Na razgovor s Majom Ignac potaknuo nas je video njezine izvedbe poznate romske pjesme “Ederlezi” u zagrebačkom Oktogonu. Maja nam je snimku ustupila da je podijelimo ovdje. Porazgovarali smo s njom o odrastanju u romskom naselju Piškorovec u Međimurju, promjeni koju joj je donijelo udomljenje, glazbi i još nekim temama.
Prije svega, čime se trenutno baviš?
Bavim se masažama. Već dvije godine živim u Murskoj Soboti u Sloveniji gdje radim u jednome hotelu. Također, treniram kick boxing i odlazim u teretanu, što mi daje energiju i jača me fizički i mentalno. Osim toga, našla sam vremena i za pjevanje, ples i sviranje – aktivnosti koje mi donose puno radosti i kreativnosti.
Bi li mogla ukratko opisati odrastanje u romskom naselju?
Odrastanje u romskom naselju za mene je bilo i lijepo i teško. Nažalost, često smo bili gladni i žedni, doživljavala samnasilje i zlostavljanje, što je ostavilo dubok trag na mom djetinjstvu. No, ono što je bilo najteže bilo je suočavanje s nedostatkom brige prema nama djeci. Ipak, kroz sve te izazove, naučila sam cijeniti svaki trenutak sreće i pronaći snagu u sebi da se borim za bolju budućnost.
O velikoj pozitivnoj promjeni koju ti je kao jedanaestogodišnjakinji donijelo udomljenje lijep je prilog napravio HRT. Kakvi su ti današnji osjećaji prema periodu odrastanja u biološkoj obitelji u romskom naselju? Jesi li u kontaktu s članovima svoje biološke obitelji?
Nisam u kontaktu s članovima svoje biološke obitelji. Današnji osjećaji prema periodu odrastanja u romskom naselju su pomiješani. Iako je bilo mnogo izazova, uključujući nasilje, zlostavljanje, glad i nedostatak brige, također su postojali trenuci zajedništva i ljubavi. Teška iskustva su me oblikovala i učinila jačom osobom, dok su me lijepi trenuci naučili vrijednosti solidarnosti i otpornosti. Nakon iskustva udomljenja, moja je velika želja da postoji više udomiteljskih obitelji kako bi, ako već ne ide drugačije, više djece imalo priliku za bolji život.
Znaš li za Kongres mladih Romkinja i Roma koje organizira Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA”? Jesi li možda već sudjelovala na njemu? Ako nisi, imaš li želje sudjelovati?
Nisam upoznata s Kongresom mladih Romkinja i Roma koje organizira “KALI SARA”, ali bila bih vrlo zainteresirana sudjelovati. Voljela bih imati priliku sudjelovati u takvom važnom događaju koji podržava mlade Romkinje i Rome te promiče njihove interese i zajedništvo. Voljela bih također upoznati ljude i povezati se s njima. Ali, nažalost, ove godine zbog drugih obaveza neću moći sudjelovati.
Prepoznaješ li kod sebe želju da se kroz neku vrstu aktivizma posvetiš izazovima s kojima se romska zajednica suočava?
Prepoznajem jer smatram da je važno angažirati se i raditi na poboljšanju položaja Roma te promicanju njihovih prava i jednakosti u društvu.
Iza sebe već imaš dosta iskustva s pjevačkim nastupima. Koliko ti je glazba važna u životu? Koji su ti žanrovi i izvođači najdraži? Zanima me i bi li se ozbiljnije, možda čak i profesionalno htjela baviti njome? Pogledao sam tvoju izvedbu pjesme ‘Ederlezi’ – što ako ti netko ponudi neku neočekivanu glazbenu priliku?
Glazba mi je izuzetno važna u životu. U njoj pronalazim utjehu, radost i način izražavanja svojih osjećaja. Svaki nastup donosi mi veliko zadovoljstvo i osjećaj ispunjenosti. Od žanrova i izvođača, volim stariju narodnu glazbu, sevdalinke, Silvanu Armenulić, Tomu Zdravkovića, Hanku Paldum, …
Da, razmišljam o tome da se ozbiljnije bavim glazbom jer me povezuje s ljudima na poseban način i baš me usrećuje. Kad bi mi netko na temelju moje izvedbe ponudio neočekivanu priliku, vjerojatno bih bila uzbuđena i zahvalna. Pristupila bih tome s otvorenim umom i velikim entuzijazmom, spremna iskoristiti priliku za daljnji razvoj svoje glazbene karijere ili iskustva.
Što te vodi u životu? Čega se nastojiš držati i od čega nikako ne bi htjela odustati?
Ono što me vodi u životu je želja za osobnim rastom i ostvarivanjem svog potencijala. Nastojim se držati svojih vrijednosti poput poštovanja, otvorenosti i upornosti. Nikako ne bih htjela odustati od svoje strasti prema glazbi i želje da utječem na pozitivne promjene u društvu, osobito kada je riječ o pitanjima pravde i jednakosti za sve.
Čime bi se htjela baviti? Kako zamišljaš svoj idealan životni put u budućnosti?
Htjela bih se baviti masažom i glazbom. Zamišljam svoj idealan životni put u budućnosti kao kombinaciju ove dvije strasti. Vidim sebe kao osobu koja pruža opuštajuće masaže i istovremeno se posvećuje glazbenoj karijeri, možda kao izvođačica ili glazbena terapeutkinja. Želim spojiti ove dvije ljubavi kako bih svakodnevno donosila radost i olakšanje drugima svojim talentima i vještinama.
