S Orhanom Galjušom razgovarali smo tijekom njegovog boravka u Zagrebu gdje je sudjelovao na Međunarodnom simpoziju o romskom jeziku te na desetoj, jubilarnoj obljetnici obilježavanja 5. studenog, Svjetskog dana romskog jezika.
Orhan Galjuš, novinar rođen na Kosovu koji od 1990. godine živi i radi u Nizozemskoj, čest je i rado viđen gost u Hrvatskoj. Rado se odazove pozivu Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” za sudjelovanje u obilježavanju značajnih romskih praznika, Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu/ Samudaripen te Svjetskog dana romskog jezika, u okviru kojeg sudjeluje na Međunarodnom simpoziju o romskom jeziku. U Zagrebu na Međunarodnom simpoziju o romskom jeziku bio sam i prije 10 godina kada je sve to započinjalo. Razgovarali smo o postavljanju temelja za institucionaliziranje romskog jezika i donijeli značajnu Deklaraciju koja je sadržavala smjernice budućeg rada na standardizaciji i pozicioniranju romskog jeziku u cijelom svijetu, s ponosom ističe Orhan i vrlo emotivno dodaje kako je za Rome njihov jezik njihova domovina.
Kroz znanstvene prezentacije, diskusije i panele iz godine u godinu donosili su se zaključci koji su se odnosili na: standardizaciju i kodifikaciju romskog jezika, upotrebu romskog jezika u informatičkoj tehnologiji, položaj romskog jezika u romskoj obitelji, uporabu romskog jezika u institucijama, zamjenu riječi holokaust adekvatnom riječi iz romskog jezika s obzirom na značenje – samudaripen, tisuću godina migracija Roma iz Indije u Europu i ostatak svijeta te romski jezik i kulturu u emigraciji krajem 20. stoljeća. Ove godine sastali smo se s posebnom radošću kako bismo na 10. obljetnicu obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika rezimirali rezultate i višegodišnje djelovanje simbolično prikazano i u samom nazivu teme ovogodišnjeg znanstvenog simpozija: Desetogodišnji rad na međunarodnom pozicioniranju romskog jezika – planirano i ostvareno, objašnjava Galjuš.
Galjuš u prilog činjenici o značaju i doprinosu Roma s prostora bivše Jugoslavije u razvoju romskog jezika navodi autore prvih gramatika i rječnika romskog jezika, književnike, osnivače uglednih i diljem Europe poznatih romskih kazališta i druge. Na ovim prostorima bio je impozantan broj obrazovanih Roma. Međutim, posljednji ratovi doveli su do stagnacije. Do pojave Veljka Kajtazija pa onda i Udruge “KALI SARA” nije bilo tako zrele ideje i inicijative koja bi pokrenula preporod, kaže Galjuš i nastavlja: Romi u Hrvatskoj imaju veliku ulogu u pokretu Roma u Europi. Sve što na skupovima i simpozijima u Hrvatskoj pokrenemo to i realiziramo, a konačno imamo i dan i mjesto za proslavu rođendana našeg romskog jezika. Želim zahvaliti hrvatskoj državi, nadležnim organima državne i lokalnih vlasti za podršku i političku pozadinu koju su pružili u realizaciji važnih projekata za romsku zajednicu pri čemu je očuvanje romskog jezika svakako jedan od najvažnijih.
U životu Orhana Galjuša, a posebno u profesionalnoj karijeri, jezik je uvijek zauzimao značajnu ulogu. U bivšoj Jugoslaviji 1981. godine krenuo je s emitiranjem prve romske radio emisije Ašunen Romalen u Studiju B u Beogradu. Jedno je vrijeme izvještavao i za Radio Prištinu te radio kao novinar dopisnik za Radio Beograd. U Nizozemskoj je krenuo s izdavanjem prvih novina na romskom i engleskom jeziku Patrin te je pokrenuo istoimeni radio program koji je ubrzo postao dijelom javnog medijskog servisa. Radio je i kao predavač romskog jezika na Institutu INALCO u Parizu.
Orhan o jeziku govori s velikim interesom te ga opisuje kao dinamičan sustav koji se neprekidno razvija. Dijalekti i narječja njegovo su bogatstvo pa romski jezik koji, primjerice ima brojna narječja, zanimljive fonetske glasove i različite akcente smatra iznimno bogatim. Moj interes za jezik nije bio vezan isključivo za romski jezik. Sjećam se kad smo u gimnaziji čitali poeziju Ivana Gundulića, hrvatskog pjesnika i pisca iz doba baroka, a koji je bio pripadnik dubrovačke plemićke obitelji te je pisao na dubrovačkom govoru. Želio sam njegovu pjesmu pročitati potpuno ispravno, onako kako te riječi zvuče u originalu. Imao sam prijatelje u Dubrovniku pa sam ih nazvao i zamolio da mi pomognu. Kad sam sutradan na satu čitao pred razredom učiteljica je bila vidno zadivljena mojim interesom i pažnjom s kojom pristupam jeziku. Vidite, danas sam i ja jednako tako sretan kad vidim da ljudi poštuju moj materinji romski jezik.
Nastava na romskom jeziku na prostorima bivše Jugoslavije krenula je oko 1950-ih godina pri čemu je značajnu ulogu odigrao Šaip Jusuf. Rodio se 1933. godine u Skopju gdje je i živio, a studije je završio u Beogradu. Bio je romski autor i prevoditelj te jedan od organizatora prvog Svjetskog kongresa Roma održanog 1971. godine. Međutim, Galjuš je posjetio škole u bivšem Sovjetskom Savezu koje su bile osnovane još 1919. i 1930. godine, a u kojima se, između ostalog, izvodila i nastava na romskom jeziku, a predavali su je učitelji romske nacionalnosti. Općenito, Orhan priča kako je tijekom brojnih putovanja diljem svijeta upoznao brojne utjecajne znanstvenike i književnike Rome, ali koji se većinom nisu usudili javno deklarirati svoje porijeklo.
U daljoj prošlosti to je bio čest slučaj, primjerice u 16. stoljeću u Španjolskoj biti Rom bilo je opasno po život, a romski jezik je bio zabranjen pa Romi nisu smjeli ni pisati ni govoriti na svom jeziku. Ipak, znam da su i dalje razmišljali na romskom jer, primjerice kad pišem tako neku svoju poeziju ja je u sebi kreiram na romskom, a misli i stihovi su puno dublji i izražavaju moje cjelovito biće. – objašnjava Orhan i nastavlja: Kad sam čitao i učio o progonima Roma u prošlosti, a vjerujte mi da ni danas nije drugačije u mnogim sredinama, uvijek mi se nameće isto pitanje – zašto mi ljudi nemamo tako veliko srce, dušu i um da možemo živjeti zajedno bez granica? Apsolutno razumijem povijest razvoja državnosti i državne granice u tom smislu, ali granice u odnosima među ljudima koje nas razdvajaju po nacionalnoj osnovi potpuno su u suprotnosti s prirodnim poretkom. Svako ljudsko biće kada se rodi slijedi liniju svojih roditelja i njihovih predaka. Tako ja nisam znao da ću biti Rom, ali ono što mi je s odrastanjem i sazrijevanjem postalo jasno je da će moja djeca biti povezana sa mnom prvenstveno kao čovjekom pa zatim i s onim vrijednostima i životnim uvjerenjima koja mene čine Orhanom Galjušom. Kultura, obrazovanje, karakterne osobine i slično predstavljaju svojevrsnu nadogradnju.
Orhan svakodnevno koristi romski jezik barem u komunikaciji sa svojim najbližima. Njegova majka koja ima 87 godina živi s njim i njihov razgovor svako jutro započinje na romskom jeziku. Skuham jutarnju kavicu i donesem je majci te joj na romskom jeziku kažem – mama izvoli, ovo je tvoja kavica. To joj izmami osmijeh na lice. Moja majka je kraljica, kaže Galjuš i nastavlja: Znam da to svi kažu za svoju majku, ali moja majka i danas u svojoj starosti ima to kraljevsko, dostojanstveno držanje, ponašanje i čvrstoću, nakon svega što je prošla u životu ili možda, baš upravo zbog toga.
Šira publika mogla je upoznati Orhana Galjuša i preko televizije jer je tijekom boravka u Zagrebu, a povodom Svjetskog dana Roma, zajedno sa saborskim zastupnikom Veljkom Kajtazijem, gostovao u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” Hrvatske radiotelevizije. Za sve one koji ga do sada nikada nisu slušali preporučamo intervjue i članke na Phralipenu ovog iznimno zanimljivog svjetskog putnika.
