Švedska je jedna od najgorih zemalja za život Roma, ističe se na službenim stranicama švedskog Raoul Wallenberg Instituta. Da konstatacija nije tek puko naklapanje svjedoči precizno elaboriranje izvješća koje je godine 2020. objavila Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) utemeljivši ga na provedenom istraživanju naziva “Romi i putnici u šest zemalja”. Istraživanje se bavilo Romima i njihovim iskustvima diskriminacije u šest zemalja, i to u Belgiji, Francuskoj, Irskoj, Nizozemskoj, Švedskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Prema izvješću koje je prevedeno na švedski jezik i upućeno čelnim švedskim institucijama od kojih se očekivala promptna reakcija radi poražavajućih rezultata, više od polovice Roma doživjelo je diskriminaciju, a tek se mali broj švedskih Roma istu odlučuje i prijaviti. Iako je fokus istraživanja bio usmjeren na diskriminaciju, ono je pokazalo i da je Švedska u usporedbi s drugim zemljama Europe, država s najvišom stopom nasilja i uznemiravanja romske zajednice motiviranog rasnom mržnjom.Svaki drugi romski roditelj navodi da su njegova djeca doživjela uvredljive i prijeteće komentare u školi, a svaki peti roditelj navodi da je doživio diskriminaciju kada je bio u kontaktu sa školskim vlastima, ističe se u izvješću. Ona utječe i na njihovu dostupnost sustavu javnog zdravstva i drugim socijalnim potrebama, pa tako više od 60 posto romskog stanovništva u Švedskoj živi u prenapućenim prostorijama, a njih 20 posto u neadekvatnim stambenim objektima. U općoj populaciji Švedske ta se brojka značajno razlikuje, pa tako samo 15 posto Šveđana živi u neprikladnim stambenim uvjetima, što pokazuje značajnu diskrepanciju mjera javne politike u vezi s romskom zajednicom u odnosu na švedsku populaciju. Svi ovi faktori u sprezi u konačnici utječu i na zdravstveno stanje švedske romske zajednice za koju je očekivani životni vijek niži za desetak godina u odnosu na opću populaciju Švedske.
Da rasističke i asimilacijske tendencije u Švedskoj žive i dalje, u svom je govoru povodom Svjetskog dana Roma upozorio Artyk Andersson, član užeg kabineta Međunarodne romske unije osvrćući se na problem oduzimanja romske djece njihovim obiteljima. Naglasio bih da u Europi jača diskriminacija prema romskom stanovništvu. To je posebno pogodilo našu djecu koja se masovno oduzimaju obiteljima bez ikakve osnove. Radi se o normalnim obiteljima u kojima nema nasilja, narkomanije ili alkoholizma. To se ne događa samo u Švedskoj, već i u Njemačkoj i drugim zemljama, rekao je Andersson. O porastu broja izvješća o prisilnom odvođenju djece od strane socijalne službe u Italiji, Švedskoj, Češkoj i Rumunjskoj kao i o prisilnoj asimilaciji i paternalizmu koje dovodi do brisanja veza između djece i njihove primarne zajednice pisao je i Europski centar za prava Roma (ERRC).
Prisutna publika, vidno zainiteresirana za problem, zamolila je Anderssona za dodatna pojašnjenja na što je on odgovorio: Oduzimaju nam djecu, i to ne samo djecu više starosne dobi, već i bebe, djecu do godine dana starosti. Moja duša vrišti i želim da ova ilegalna djelovanja prestanu. Uzet ću za primjer svog brata koji ima osmero djece, a od kojih mu je njih petero oduzeto. Kao razloge oduzimanja djece socijalna je služba navodila izdvojen slučaj kašnjenja na nastavu, prekoračenje termina za odlazak zubaru i slično. Naša se djeca tako oduzimaju pod krinkom ‘brige’. Anderssenove tvrdnje potvrđuje i nedugo provedeno istraživanje Europskog centra za prava Roma iz 2021. godine naziva “Uništeni životi: romska djeca pod državnom skrbi” koje se temelji na desetljeću utvrđivanja činjenica, pravnih izazova i diskriminirajućih praksi u desetak zemalja.
Andersson se tijekom svog govora osvrnuo i na društvenu i socijalnu situaciju u zemlji koja pogoduje proliferaciji mjera oduzimanja djece njihovim roditeljima. Mi švedski Romi dospjeli smo u tešku situaciju jer u državi postoji zakonski akt o obveznom obrazovanju i zapošljavanju, a ukoliko dobivate socijalnu pomoć od države, ista vas prisiljava da tu socijalnu pomoć vratite kroz svoj rad, zaključno navodi Andersson. Oduzimanje djece romskim obiteljima događa se i danas u zemlji u kojoj romsku zajednicu pogađa ekstremno siromaštvo koje je ujedno i primarni razlog oduzimanja roditeljske skrbi.
