Mirdita Saliu je prevoditeljica i novinarka koja je karijeru izgradila na radiju i televiziji, kao dopisnica i suradnica romske redakcije. Nakon studija novinarstva na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Skoplju magistrirala je sociologiju i rodne studije te radila na nizu programa promicanja rodne ravnopravnosti. Kao autorica sudjelovala je u izradi nacionalnih izvješća u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Zaposlena je kao rukovoditeljica Sektora za decentralizaciju socijalnih usluga na lokalnom nivou pri Ministarstvu za rad i socijalnu politiku Republike Sjeverne Makedonije.
Svaki novinar/ka pamti svoje prve izvještaje i reportaže. Kada ste napisali svoju prvu novinarsku priču? Iz koje potrebe je nastala?
Vaše pitanje vratilo me u 1991. godinu kada sam počela raditi kao honorarna suradnica u tadašnjoj romskoj emisiji “Bijandipe” koja je krenula sa radom godinu ranije emitiranjem programa na romskom jeziku u trajanju od 15 minuta. Danas je “Bijandipe” redakcija u okviru Makedonske radiotelevizije koja priprema višesatni program na romskom jeziku u toku tjedna.
Moj prvi izvještaj bio je s Kongresa prve romske političke stranke – Partije za cjelovitu emancipaciju Roma u Makedoniji (Partija za Celosna Emancipacija na Romite od Makedonija) čiji je predsjednik bio pokojni Faik Abdi koji je predvodio delegaciju Roma iz Makedonije na prvom Svjetskom kongresu Roma održanom u Londonu 1971. godine. Moram priznati da u to vrijeme nisam dobro vladala romskim medijskim jezikom i to mi je činilo veliku poteškoću i pored toga što sam ranije bila dopisnica Radija Sarajevo i njegove emisije na romskom jeziku koja se tada već naveliko emitirala. Nakon mog prvog izveštaja, uslijedile su novinarske priče o tada vrlo aktualnoj temi vraćanja Roma azilanata iz Sjeverne Rajne-Vestfalije u Makedoniju. Bilo je važno da se informira o njihovom vraćanju u svoju zemlju, što će biti s njima, gdje će stanovati, kako će se djeca ponovo integrirati u obrazovni sustav, kako i od čega će živjeti romske obitelji itd. Moji sugovornici bili su u većini muškarci Romi jer su imali više informacija od žena Romkinja.
Kada se prvi put čuo romski jezik na Makedonskoj radioteleviziji Skoplje? Čega se sjećate iz tog razdoblja?
Prve informacije na romskom jeziku bile su emitirane 1990. godine u okviru „Skopskog programa“ na dnevnoj bazi poslijepodne. Ja sam u to vrijeme spremala svoj zadnji ispit na Pravnom fakultetu, na Odsjeku interdisciplinarnih studija novinarstva. Redovno sam pratila taj program i jako sam se obradovala kad sam po prvi put čula romski jezik na Makedonskoj radioteleviziji interpretiran sa strane kolege Neždeta Mustafe i kolegice Perjan Hazir. To je bilo za mene i sve Rome u Makedoniji veliko dostignuće – romski jezik u makedonskom eteru. Prije toga postojao je kratki program na romskom jeziku na Radiju Tetovo, za koji nije uvijek bilo lako pronaći frekvenciju. Kao buduća novinarka to me je natjeralo da razmišljam o većim stvarima, poput promoviranja romskog jezika te kako da na materinjem jeziku informiramo romsku zajednicu o potrebama njihove životne sredine, njihovim problemima, tradiciji, kulturi i svemu ostalom što je vezano za njih.
Može li se reći da su žene ravnopravne u romskom jeziku odnosno u njegovoj stručnoj i svakodnevnoj upotrebi?
Romski jezik jedan je od najbogatijih jezika na svijetu po broju dijalekata. Svaki dijalekt ima svoj vokabular koji čini to jezično bogatstvo. I pored takvog jezičnog bogatstva, u romskom jeziku ne postoje riječi i izrazi recimo iz oblasti administrativnog djelovanja te prava ili ekonomije. Razlog tome je što Romi u prošlosti nisu imali mogućnosti i potrebe da se sretnu sa takvom terminologijom radi njihovih tradicionalnih zanimanja (užarstvo, obrada željeza, izrada korpa i sl.). Danas koristimo internacionalnu terminologiju koja se prilagodbom unosi u romski leksik da bi mogla biti razumljiva.
Pored rodno gramatičkog određenja, može se reći da je romski jezik i rodno osjetljiv. Međutim, sami Romi nisu toga svjesni, osobito kada govorimo o tradicionalnim i patrijarhalnim odnosima koja postoje u jednoj romskoj obitelji. Za razliku od drugih jezika koji nisu rodno osjetljivi, poput makedonskog jezika ili su rodno neutralni kao što je to slučaj sa engleskim jezikom, u ovim slučajevima žene su jezično nevidljive, ne prepoznaju se. Romski jezik prepoznaje muške i ženske profesije, zanimanja i funkcije. Ali postoje i profesije koje su rodno neutralne u nekim jezicima kao što su pilot, kirurg, psiholog, sociolog i druge. Te profesije u romskom jeziku s neizbježnim dodavanjem gramatičkog člana za muški rod, jer tako nalaže jezični propis, postaju muške profesije ili zanimanja. Jezik je živa materija koja zahtjeva svakodnevna usavršavanja u skladu s društvenim, ekonomskim, socijalnim, informatičkim i tehnološkim razvojem. Tako se i romski jezik svakodnevno usavršava i dopunjuje novim izrazima.
Koliko se raznolikost romskog jezika odnosno njegovih dijalekata prelama i na pristup temi rodne osjetljivosti u jeziku?
Određene profesije ili zanimanja u različitim dijalektima imaju različite nazive kao na primjer izrazi za slugu u đambaskom dijalektu ‘roktari’ ili na kovačkom dijalektu ‘hzmekjari’ u prošlosti koristili su se samo kao muška zanimanja, zato što su samo muškarci smjeli raditi van kuće, što nije bilo slučaj sa ženama koje su mogle raditi samo u okviru doma. Ali danas s dodavanjem gramatičkih nastavaka ovi pojmovi postaju rodno osjetljivi. Poseban je slučaj kada određeni izrazi nastaju kao kovanice od određenog glagola kao na primjer za ‘istraživač/ica“ na romskom bi bilo ‘pučarkerutno’ za muškarca i ‘pučarkerutni’ za ženu. To važi za sve dijalekte.
Riječ “čovjek” se uz označavanje ljudskog bića bez obzira na spol često uvriježeno koristi i kao označavanje muškarca, ali i supružnika. Tako možemo čuti spoj riječi “čovjek i žena”. Postoje li slični primjeri u romskom jeziku?
Mislim da u romskom jeziku nema takvog primjera. Recimo, u makedonskom jeziku, u slučaju kada nekoga iz zapadne Makedonije pitate ‘koliko djece ima?’ oni bi vam odgovorili ‘edno dete i edno dejče’ – u prijevodu jedno dijete, misleći na muško dijete i jednu curicu. Ako je riječ o dva sina onda će vam reći ‘dve deca’. Prema ovome dijete, može da bude samo muško dijete i njemu se daje važnost u obitelji i ima sva prava, a žensko dijete mora biti podređeno ostalima u kući. Ovo je jedan primjer kako se putem jezika pravi diskriminacija žena i to se mora suzbiti.
Bave li se ovom temom romski stručnjaci/kinje, lingvisti/ce i drugi/e? Vidite li tu povezanost jezika i ženskog aktivizma?
Tema rodno osjetljivog jezika sve do sada nije diskutirana niti je razrađena tema među Romima. Možda je tome tako jer je romski jezik rodno osjetljiv pa izostaje ta borba s jedne strane, a s druge strane koncept rodne ravnopravnosti i jednakosti je usmjeren u pravcu suzbijanja dvojne diskriminacije Romkinja. Nažalost, na našim prostorima vrlo rijetko se obraća pažnja na unaprjeđenje romskog jezika iz istraživačkog i znanstvenog aspekta, jer se jezik smatra kao manje važna stvar, a ustvari jezik je jedan od elemenata koji jednu skupinu ljudi čini narodom.
Kako vidite ulogu rodno osjetljivog jezika na razvijanje rodne ravnopravnosti u romskim zajednicama?
Rodno osjetljiv jezik je instrument koji doprinosi podizanju svijesti o rodnoj jednakosti žena i muškaraca, pomaže da se poveća vidljivost žena u društvu i njihovo sudjelovanje u svim segmentima, osobito kad je riječ u domeni profesija i zanimanja gdje se utječe na to da određena zanimanja nisu samo muška, radi naziva, nego mogu biti i ženska zanimanja i profesije primjenom rodno osjetljivog jezika. Njegovom primjenom istovremeno radimo na jednakim mogućnostima žena i muškaraca, na ravnopravnosti spolova i svakako na eliminaciji stereotipa i diskriminacije žena.
Rodno osjetljiv jezik u romskoj zajednici nedovoljno je poznat koncept za Rome, ali to ne znači da je manje bitan. Ovaj instrument je osobito važan za unaprjeđenje rodne ravnopravnosti u romskoj zajednici kada je riječ o ženskim zanimanjima i profesijama. Ujedno to znači razbijanje stereotipa i predrasuda koje postoje u romskoj zajednici da žena ne može raditi ništa drugo osim kućanske poslove i odgajati djecu. Upravo romski jezik daje to prvo načelo ravnopravnosti spolova čega na primjer u drugim jezicima nema, pa su pobornice za ženska prava i sam ženski aktivizam usmjereni na uvođenje rodno osjetljivog jezika što je u nekim zemljama razlog velikih diskusija ‘za’ ili ‘protiv’. Mišljenja sam da je rodno osjetljiv jezik pokazatelj važnosti sudjelovanja žena u procesima odlučivanja te u tijelima i institucijama u kojima se donose razne društveno-političke odluke.
Razgovor je nastao u okviru edukativnog visokoškolskog programa Ženskih studija u Subotici, studijske grupe ljetnog semestra 2023/2024, uz mentorstvo prof. emer. Svenke Savić
