Krajem prošle godine kod njemačkog izdavača Transcripta objavljena je knjiga Politička teorija anticiganizma. Geneza i kritika modernih odnosa moći (Politische Theorie des Antiziganismus: Genese und Kritik eines modernen Herrschaftsverhältnisses) Laure Soréne Tittel, političke teoretičarke i povjesničarke ideja sa Sveučilišta Justus Liebig u njemačkom gradu Giessenu.
Knjiga je razrada Titteline doktorske teze “Obrisi teorije anticiganizma” (2022.) i njezinih prethodnih radova “Rasne i socijalne dimenzije anticiganizma. Reprezentacija ‘Cigana’ u političkoj teoriji” (2020.) i “Anticiganizam – filozofska tema?” (2023.), a zasad je dostupna jedino na njemačkom jeziku.
Podijeljena je na četiri poglavlja, s uvodom pod naslovom “Anticiganizam kao predmet političke teorije”. U prvome poglavlju, “Sinti/kinje i Romi/kinje danas: povijest represije”, Tittel se bavi pitanjem antiromizma nakon 1945. godine, uključujući analizu toga što je antiromizam, zašto je genocid nad Sintima i Romima bio nepriznat te kakav je nakon 1945. bio razvoj pokreta za građanska prava Sinta i Roma. U preostalom dijelu poglavlja bavi se antiromizmom u kontekstu društvenih znanosti i historiografije, ukazujući na njegov potisnut status u tim disciplinama i istražujući početke društveno-teorijskog bavljenja njime.
Drugo poglavlje posvećeno je razmatranju nastanka i razvoja kapitalizma i europskog prosvjetiteljstva kao društvenih uvjeta modernog antiromizma. Poseban je fokus ovdje na autorima od središnje važnosti za bavljenje prosvjetiteljstvom i kapitalizmom – Immanuelu Kantu, Karlu Marxu te Theodoru Adornu i Maxu Horkheimeru. U vezi Kanta, Tittel se, između ostalog, bavi njegovom rasnom teorijom u kontekstu prosvjetiteljstva; kod Marxa, analizira proizvodnju figure skitnice tijekom prvobitne akumulacije i u razvijenom kapitalističkom društvu; a preko Adorna i Horkheimera Tittel istražuje ulogu “neciviliziranog” u europskoj modernosti i opise prirodnog stanja u političkoj teoriji.
Geneza i teorija sekuritizacije (odnosno procesa povećanog korištenja državnih resursa u svrhu sigurnosti) tema je trećeg poglavlja knjige. Tittel se ovdje bavi razvojem državnih struktura i pratećom sekuritizacijom od ranog novog vijeka do konsolidacije nacionalnih država u 18. i 19. stoljeću, uz konkretnije analiziranje tadašnjih policijskih propisa vezanih uz Rome i Sinte na teritoriju današnje Njemačke i Švicarske.
U posljednjem poglavlju naslova “Sinteza: Anticiganizam kao društveni odnos moći”, razmatraju se odnos između antiromizma i utemeljenja političkih poredaka, zatim polazišta za kritiku antiromizma iz perspektive političke teorije (kao dva glavna polazišta uzimaju se kritika procesa sekuritizacije i vrijedni zaključci koji se mogu izvući iz paralelizma kolonijalizma i antiromizma) te naposljetku napetost koja postoji između politike identiteta i društvenih borbi. Knjiga završava zaključkom “Geneza i kritika modernog anticiganizma”, što se može uzeti kao najkraća odrednica čitave knjige.
Osim zbog svog sadržaja, Politička teorija anticiganizma iznimno je vrijedna i zbog opširnog popisa literature, koja može biti od koristi za daljnja promišljanja (a posljedično i za djelovanja u suprotnom smjeru) o socijalnim, ekonomskim i političkim uvjetima koji su doveli do negativnog odnosa europskog društva prema Romima i Sintima zadnjih nekoliko stoljeća.
