Poglavar Katoličke crkve, papa Franjo, preminuo je u 88. godini života, ostavivši iza sebe nasljeđe duboke empatije, hrabrih reformi i neumorne borbe za dostojanstvo marginaliziranih. Njegov pontifikat, započet 2013. godine, obilježen je težnjom za Crkvom bližom ljudima, siromašnima i onima na društvenim rubovima.
Put do papinske stolice
Papa Franjo, rođen kao Jorge Mario Bergoglio 17. prosinca 1936. godine u Buenos Airesu, bio je prvi papa iz Latinske Amerike, prvi papa iz redovničke zajednice isusovaca i prvi papa koji je odabrao ime Franjo, prema svetom Franji Asiškom, simbolu skromnosti i ljubavi prema siromašnima. Njegov životni put bio je obilježen dubokom vjerom, predanošću i nesebičnim služenjem siromašnima i marginaliziranima.
Prije nego što je krenuo putem vjere, Bergoglio je imao ‘običan’ život, vrlo različit od onoga kakav bi mnogi očekivali za budućeg papu. Rođen u obitelji talijanskih imigranata, odrastao je u radničkoj četvrti Buenos Airesa. Prvobitno je studirao kemiju, no ubrzo je osjetio poziv prema duhovnom životu i pridružio se isusovačkom redu. Nakon što je završio svoje isusovačko obrazovanje, proveo je niz godina radeći u pastoralnoj službi, najprije kao kapelan u siromašnim četvrtima Buenos Airesa, a kasnije i kao poglavar argentinskog isusovačkog reda. Tokom života obnašao je mnoge odgovorne dužnosti unutar Crkve te je stekao reputaciju skromnog, a istovremeno hrabrog lidera koji nije bježao od suočavanja s društvenim i političkim problemima svoje domovine.
Kao isusovac, Franjo je bio poznat po svojoj skromnosti, disciplini i posvećenosti učenju, no istovremeno je uvijek bio prisutan u društvu, s posebnim naglaskom na pomaganje onima na rubu društva. Iako su mu često nudili više odgovornosti unutar reda, on je birao živjeti jednostavno, izbjegavajući visoke crkvene položaje. Taj isusovački ideal o služenju u skrovitosti i poniznosti postao je temelj njegovog papinskog poziva.
Zagovaranje siromašnih
Jedna od najistaknutijih osobina papinog pontifikata bila je njegova dosljedna posvećenost siromašnima. Papa Franjo je od samog početka svoje papinske službe naglašavao važnost skromnog življenja i solidarnost s najpotrebnijima. Kao papa, nastavio je živjeti jednostavnim životom, birajući skromni apartman u Vatikanu, umjesto luksuznih papinskih odaja, a često je boravio među siromašnim zajednicama, govoreći: Crkva treba biti siromašna i za siromašne. U više navrata je isticao da su služenje siromašnima i borba protiv nejednakosti temeljne vrijednosti koje moraju oblikovati Crkvu.
Uoči Jubileja 2025., pozvao je sve crkvene institucije u Rimu da otvore prazne nekretnine za smještaj beskućnika, naglašavajući pravo svakoga na dom i dostojanstven život. Još ranije, 2013., posjetio je talijanski otok Lampedusu, simbol migrantskih tragedija, gdje je osudio globalizaciju ravnodušnosti. Tijekom posjeta Lezbosu 2016., osobno je poveo 12 sirijskih izbjeglica u Rim. U više navrata naglašavao je važnost prihvaćanja i dijaloga, ističući: Crkva nije carina, već očinski dom u kojem ima mjesta za sve. Njegova poruka bila je jasna – nitko nije isključen iz Božje ljubavi.
Siromaštvo nije samo ekonomski problem, to je moralni problem. Siromašni nisu samo oni koji nemaju novca, siromaštvo je stanje duše, jedan je od njegovih najpoznatijih citata, iz kojeg se također vidi da je pozivao na dublje razumijevanje siromaštva, ističući da ono nije samo materijalni nedostatak, već i društvena i emocionalna marginalizacija koja često dovodi do gubitka dostojanstva.
Solidarnost s romskom zajednicom
Tijekom svog pontifikata, papa Franjo pokazivao je posebnu brigu za romsku zajednicu, govoreći o važnosti prihvaćanja Roma u društvu i naglašavajući kako je za Crkvu važno biti u službi onima koji su najslabiji i najsiromašniji.
U razgovoru s jednim španjolskim svećenikom, naglasio je važnost da se Romi osjećaju dobrodošlo i voljeno, kako bi ostali u zajednici i osjećali pripadnost, a u više navrata je pozivao društvo da prestane s diskriminacijom Roma, ističući njihovo dostojanstvo i pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i posao. Redovito je pozivao i svećenike i vjernike na prihvaćanje Roma, otvoreno govoreći o važnosti ljubavi i poštovanja prema ovom narodu, posebno zbog predrasuda i stereotipa s kojima su suočeni njegovi pripadnici.
Jedan od najistaknutijih trenutaka u njegovom radu s romskom zajednicom bio je njegov posjet romskim naseljima i osobna povezanost s članovima te zajednice. Njegov posjet naselju na periferiji Rima, obilježio je razgovor s djecom i odraslim članovima njihove obitelji čime je poslao snažnu poruku solidarnosti i ljubavi. Njegova je želja bila da se Romi u Crkvi osjećaju dobrodošli i voljeni.
Romima kao i svima
Papa Franjo je poznat po tome što je otvoreno isticao da je potrebno srušiti zidove isključenosti i neprihvaćanja koji su često postavljeni prema romskoj zajednici. Snažno se zalagao za pristup kojima se Rome ne gleda samo kroz prizmu siromaštva, već i kroz prepoznavanje i priznavanje njihove bogate kulture i tradicije, kao i prepoznavanje vrijednosti koje ova zajednica poštuje, a što je često zanemarivano.
U svojim je govorima isticao kako Romima, kao i svima, treba omogućiti pristup obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i zaštiti i ostvarenju osnovnih ljudskih prava jer Romi nisu samo broj, već su ljudi s dostojanstvom.
Također je isticao kako je važna njihova integracija u društvo i pozivao na ukidanje zakona i politika koji omogućuju diskriminaciju Roma, poput zabrana putovanja ili zabrana naseljavanja u određenim područjima. Njegova poruka bila je jasna – prava Roma nisu samo ljudska prava, već i temeljna ljudska odgovornost svih nas.
Njegove riječi pratila su djela, pa je tako u privatne audijencije u Vatikanu primio romske predstavnike s kojima je razgovarao o mogućnosti da upravo Crkva bude izvor nade i zaštite za ovu narodnu zajednicu, želeći da se osjećaju voljeno i prihvaćeno. Stoga je i od svećenika često tražio pristup kojim se poštuje cjelovit romski integritet i dostojanstvo, naglašavajući da Romi nisu samo predmeti naših sažaljenja. Oni su naša braća i sestre, govorio je Papa Franjo, pozivajući na dijalog i zajedništvo.
Papina poruka poštovanja svih ljudskih prava i dostojanstva svih ljudi
Papa Franjo je bio vođa koji je svojim djelovanjem nastojao promijeniti one društvene norme koje doprinose razlici među ljudima, primjerice zbog društvenog statusa, etničke pripadnosti ili različite kulture.
Kroz svoje enciklike i apostolske pobudnice, ali i brojne knjige koje je pisao, promicao je poruke nade, ljubavi i solidarnosti, a u pisanim tekstovima odražava se njegova duhovnost, pastoralni pristup i želja za zbližavanjem s ljudima.
U tekstu Evangelii Gaudium (2013.) pozvao je na obnovu misionarskog duha Crkve, naglašavajući kako je poziv svakog vjernika širiti radost evanđelja. Crkva mora biti na izvoru radosti, jer je Isus Krist donio radost na svijet, govorio je i time pozivao vjernike da se ponovno povežu s temeljima svoje vjere i djeluju iz radosti, a ne iz obveze. U enciklici Laudato Si’ (2015.) istaknuo je važnost brige za planetu Zemlju koja je naš zajednički dom. Zemlja nije samo naslijeđe koje ćemo ostaviti budućim generacijama, već i naš zajednički dom, kojeg smo svi pozvani štititi i čuvati, što je ujedno i poziv na odgovorno ponašanje u zaštiti okoliša i prirodnih resursa. U djelu Fratelli Tutti (2020.) pozvao je na univerzalno bratstvo i socijalnu pravdu, ističući važnost solidarnosti među svim ljudima, a jedan od ključnih citata kaže da: Nitko ne spašava sam sebe. Da bi smo stvarali pravi svijet, moramo dijeliti s drugima, jer samo zajedništvo daje snagu.
Njegova je poruka jasna – samo kroz zajedništvo i suradnju ljudi mogu ostvariti istinsku pravdu.
Posebnu pažnju, papa Franjo je posvećivao mladima, o čemu svjedoči dokument Christus Vivit (2019.), u kojem ih potiče da budu protagonisti u Crkvi i društvu. Krist živi i želi da budete živi! Vaša mladost je dar koji poziva da živite za druge, da se borite za pravednost i ljubav, riječi su kojima je poticao i pozivao mlade da prepoznaju svoju snagu i da postanu nositelji promjena u društvu.
Autor je i brojnih knjiga, u kojima jednostavnim jezikom objašnjava brojne vjerske teme, ali i knjiga poput Želim ti osmijeh (2021.) u kojoj dijeli jednostavnu, ali duboku poruku o važnosti svakodnevne radosti i osmijeha: Osmijeh nije samo izraz lica; on je znak unutarnje radosti i vjere u Božju prisutnost u našem životu. U djelu Želim ti dobar život (2022.) on razmišlja o duhovnosti i ljubavi u svakodnevnom životu i piše: Dobar život nije onaj ispunjen materijalnim stvarima, već onaj u kojem ljubav, poštovanje i služenje drugima postaju naši temeljni ciljevi.
U svojim djelima, papa Franjo pozivao je čitatelje/ice na osobni susret s Kristom, jednostavnost života i svakodnevno svjedočenje ljubavi. Njegova duhovna poruka bila je istovremeno duboka i pristupačna, čineći ga posebno bliskim običnom vjerniku, ali i svim ljudima dobra srca, neovisno o njihovom religijskom opredjeljenju.
Oproštaj s papom naroda
Nakon njegove smrti, tisuće vjernika iz cijelog svijeta čekalo je satima ispred Bazilike svetog Petra kako bi odalo počast papi Franji i izrazilo zahvalnost za njegovu poniznost, suosjećanje i predanost službi.
Papa Franjo ostat će upamćen kao pastir koji je Crkvu približio ljudima, otvorio vrata isključenima i neumorno svjedočio evanđeosku ljubav svojim djelima. Njegov pontifikat obilježili su nježnost, jednostavnost i hrabrost u suočavanju sa suvremenim izazovima – vrijednosti koje će i dalje nadahnjivati mnoge.
