Roma Community Doula Service projekt pokrenut je 2019. u Alsózsolci, na sjeveroistoku Mađarske, kao odgovor na potrebu lokalnih žena za pratnjom tijekom poroda kako bi izbjegle da budu same u procesu institucionalne skrbi. Projekt je prošle godine osvojio nagradu SozialMarie za društvenu inovaciju. U početku, cilj usluge doule bio je pronaći ženske pratilje iz zajednice za trudne djevojke i žene, osiguravajući da uz sebe imaju nekoga koga poznaju tijekom značajnog razdoblja života. Kasnije je služba doule proširila svoje djelovanje na područja kontracepcije i pobačaja. Od 2023. žene u ranjivim položajima također mogu dobiti informacije o ovim temama od svojih pratnji u zajednici.
Ovaj program je jako važan za Romkinje jer, prije nego što je nastao, one nisu bile dovoljno informirane i nisu se usuđivale liječnicima postavljati mnogo pitanja. Išle su na porod samo jer su morale. Sada se usuđuju postavljati pitanja i dijeliti informacije s drugim ženama na temelju onoga što čuju, pa se to prenosi od usta do usta. Sada i porođaj ide drugačije, hvala Bogu, jer znaju da će uz njih biti doula i mogu bolje doživjeti svoj porod, kaže Viktória Vadász, doula u zajednici.
Zbog nedostatka informacija reproduktivna prava žena mogu biti kumulativno narušena. Tu se ističu Romkinje koje često nemaju ni adekvatnu pratnju pri porodu. Kako bi se odgovorilo na tu potrebu, program je dostupan Romkinjama koje se suočavaju sa značajnim nedostacima i nejednakostima u pristupu i ostvarivanju svojih seksualnih i reproduktivnih prava. Njegov cilj je ublažiti ove probleme pružanjem podrške ženama u situacijama vezanim uz rađanje djeteta, kontracepciju i pobačaj, gradeći solidarnost među ženama iz zajednice. Snažan naglasak stavljamo na prevenciju, ističu, potičući žene da donose informirane odluke o tome kada i koliko često žele imati djecu. Time se smanjuje broj pobačaja i osigurava više željene djece.
Do sada su se Romkinje bojale kako će biti tretirane, što će im se dogoditi na ginekološkim odjelima, hoće li ih se kritizirati zbog njihove nacionalnosti, zbog toga što imaju toliko djece ili što žele još djece – to je često dovodilo do kritika i bolnih riječi. Sada, pozitivno je iskustvo da se žene ne osvrću na porod kao na nešto loše ili se ne sjećaju da su bile loše tretirane ili da su ostavljene same. Umjesto toga, prisjećaju se kako je bilo sjajno što je doula bila tamo s njima i kako ih je to osnažilo.
Prije, tijekom i nakon poroda
Prvorotkinji prije poroda objasnimo što će se događati, što može očekivati u bolnici, kroz koje sve postupke prolazi u rađaonici. Često nas traže da im dogovorimo termin kod ginekologa. Ako ne razumiju što babica kaže, dođu do nas, a mi im to objasnimo na jednostavniji način. Pomažemo gdje možemo.
Isto se odnosi i na medicinsku dokumentaciju, navodi se dalje. Ako žena nešto ne razumije (npr. nakon testa bez opterećenjali ultrazvuka), doula s njom pregledava papir i uvjerava je da je sve u redu. Ako je liječnik prestraši, s doulom smišljaju kako potražiti drugo mišljenje. Postoji i plan poroda. Doula zapisuje zahtjeve majke, poput izbjegavanja epiziotomije ili želje da se slobodno kreće umjesto ležanja na krevetu. Ako je carski rez neophodan, zapisuju majčinu želju da u operacijskoj sali bude prisutan pratitelj.
U porodu je naša uloga prvenstveno biti uz ženu. Fokus je na ženi, a doula radi ono što žena traži, bilo da se radi o masaži, sjedenju, hodanju, čučnju ili zajedničkom disanju. Tijekom tiskanja, ako je potrebno, fizički je podupiremo ako traži pomoć. Također je uvjeravamo da ako nešto pođe po zlu, to nije njezina krivnja. Na kraju porođaja, kažem im: ‘Vi ste ovo učinili, ne ja, ne liječnici – samo vi, i napravili ste nevjerojatan posao.’
Nakon poroda doula sluša majku, kako se prisjeća poroda, kako se osjećala, što je bilo najteže i kako joj je doula pomogla. Ako žena ne želi više djece, doula je informira o mogućnostima kontracepcije, a ona od sustava može besplatno dobiti potrebna sredstva.
Moje vlastito iskustvo rađanja bilo je ključno za to da postanem doula, tako da se ono što se meni dogodilo ne bi dogodilo drugima. Kad se osvrnem na mladost – rodila sam s 15 godina – nisam znala što će mi se dogoditi u rađaonici, zašto ne mogu vrištati, zašto me guraju u trbuh. Ili zašto su se tako ponašali prema meni, zašto sam morala šutjeti. Ako sam bila malo glasna, rekli su mi da se stišam jer ne može toliko boljeti. Postala sam doula kako bi žena odlučila, a ne drugi, što će se dogoditi s njezinim tijelom.
Na početku programa doule su tražile žene kojima je potrebna usluga. Zatim se priča širila od jedne do druge žene o tome kako je sjajno imati doulu, kako ih je to osnažilo. To je sve potaknulo da i sami dođu do doule. Odnos pun povjerenja uvelike ovisi o tome kako doula pristupa ženi, s ljubaznim riječima i jamstvom da će ostati uz nju tijekom cijelog procesa.
Prema njihovom profesionalnom iskustvu, diskriminacija s kojom se suočavaju Romkinje i strukturalni nedostaci zdravstvene skrbi sprječavaju ih da dobiju ginekološko-opstetričku skrb koja poštuje njihova ljudska prava i dostojanstvo. Također je važno zapamtiti da svaka žena ne osjeća odmah majčinski instinkt. Nije uvijek: ‘Evo me, daj mi moje dijete, ja sam već odlična majka.’ Nakon teškog poroda, majčin um može razmišljati o tome koliko je bio bolan. U takvim slučajevima ja uzmem bebu, a kad žena kaže da je spremna, predam joj dijete. Ne forsiram to niti dovodim u pitanje njezino majčinstvo. Vidjela sam mnoge porode na kojima su se, nakon što je žena uzela dijete pod svojim uvjetima, i ona i beba smirili i bolje zbližili.
Nastala negativna iskustva mogu značajno utjecati na povezanost majke i djeteta, pridonoseći postnatalnoj depresiji, što komplicira privikavanje na majčinstvo i obiteljski život. Međutim, kada ove žene podržavaju i prate doule iz romske zajednice, njihov osjećaj sigurnosti, autonomije, zdravstvena svijest i vještine zagovaranja jačaju, zaključuju. Ovo povećano samopouzdanje omogućuje im da bolje podrže razvoj svoje djece i osiguraju sigurno obiteljsko okruženje.
