U dvorištu nekadašnje Sultan Ahmedove medrese, a današnjeg Medžlisa islamske zajednice u Zenici, obilježena je 76. godišnjica dokumenta koji je spasio zeničke i bosanskohercegovačke Rome sigurne smrti u Jasenovcu.
Riječ je o Zeničkoj rezoluciji koja je potpisana 26. svibnja 1942. godine, a upravo je potpisom tog dokumenta i aktivnostima koje su uslijedile nakon toga jedna čitava etnička skupina u Bosni i Hercegovini spašena od progona fašista u okviru Nezavisne Države Hrvatske.
“Poznato je da je Slavko Kvaternik 10. travnja ušao u Sarajevo i na neki način označio promjenu društveno-političkog okvira u kojem je dotada egzistirala Bosna i Hercegovina. Netom iza toga, 15. travnja 1941. godine gorjela je zenička sinagoga i na taj način označila početak progona bosanskohercegovačkih Jevreja. Pored progona Jevreja i Srba treća etnička skupina koja je stavljena izvan zakona i označena za progon u NDH i Nedićevoj Srbiji bili su Romi”, izjavio je doc. dr. Mevludin ef. Dizdarević, autor djela o “Zeničkoj rezoluciji”.
Tekst Zeničke rezolucije
ZENIČKA REZOLUCIJA (Zenica, 26.V. 1942.)
Zenički muslimani održali su sastanak povodom upućivanja u sabirne logore muslimana takozvanih “Cigana” iz Travnika i povodom glasina da će se isto tako postupiti i s ostalim muslimanima takozvanim “Ciganima” Herceg Bosne, pa su nakon svestranog proučavanja ovog za islamsku zajednicu vrlo važnog pitanja konstatovali sljedeće:
Sveta, uzvišena i zakonom priznata vjera Islama ne poznaje podjelu ljudi po rasi i klasi. Jedino priznaje razlikovanje po uljudbi i pojedinačnoj vrijednosti, pošto su najpribraniji kod Boga dž.š. samo oni, koji se najtačnije drže propisa vjere.
- Muslimani takozvani “Cigani” jesu sastavni dio muslimanskog elementa u Herceg Bosni. Oni se ni po čemu ne razlikuju od ostalih muslimana. Rađaju se u miru kao muslimani, vode se u istim matičnim knjigama, izvršavaju sve obrede Islama, žene se i udaju sa ostalim muslimanima i muslimani ih nisu nikada smatrali, da su što drugo nego muslimani kao i istali. Uvijek su sa ostalim muslimanima jednako izvršavali vjerske i državne dužnosti, a uvažavali su i ista prava kao i svi muslimani u svim vremenima svoje prošlosti i sadašnjosti. Svi muslimani bez razlike ih i sada kao i uvijek smatraju dijelom svoga vlastitog i zajedničkog tijela, te najenergičnije i najžešće osuđuju svako izdvajanje i razlikovanje ovih muslimana od ostalih. Svi muslimani hoće i jednodušno traže, da ovi muslimani imaju isti položaj kao i svi ostali muslimani Herceg Bosne.
- Pod pojmom “Cigani” imade se smatrati samo necivilizovani nomad (skitnica) koji nema stalnog nastana, niti određene uljudbe, nego se skita od mjesta do mjesta, provodi lupeški život i za koga ne postoje nikakve ni državne ni druge granice.
- Postoji odredba Ministarstva unutarnjih poslova od 30. VIII 1941. broj:3266/41 koja određuje, da se u tzv. “Bijele cigane” muslimane nema dirati, jer su isti imadu smatrati Arijevcima. S toga i na iste ne smiju se primjenjivati nikakve mjere već određene, ili koje će se u buduće odrediti protiv “Cigana”.
Prijepis ove odredbe se prilaže.
Radi toga su zenički muslimani odlučili, da ove svoje zaključke i konstatacije upute svojim najvišim vjerskim vlastima od kojih žele i traže slijedeće:
Da se najžurnije učini sve potrebno, da mjerodavni faktori pozovu sve upravne vlasti, da je odredba Ministarstva unutarnjih poslova od 30.VIII 1941. br. 32661/41. strogo respektuje i da se ovaj dio našeg muslimanskog elementa kao i svi muslimani, koji imaju svoja stalna boravišta i zanimanja zaštite.
- da se najžurnije zatraži, da se svi oni, koji su već odvedeni u sabirne logore povrate svojim kućama i našoj muslimanskoj zajednici.
- da se zatraži od mjerodavnih faktora, da se one vlasti i organi, koji rade protivno ministarskoj odredbi od 30. VIII 1941. br. 32661/41 pozovu na odgovornost i privredu zasluženoj kazni.
Rezolucije muslimanskog svećenstva “El-Hidaje”
Prema Uredbi poglavnika NDH Ante Pavelića o rasnoj pripadnosti iz 30. travnja 1941. godine kao Ciganin u smislu ove zakonske odredbe vrijedi osoba, koja potječe od dvaju ili više predaka drugog koljena, koji su Cigani po rasi.
Romi su stoljećima živjeli u BIH, u okviru Osmanskog Carstva imali su poseban status i kanun-namu (zbornik kanuna, zakona svjetovnog karaktera u Osmanskom Carstvu) kojim su definirana njihova prava i obaveze i na taj način su uživali poseban status. Romi su, također, bili mehteri, članovi vojnih orkestara koji su bodrili osmanske vojnike u ratovima.
Dvadeset i sedam bošnjačkih intelektualaca je u tom periodu zahtijevalo da se prestane s progonima Roma, a kao glavna okosnica bila je njihov vjerski (islamski) identitet stvarajući im na taj način alibi za preživljavanje. Isti ti intelektualci tim potezom su poručili da neće olako promatrati nečovječne postupke prema svojim susjedima Romima. El Hidajine rezolucije, kao što su sarajevska (dvije), bijeljinska, tuzlanska, mostarska, prijedorska i banjalučka, najznačajniji su pisani vjersko-kulturni, političko-diplomatski, kulturni i moralno-etički čin te primjeri antifašističkih krikova u Bosni i Hercegovini.
