U zagrebačkoj Galeriji Trotoar do 16. ožujka 2024. godine traje izložba “Her Barbaric Luxury” triju suvremenih umjetnica iz regije koje su se afirmirale i na svjetskoj razini – Šejle Kamerić, Jasmine Cibic i Selme Selman. Kustosica Martina Marić Rodrigues naslov izložbe preuzela je od instalacije Jasmine Cibic iz 2022. godine koja se poziva na zgražanje koje je balet Igora Stravinskog Posvećenje proljeća disonantnošću i asimetričnošću izazvao kod svoje premijerne publike u Parizu 1913. godine. Na sličan način kao što je Stravinski inovativnom glazbenom estetikom pokidao tadašnje konvencije, izloženi radovi triju umjetnica također se bore protiv uobičajenih obrazaca, no ne toliko estetskih koliko društvenih.
Pet izloženih radova, koji se svi po prvi put mogu vidjeti u Hrvatskoj, jasno ukazuju na preplitanje socijalnih i političkih elemenata s kulturom i umjetnošću. Osim instalacije Her barbaric luxury, Jasmina Cibic izlaže i drugu skulpturu od kovanog željeza, A guiding star on our journey to transform iz 2021. godine, referencu na Palaču kulture i znanosti u Varšavi, zgradu koju je Staljin neželjeno darovao poljskom narodu i koja je svojom grandioznošću trebala predstavljati “patrijarhalnu vertikalu moći”.
Šejla Kamerić na izložbi sudjeluje s kultnim radom Bosnian girl (2007), sitotiskom na platnu s varijacijom u šest boja na kojemu je naslov zapravo odgovor na pitanja UN-ovog vojnika “‘No teeth…?, A mustache…? Smell like shit…?” U pozadini stoji portret autorice, a sve zajedno upućuje na notorno zapadnjačko percipiranje Balkana i država na njemu kao nečeg inferiornog i barbarskog.
U radu We are intellectuals (2020-2021) Selma Selman nastavlja svoju trajnu preokupaciju: probijanje etničkih i klasnih okvira u kojima je rođena. U kontinuitetu s radovima kao što su I will buy my freedom (2018) ili A golden nail (2023), Selman svom romskom podrijetlu pristupa služeći se načelom transformacije vrijednosti. Na odrezanom krovu auta, prizivajući tipičnu sliku Roma kao skupljača starog željeza, ispisala je na prvo gledanje nečitku poruku ‘Mi smo intelektualci’. Kao jedno od mogućih čitanja, može se uzeti da Selman time demistificira poziciju intelektualaca i smješta ih u prostor koji bi im po definiciji trebao pripadati – u prostor borbe za socijalnu pravednost. Po sličnom principu pretvaranja ‘niskog’ u ‘visoko’ jednostavnom i preciznom gestom nastao je i drugi njezin izloženi rad na ovoj izložbi, Autoportret (2021) izrađen na recikliranom metalu.
