Judith Plaskow je profesorica emerita religijskih studija na Manhattan Collegeu i židovska feministička teologinja. Suosnivačica je i dugogodišnja kourednica Journal of Feminist Studies in Religion (op. prev. Magazin feminističkih religijskih studija), te je autorica ili urednica nekoliko djela iz feminističke teologije, uključujući Standing Again at Sinai: Judaism from a Feminist Perspective (op.prev. Ponovno stajati na Sinaju: Judaizam iz feminističke prespektive), The Coming of Lilith: Essays on Feminizam, Judaism, and Sexual Ethics 1972-2003 (op. prev. Stvaranje Lilit: eseji na temu feminizma, židovstva i seksualne etike 1972.-2003.) te Goddess and God in the World: Conversations in Embodied Theology (op. prev. Božica i Bog: Razgovori u utjelovljenoj teologiji) (u suautorstvu s Carol P. Christ).
U eseju iz 1982. naziva The Right Question is Theological (op.prev. Pravo pitanje je teološko) tvrdili ste da je različitost žena u odnosu na muškarce, a potom i u odnosu na Boga teološka i kao takva utkana u tkivo židovskog života, a ne samo sociološka činjenica. Ostaje li pravo pitanje još uvijek teološko kada razmišljate o njemu sada?
Ono što sam mislila pod tim da je pravo pitanje teološko je upravo ono što kažete: da različita bit žena nije samo nusproizvod činjenice da je židovstvo započelo u potpuno patrijarhalnom okruženju već je ta različitost utkana u temelj židovskog načina života. Još uvijek jednako snažno vjerujem u to. Iako je kultura mnogih židovskih zajednica postala ravnopravnija, patrijarhalni elementi ostaju. Najjasniji primjer je sama Tora. U onoj mjeri u kojoj je Tora središnji element židovskog identiteta i samoodređenja, tako nastavljamo prakticirati njezine patrijarhalne aspekte. Više puta recitiramo, čujemo, čitamo, proučavamo i tumačimo tekst koji žene marginalizira i ponižava. Ipak, ne možemo se odreći tog teksta. Što učiniti s temeljno patrijarhalnom prirodom Tore ozbiljan je izazov s kojim se treba izravno suočiti.
Nekoliko godina kasnije, također ste pisali o poteškoćama koje ste uvidjeli s “jezikom židovskog Boga”, navodeći da je početno iskustvo osnažene zajednice našlo izraz u slikama koje su uspostavile hijerarhiju unutar židovske zajednice i koje su marginalizirale ili isključile polovicu njezinih članova. Do koje mjere je vaše bavljenje židovskom teološkom misli uvjetovala činjenica da ste žena?
Moja odluka da se posvetim ovom polju bila je vezana uz to što sam žena samo utoliko što sam kao adolescentica željela postati rabinka u vrijeme kada to nije bilo moguće. Umjesto toga odlučila sam doktorirati teologiju. Nisam imala osjećaj da sam žena na tom polju sve dok nisam već bila na postdiplomskom studiju. Moj izbor da budem teologinja temeljio se na mom cjeloživotnom zanimanju za teološka pitanja. Još kao vrlo mlada razmišljala sam o postojanju i prirodi Boga, smislu ljudskog postojanja i izvoru zla u svijetu.
Kako je povijesno isključivanje ženskih stavova u teološkom diskursu utjecalo na religiozna iskustva žena i ponovno promišljanje židovske teologije?
Na nekoj razini, ovo se pitanje kosi sa činjenicama na koje nikada nećemo moći odgovoriti. Ali teologija se bavi temeljnim pitanjima o prirodi Boga, svrsi ljudskog postojanja i našim odgovornostima prema širem svijetu kojeg smo dio. Teško je vjerovati da isključivanje barem polovice židovske populacije iz bavljenja tim pitanjima nije imalo snažan utjecaj na naše mišljenje o njima. Godine 1960. mlada protestantska studentica teologije po imenu Valerie Saiving objavila je članak u kojem je tvrdila da je isključivanje ženskih iskustava na važne načine iskrivilo protestantsku teologiju. Njezin je rad postao temelj moje disertacije i snažno je utjecao na mene.
Istovremeno, kako postoji sve više i više povijesnih istraživanja o ulogama žena u tradicionalnim židovskim zajednicama, možemo početi shvaćati kako su žene izgradile vjerski život za sebe unutar granica patrijarhalne kulture. Knjiga Susan Sered Women as Ritual Experts (op. prev. Žene kao stručnjaci za rituale), na primjer, pokazuje kako su žene koje su bile nepismene ritualizirale pismenost, pronalazeći smisao u kulturi knjige koja je, na jednoj razini, bila potpuno zatvorena za njih. Knjige poput njezine, a ima ih sve više, pružaju konkretne primjere kako su isključivanje iz teološkog diskursa i kreativni odgovori na to isključenje oblikovali religiozna iskustva žena.
Povijest judaizma i tumačenje prošlosti oblikovali su židovski identitet. Snažan naglasak stavljate na nužnost uključivanja ženske povijesti i uočavanja njihovih doprinosa i iskustava u svojim djelima. Ako čitanje Tore nije samo povijest nego i živo sjećanje i rekreacija prošlosti kroz liturgiju – kako procjenjujete vjerojatnost rekonstrukcije te iste povijesti i sjećanja i njihovih (mogućih) implikacija na odnose u zajednici?
Ovo pitanje je u velikoj mjeri povezano s prvim: što da radimo s patrijarhalnom Torom koju još uvijek ne samo da svakodnevno prakticiramo već je i držimo za riječ Božju? Prije svega, valja priznati da se mnogo toga dogodilo u smislu da su doprinosi žena postali vidljivi otkako sam napisala Standing Again At Sinai. Feministkinje su stvorile mnoge nove rituale, od obilježavanja bioloških događaja u životima žena do slavljenja svakodnevnih prigoda i pristupanja blagdanima na nove načine, itd. (Vidi ritualwell.org.). U SAD-u, sve neortodoksne vjerske zajednice imaju nove molitvenike koji ne samo da mijenjaju termine za Boga na engleskom, već uključuju i puno dodatnih tumačenja, od kojih su mnoga napisale žene. Postoji mnogo novih interpretacija Tore, uključujući Reform Women’s Torah Commentary (op. prev. Vodič kroz reformatorsku Toru za žene) koji koriste mnoge zajednice.
Ipak, ima još puno toga za napraviti. Kao prvo, važno je da se oni koji daju tjedne komentare na Toru, barem tu i tamo, suoče s nekim od ružnijih dijelova Tore i koriste ih kao polazišta za razgovor o društvenoj transformaciji. Na primjer, toliko je nasilja nad ženama u Tori koje odražava nasilje nad ženama u svijetu. Uzmimo jedan primjer, kako ćemo upotrijebiti priču o Lotu koji nudi svoje kćeri djevice muškarcima iz Sodome da započnemo razgovor o učestalosti nasilja u našim tekstovima i u našem svijetu? Također, moramo pronaći načine da glasove žena i drugih marginaliziranih Židova uvedemo u štovanje na sadržajnije načine. Jedna od ideja bila bi zamijeniti tradicionalna čitanja Haftare tekstovima povezanim s parašahom koji nude drugačiji pogled na njene teme.
Martin Luther King Jr. održao je svoj poznati govor “I Have a Dream” 1963. godine. Čitala sam da ste bili tamo, na Maršu na Washington, i čuli Kinga kako drži govor. To su vrlo žive godine i za ženski pokret.
Pokret za građanska prava prethodio je nekoliko godina feminističkom pokretu. Drugi val feminizma u SAD-u datira u kasne 1960-te. Zapravo, mnoge feministice drugog vala izašle su iz Pokreta za građanska prava, ali su zamjerale činjenicu da je njihova očekivana uloga bila kuhanje kave. Zasigurno nisam bila feministica u vrijeme Marša na Washington, ali to je bilo vrlo važno iskustvo moje mladosti o moći ljudi koji se okupljaju unatoč razlikama kako bi uspješno stvorili promjenu u društvu. Žalosti me što toliko mnogo ljudi koji su odrastali u desetljećima nakon toga nemaju iskustva o ogromnoj nadi tog doba i mogućnosti i stvarnosti da obični ljudi naprave promjene.
Na koji način u kontekstu vlastitog identiteta doživljavate pojmove židovski feminizam vs. feministički judaizam?
Nisam sigurna da svi koriste ove pojmove na isti način. Za mene je židovski feminizam povezan s identitetom: ja sam židovska feministica. Feministički judaizam odnosi se na ono što se neke židovske feministice nadaju stvoriti temeljnom transformacijom židovske tradicije. U (knjizi) Standing Again at Sinai sam kao židovska feministica i dio većeg židovskog feminističkog pokreta pokušavala zamisliti feministički judaizam.
U svom radu Jewish Theology in Feminist Perspective primijetili ste da ne postoji poseban unutarteološki dijalog unutar židovskog feminizma. Što mislite o međureligijskom i međukulturalnom dijalogu, kako ga žene mogu oblikovati, ali i kako sam dijalog može doprinijeti njihovom vlastitom samorazumijevanju?
Moje vlastito iskustvo i razmišljanje temeljito su oblikovani radom u međureligijskim kontekstima. Međureligijski “dijalog” sam po sebi ne smatram osobito uvjerljivim jer je često performativan, a ne sadržajan. Ali rad u viševjerskom kontekstu na zajedničkim pitanjima može biti iznimno produktivan. Žene se često bore sa sličnim problemima u raznim religijama, a možemo mnogo naučiti jedna od druge o plodonosnim pristupima vjerskim tekstovima, koja su pitanja najvažnija za postavljanje i kako specifičnosti različitih tradicija predstavljaju i jedinstvene izazove i jedinstvene prilike za protivljenje. Unutar judaizma, čini se da židovske feministice nisu privučene teologijom ništa više od Židova općenito, tako da su mogućnosti za unutarteološki razgovor ograničene.
Koje je, prema vama, najzanimljivije pitanje kojim se feminističke teologinje danas bave?
Jedan od pozitivnih ishoda pandemije za mene je suradnja posljednje tri godine sa židovskom feminističkom teologinjom nove generacije Marom Benjamin, koja radi na knjizi o utjecaju klimatskih promjena na modernu židovsku misao. Dugo sam mislila da je sljedeći korak za židovske feministice povezivanje naših feminističkih uvida i obveza s drugim hitnim pitanjima pravde u našem svijetu, a klimatske promjene svakako zauzimaju sam vrh tog popisa.
