima“ pape Pia XII s kojim je, osobito u Španjolskoj, Crkva započela svoj rad s romskim zajednicama. Kako nadalje navodi Anna Mirga-Kruszelnicka u svom radu A History of the Roma Associative Movement in Spain, značajno je da su proromske organizacije, koje podupiru crkvu, prethodile formiranju brojnih udruženja Roma. Tako je prve romska i neovisne udruge u Španjolskoj moguće pratiti još od kraja 1960-ih. U Madridu je to bila Asociación de Desarrollo Gitana koja je s radom počela 1968. iako formalno registrirana tek 1972. godine, iste godine kada je osnovana udruga Asociación Nacional Presencia Gitana, a registrirana nekoliko godina kasnije, čiji je Sánchez predsjednik.
Gitanos je naziv kojim se Romi u Španjolskoj samoidentificiraju i naziv koji slijedom toga koristimo i u nazivu udruga. Ako biste nekog dječaka u Španjolskoj nazvali Romom on ne bi shvatio da se obraćate njemu jer on sebe sam prepoznaje kao Gitanosa. Jasna mi je relacija određenih pogrdnih naziva koji se koriste za Rome, ali termin Gitano nije pejorativan za španjolsku nacionalnu manjinu. On označava naš identitet u punoj njegovoj snazi, navodi Sánchez.
Tijekom 1990-ih, postupnim razvojem politika vezanih uz Rome, sve većim ulaganjem i sviješću o potrebi aktivističkih programa među Romima, romski se asocijativni pokret naglo širi. Između 1997. i 2004. godine, od približnih dvjestotinjak udruga broj je narastao na oko četiristo.
Cante Gitano
Što Romi nužno vežu uz svoj identitet jest također njihovo glazbeno umijeće i jedinstveni glazbeni stil koji srastao mješavinom različitih stilova istočne glazbe, jazza i flamenco glazbe i plesa koji je nastao u Andaluziji, a onda se preko Iberijskog poluotoka proširio i na Španjolsko kolonijalno carstvo. Flamenco je način izražavanja osjećaja, način života španjolskih Roma, proizašao kao rezultat njihove kreativnosti.
On ne simbolizira samo najtužnije trenutke u životu kao što je smrt člana obitelji nego i one trenutke ispunjene radošću i srećom, poput vjenčanja ili rođenja. Romske obitelji ovu baštinu prenose s generaciju na generaciju. Naša udruga je početkom 2001. godine pokrenula međunarodnu kampanju za priznavanje flamenca kao nematerijalne kulturne baštine i ponosni smo da je konačno uvršten na UNESCO-vu listu 19. studenog 2010. godine.
