U siječnju 1945. godine, sovjetska Crvena armija pokrenula je operaciju Visla-Odra s ciljem oslobođenja dijelova Poljske koji su bili pod okupacijom nacističke Njemačke. Kada je 18. siječnja oslobodila Krakow, sovjetska vojska došla je do detaljnih informacija o 70-ak kilometara udaljenom logorskom kompleksu Auschwitz-Birkenauu. U probijanju do centralnog kompleksa, Sovjeti su oslobodili nekoliko manjih područnih logora u okolici, a do samog Auschwitza stigli su tijekom popodneva 27. siječnja.
Većinu tadašnjih zatočenika logora, gotovo 60,000, Nijemci su prethodno prisilili na marš prema zapadu te ih zatim transportirali vlakovima u logore u Njemačkoj. Kada su ušli u Auschwitz i napokon ga oslobodili, Sovjeti su ondje zatekli oko 7,000 zatočenika, većinom u izuzetno teškom fizičkom stanju. Zatekli su više stotina tijela onih koje su nacisti po povlačenju likvidirali ili koji su preminuli od iscrpljenosti, zatekli su ogroman broj osobnih predmeta oduzetih zatočenicima, tone ljudske kose. Na stranicama Memorijalnog muzeja Auschwitz-Birkenau nalazi se svjedočanstvo Aleksandra Vorontsova, člana sovjetske vojne filmske ekipe koji je 27. siječnja sa suborcima ušao u Auschwitz: Užasna se scena pojavila pred našim očima: golem broj baraka (u Birkenauu)… Ljudi su u mnogima ležali na krevetima. To su bili kosturi obučeni u kožu, s praznim pogledima. Naravno, razgovarali smo s njima. No razgovori su bili kratki, jer su ti ljudi koji su ostali živi bili potpuno bez snage i bilo im je teško nešto reći o svom boravku u logoru. Bili su gladni, iscrpljeni i bolesni. Zato su naši razgovori, takvi kakvi su bili, morali biti vrlo kratki. Zapisivali smo stvari koje su nam govorili. Kada smo razgovarali s njima i objasnili im tko smo i zašto smo došli ovdje, malo su nam više povjerovali. Žene su plakale, a plakali su – to se ne može sakriti – i muškarci. Može se reći da su na području logora bile piramide. Neke su bile sastavljene od nakupljene odjeće, neke od posuda, a neke od ljudskih čeljusti. Vjerujem da ni zapovjednici naše vojske nisu imali pojma o razmjerima zločina počinjenog u ovom najvećem logoru. To mi je sjećanje ostalo za cijeli život. Sve ovo bilo je najdirljivija i najstrašnija stvar koju sam vidio i snimao tijekom rata. Vrijeme nema utjecaja na ta sjećanja. Nije isisalo iz mojeg uma sve užasne stvari koje sam vidio i snimao…
U logoru Auschwitz-Birkenau između 1940. i 1945. boravilo je ukupno 1,300,000 ljudi, od toga 1,100,000 Židova. Ubijeno je 1,000,000 Židova, 70-75,000 Poljaka, 21,000 Roma, 14,000 sovjetskih ratnih zarobljenika i 10-15,000 kriminalaca, Jehovinih svjedoka, homoseksualaca i drugih.
U sjećanje na oslobođenje logora Auschwitz-Birkenau, diljem svijeta se na najvišim razinama od 2005. godine i donošenja UN-ove Rezolucije o danu sjećanja na Holokaust obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta. Na isti dan pet godina ranije osnovana je Radna skupina za međunarodnu suradnju u obrazovanju, sjećanju i istraživanju Holokausta, danas poznata kao Međunarodni savez za sjećanje na Holokaust (IHRA).