Devastacija kulture sjećanja – Novi slučajevi destrukcije kamena spoticanja

0
35
Foto: Phralipen

O genocidu Roma i Sinta za vrijeme Drugog svjetskog rata i danas se govori kao zaboravljenom holokaustu. Brojne su europske države prešućivale, ali i odbijale etničkoj skupini Roma i Sinta priznati njihov status žrtava za vrijeme rasnih progona, unatoč tome što se procjene broja romskih žrtava prema recentnim istraživanjima kreću od 200.000 do 500.000 tisuća ljudi. Tragičnoj povijesti romske zajednice koja je prošla masovno istrebljivanje i progon, a čije su brojne sudbine završile u koncentracijskim logorima, pijetet se ukazao tek krajem 90-ih godina kada se počinju obilježavati komemoracije tog “zaboravljenog genocida”.

Na inicijativu je Guntera Demniga 1992. godine postavljen prvi “kamen spoticanja”, komemorativna mjedena pločica s imenom žrtve holokausta koja se položila ispred njihova doma u znak sjećanja. Tu su praksu počele slijediti i druge države, a danas se kameni spoticanja postavljaju u 17 europskih država. Primjer je slijedila i Hrvatska, a prva je pločica postavljena 2013. godine u Rijeci. Nešto kasnije i u Zagrebu, gdje je Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust 2020. godine inicirao postavljanje 41 pločice. Iako je naum projekta izvući iz zaborava žrtve rasnih zakona čiji je život obilježen progonstvom, stradavanjem i patnjom, već nekoliko mjeseci nakon postavljanja nekolicine stolpersteina, Centar je primio višestruke dojave o njihovom serijskom uništavanju. Jedno takvo dogodilo se 7. studenog 2022. godine kada je Nives Curić, vijećnice Gradske četvrti Sesvete, uočila i prijavila devastaciju pločica u Sesvetama. O događaju se očitovala ravnateljica Centra Nataša Popović.

Ukupno smo postavili 20 pločica za romske žrtve holokausta. Nažalost, ovo nije prva slučaj devastacije kamenja spoticanja. U siječnju 2021. godine dobili smo prvu dojavu u uništenoj pločici u Ambruševoj ulici, a 5. veljače ona je obnovljena. Potom 29. studenog 2021. godine kada je uništen stolperstein posvećen Romu Branku Nikoliću kod Osnovne škole Granešina, samo nekoliko sati nakon postavljanja. Ista se situacija dogodila i 7. studenog 2022. godine kada nam je javljeno da je u Ninskoj ulici u Sesvetama crnim sprejom prekrivena pločica i ime Roma Milana Šajnovića, te ujedno i prag spoticanja posvećen romskim obiteljima Jurković, Udorović, Šajnović i Tomaško. Te su obitelji odvedene iz Sesvetskih Sela u logor Jasenovac iz kojeg se više nisu vratile, govori nam Popović.

Globalno jačaju desničarski pokreti i budi se novi val antisemitizma i antiromizma, što je prema stavu Popović, razlog ovog čina. Za mišljenje o razlozima ruiniranja komemorativnih pločica upitali smo i renomiranog povjesničara i znanstvenog suradnika s Instituta društvenih zanosti Ivo Pilar Danijela Vojaka. Ovaj slučaj, tvrdi Vojak, nije izdvojeni primjer.

Postoje slični slučajevi uništavanja i devastiranja kamenja i izvan Hrvatske. To je svojevrsna povijesna retardacija kojoj je cilj iskrivljavanje i distorzija povijesti. Jesu li ti počinitelji imali kriminalnu nakanu, budući da su pločice pozlaćene ili je uništavanje pločica bio ideološko-politički motiviran čin, dok se ne provede istraga i utvrde krivci, teško je sa sigurnošću reći. Moje je mišljenje da svaka devastacija jednog izraza sjećanja, bio on spomenik, spomen ploča ili u ovom slučaju kamen spoticanja, direktno govori o stupnju u kojem je jedno društvo ili dio tog društva,
rekao je Vojak i dodao: Ovaj čin treba osuditi i shodno pravosudnoj istrazi procesuirati krivce, ali i jasno poslati poruku da se takvo što ne može tolerirati. U znak sjećanja na njihovu žrtvu s porukom da se to više nikada ne ponovi, te je izraze javnog sjećanja potrebno njegovati.

Romske obitelji iz Sesvetskih Sela iz svojih su kuća izvedene 1941. godine te odvedene na željezničku stanicu gdje su vlakom deportirane u Jasenovac. Do tog je podatka Vojak došao u suradnji s Muzejom Prigorja iz Sesveta prilikom istraživanja slučajeva tih romskih obitelji, a o kojima postoje dostupni krucijalni sačuvani podaci koji podupiru taj zaključak.

O ukupnom broju žrtva romske populacije još uvijek ne postoji znanstveni konsenzus, no postoje okvirne procjene na temelju sačuvanih dokumenata. Poteškoće utvrđivanju konačnog broja romskih žrtava rezultat su višestrukih prepreka objasnio je Vojak.

Točan broj romskih žrtva gotovo je nemoguće utvrditi zbog nedostatka dokumentacije vezane za jasenovački logor koje su ustaške vlasti imale, no spaljivale krajem rata. Također, nije sačuvana ni dokumentacija o drugim mjestima na kojima su za vrijeme režima stradavali Romi. Prema procjeni znanstvenika, a gdje se i ja svrstavam na temelju postojećih izvora, na ovim je prostorima stradalo  između 15 i 30 tisuća Roma. Točan broj teško je odrediti budući da se popis stanovništva 1941. nije održao, no i da je, i dan danas u novijim se popisima stanovništva brojni Romi ne izjašnjavaju kao Romi radi etničke mimikrije.

Tko je odgovoran za serijsko uništavanje kamenja spoticanja i treba li ovaj čin promatrati kao rezultat sve snažnijeg prodora novih ideoloških pokreta, ostaje utvrditi kriminalističkim istraživanjem. Bez obzira radi li se o lakomom vandalizmu ili pak je ono bio način da se degradiraju romske žrtve genocida, uništene pločice svjedoče rastućoj dehumanizaciji i društvenoj apatiji prema onima koji zaslužuju najviše društveno uvažavanje.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime