Philomena Franz, Romkinja iz plemena Sinta, rođena je 1922. godine u malom njemačkom gradiću Biberach an der Riss. Članovi njezine obitelji bili su vrhunski glazbenici, djed i otac poznati i cijenjeni violončelisti, a majka pjevačica. Održali su brojne koncerte, sudjelovali su na međunarodnim natjecanjima, svirali su na događanjima koja su organizirali bogati Nijemci te su nastupali u Francuskoj, primjerice u Lidu u Parisu. Philomena je još kao malo dijete pjevala i plesala u kapelici svoga djeda. Mladost je provela u kazalištu kao pjevačica i plesačica narodnih pjesama i plesova.
Godine 1943. deportirana je u Auschwitz, a zatim u koncentracijske logore u Ravensbrücku i Oranienburgu. “Kad sam stigla u Auschwitz”, pričala je mnogo godina kasnije u intervjuu za njemački magazin Der Spiegel, “bila sam mlada i lijepa, a kosa mi je sezala do struka. Muškarci, vojnici SS-a, u sobi za ispitivanje predložili su da mi ne obriju glavu već da me pošalju u bordel. Iz svega glasa sam viknula da ja u bordel ne idem, nego ću radije umrijeti! Tada me zgrabila žena u službenoj odori koja je bila s nama u sobi i obrijala mi glavu. Imala sam broj 10550 i veliko slovo Z (od njemačke riječi Zigeunerlager – ciganski logor). Prošla sam i ispitivanja kod dr. Mengelea. Injekcija koju sam dobila u prsa ostavila mi je dubok ožiljak i nisam bila pri svijesti dva tjedna.”
Nakon svih mučenja i života u stalnom strahu, pri zadnjem pokušaju bijega iz logora Philomeni je pomogao stariji gospodin koji ju je do dolaska Crvene armije sakrio u podrum svoje kuće. Tako je uspjela preživjeti rat, ali je izgubila obitelj. Od dvanaest članova obitelji preživjeli su samo ona i brat.
Priznanje “Žena Europe”
Kada je rat završio počela se baviti književnim radom, pisala je priče o Romima, organizirala je književne večeri i predavanja o romskoj književnosti u školama i na sveučilištima te u centrima za obrazovanje odraslih. Godine 1982. objavila je prvu knjigu “Romske bajke”. Druga knjiga, “Između ljubavi i mržnje, jedan romski život”, njezina je autobiografija objavljena 1985. godine. Treća knjiga afirmirala ju je kao pjesnikinju, a zbirka je objavljena 2012. godine.
Godine 1995. Philomena je dobila nagradu “Sveti križ za zasluge”, najvišu nagradu koju Njemačka država dodijeljuje građanima svoje zemlje za poseban doprinos razvoju društva. Bila je prva Romkinja u Njemačkoj koja je primila ovo visoko priznanje za svoj rad i djelovanje na razumijevanju među narodima i njihovom pomirenju. Godine 2001. Europski Njemački pokret dodijelio joj je priznanje “Žena Europe”.
Uvijek kada govori o sebi Philomena Franz s ponosom ističe da je Romkinja: “Biti Rom, to je način života, to je kultura, to su naše pjesme i naše romske bajke.”
