Seo Cizmich: Romi moraju ponosno živjeti svoj ‘romanipe’

  • Romani chibRomani chib
  • 0
    8
    Foto: privatno arhiva

    Obitelj romskog aktivista See Cizmicha živjela je na prostorima bivše Jugoslavije. Majka mu se rodila u Zagrebu u Hrvatskoj, a obitelji je osim u Zagrebu živjela i u Sarajevu u Bosni i Hercegovini. Roditelji su mu kao dvadesetgodišnjaci otišli živjeti u Italiju u Genovu gdje i danas žive. Prije sedam godina Cizmich je otišao u Barcelonu želeći se upoznati s radom romskih organizacija u Španjolskoj koje su se već tada snažno zalagale za jačanje romskog identiteta.  

    Privukao me snažni romski aktivistički pokret koji postoji u Španjolskoj. Čuo sam da se između ostalog zalažu za učenje romskog jezika koji je tamo gotovo iskorijenjen i to me zainteresiralo. Došao sam najprije na nekoliko mjeseci, a onda sam odlučio ostati i uključiti se u rad romske organizacije Union Romani, govori Cizmich i dodaje: U španjolsku kulturu inkorporirano je mnogo romske kulture, kao primjerice flamenco kojeg je 2010. godine UNESCO proglasio dijelom svjetske baštine, ali jezik nedostaje što je rezultat povijesnih španjolskih zakona protiv Roma. Svega dvadesetak Roma u Barceloni govori pravim romskim jezikom, a postoji dijalekt caló kojim govore španjolski i portugalski Romi u kojem su odlično sačuvane romske riječi izmiješane sa španjolskim, ali je gramatika španjolska.

    Romi u Španjolskoj su 1700-ih godina trpjeli stravične progone i brutalna masovna hapšenja i zatvaranja. U organiziranoj operaciji za vrijeme vladavine španjolskog kralja Ferdinanda VI, 1749. godine uhapšeno je i zatvoreno dvanaest tisuća Roma. Njegov nasljednik Karlo III odlučio se pak za mjere asimilacije te nakon što je naredio da se svi zatvoreni Romi puste na slobodu zabranio im je nomadski način života, trgovinu konjima i ostalom robom i govorenje njihovim jezikom. Posljedice antiromskih zakona rezultirale su time da danas Romi u Španjolskoj moraju učiti romski jezik.

    Intenzivno radimo na osvješćivanju potrebe za učenjem romskog jezika jer je to najvažniji dio našeg identiteta, objašnjava Cizmich. U okviru organizacije radimo na metodologiji i na pripremi materijala za učenje, knjiga i udžbenika. U trenutni online tečaj uključeno je 90 polaznika i stalno se priključuju novi zainteresirani. Moram reći da nam pomažu i španjolska vlada i institucije s kojima smo ostvarili kvalitetan dijalog što nam je neophodna dodatna snaga.

    Što se tiče rada na jeziku veliki uzor Cizmichu i njegovim kolegama su aktivnosti Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA“ na čijim događanjima redovito prisustvuju, posebno na obilježavanju Svjetskog dana romskog jezika 5. studenog. Nakon što sam u Zagrebu prije dosta godina prisustvovao obilježavanju ovog romskog praznika organizirao sam obilježavanje i u Španjolskoj i to je postalo redovito svake godine. Tom prigodom dodijeljujemo nagradu zaslužnim pojedincima koji intenzivno rade na romskom jeziku i njegovoj promociji. Također, donijeli smo Deklaraciju kojom tražimo da se romski jezik u Kataloniji prizna kao ravnopravan u kulturi jer se zaista koristi, a u centru Barcelone smo postavili mali spomenik u čast Svjetskog dana romskog jezika. Na taj način svi  koji pored njega prođu negdje ga memoriraju pa se i na taj način s vremenom ojačava shvaćanje da su Romi kao narod vrijednost Europe. Cizmich objašnjava kako jezik nije samo baština već nešto živo te da najveća zahvala za njegovo očuvanje ne ide lingvistima i profesorima romskog jezika već onima koji ga govore svaki dan. Ti su ljudi držali stup romskog identiteta postojanim,ističe.

    Cizmich se osvrnuo i na položaj Roma u Italiji gdje njegova obitelj i danas živi. U Italiji još uvijek postoje segregirani romski kampovi, Romi ne postoje kao nacionalna manjina, a romski se jezik uopće ne prepoznaje i ne priznaje, govori objašnjavajući kako su Romi pod stalnim psihološkim pritiskom. Stoljećima se radilo na imidžu Roma kao bezvrijednih i pod tim su konstantnim pritiskom zaista prestali vjerovati u svoju vrijednost kao ljudi. Ipak, polako dolazi do promjena. Kad su u Italiju došli Romi s prostora bivše Jugoslavije krenuo je i romski pokret. Još uvijek on nije dovoljno snažan, ali s novom generacijom, koja više ne traži vanjsku potvrdu svojih vrijednosti, on jača. Sve više Roma srednje i mlađe generacije zna da vrijedi, da njihova kultura vrijedi i da je Italija njihova domovina, jedanko kao i Talijanima. Dosta mladih izlazi iz kampova i pokušava pronaći način da organizira bolji život za sebe i obitelj. Put do postizanja zasluženog i pravednog položaja u društvu jako je dug, ali oni su tim putem krenuli.

    Cizmich je bio jedan od sudionika Međunarodne konferencije ”Romi kao indijska dijaspora – neraskidive veze” koja se održavala u Zagrebu od 10. do 12. travnja ove godine, a za koju vjeruje da će biti zapisana u povijesti kao vrlo značajna i to ne samo u Hrvatskoj, već u cijeloj Europi.  Rad i aktivnosti Saveza Roma ”KALI SARA” i Veljka Kajtazija smatra primjerom i uzorom za sve druge romske organizacije i predstavnike. Ono što je prvi Svjetski kongres Roma učinio za budućnost Roma i u čiji se spomen obilježava Svjetski dan Roma 8. travanj, to je ”KALI SARA” učinila za romski jezik i Svjetski dan romskog jezika koji se svake godine na dan 5. studenog obilježava u sve više zemalja. Tijekom boravka u Zagrebu s ostalim sudionicima konferencije posjetio sam i Romski memorijalni centar Uštica na autentičnom prostoru nekadašnjeg nacističkog logora u kojem je za vrijeme Drugog svjetskog rata ubijeno više od 16 000 Roma i Romkinja, a koji je Savez Roma ”KALI SARA” izgradio kao jedinstveni memorijalno-muzejski prostor s ciljem njegovanja kulture sjećanja. Ponosan sam također što sam sudjelovao na Međunarodnoj konferenciji koja je u fokus stavila indijsko porijeklo Roma kao i na to da sam jedan od potpisnika Deklaracije koju smo donijeli. Zaključke iz Deklaracije prenijet ću u Španjolsku, a to će učiniti i ostali sudionici iz 17 zemalja Europe, rekao je Cizmich i na kraju istaknuo kako Romi moraju ponosno živjeti svoj ‘romanipe’ i kroz taj osjećaj definirati vlastiti suživot s drugim narodima.

    Komentiraj

    Unesite svoj komentar
    Unesite svoje ime