Nije smiješno?

0
84
Foto: pixabay.com

Brojne su organizacije, uključujući Fondaciju za Dan sjećanja na Holokaust, Memorijal Auschwitz i inicijativu Hope Not Hate, nedavno kritizirale britansko-irskog komičara Jimmyja Carra zbog šala o Romima i Putnicima u njegovom specijalu His Dark Material objavljenom krajem prošle godine na Netflixu. Iako je specijal objavljen u prosincu, u javnosti je odjeknuo sredinom ovog mjeseca, nakon što je sporni isječak o Romima i holokaustu postao široko dijeljen i komentiran na društvenim mrežama.

U sat vremena komičarskog materijala Carr se u svom standardnom provokativnom stilu dotiče raznih gorućih tema, poput silovanja, pokreta Black Lives Matter i – Roma i holokausta. U uvodu u specijal Carr nudi svojevrsni disclaimer i kaže: Večerašnja emisija sadrži viceve o strašnim stvarima, užasnim stvarima koje bi mogle utjecati na tebe i ljude koje voliš. Ali ovo su samo šale, ovo nisu te strašne stvari.

U šali o Romima i holokaustu oko koje se lome koplja na internetu, Carr kaže: Kada ljudi govore o holokaustu, govore o tragediji i užasu šest milijuna židovskih života izgubljenih u nacističkom ratnom stroju. Ali nikad ne spominju tisuće Cigana koje su ubili nacisti. Nitko nikada ne želi pričati o tome, jer ne žele govoriti o pozitivnim stvarima.

Nakon što je Carr dotično izgovorio, slijedi salva smijeha i pljesak iz publike. Potom nastavlja dalje objašnjavati zašto misli da je to bila dobra šala, ističući da je jebeno smiješna i ima edukativnu vrijednost. To je šala o najgoroj stvari koja se dogodila u ljudskoj povijesti, za koju ljudi kažu ‘nikad ne zaboravi’, pa evo kako se ja sjećam. Postoji edukativni aspekt ovdje. Svi u ovoj prostoriji znaju da je šest milijuna Židova izgubilo život od nacista tijekom Drugog svjetskog rata. Ali mnogi ljudi ne znaju, jer se to zapravo ne uči u našim školama, da su nacisti također ubili tisuće Cigana, homoseksualca, invalida i Jehovinih svjedoka,objašnjava Carr u specijalu.

Čemu služi komedija

Zaklada za Dan sjećanja na holokaust poručila je da su ovakve šale odvratne. Apsolutno smo zgroženi komentarom Jimmyja Carra o progonu Roma i Sinta pod nacističkim ugnjetavanjem, i užasnuti što su nakon njegovih riječi uslijedile salve smijeha, komentirala je izvršna direktorica organizacije Olivia Marks-Woldman.

Iz Hope Not Hate, britanske kampanja za borbu protiv fašizma i rasizma, poručili su da je komedija nevjerojatan alat za progresivne promjene i da je velika šteta što je Jimmy Carr odlučio upotrijebiti svoju platformu kako bi slavio ubojstvo jedne od marginaliziranih skupine u društvu. Memorijal u Auschwitzu pozvao je Carra da nauči o sudbini oko 23 tisuće Roma i Sinta deportiranih u Auschwitz. A za početak, ako je Carr htio da njegova šala ima edukativnu vrijednost, trebao je govoriti o stotinama tisuća Roma i Romkinja ubijenih u holokaustu, a ne o tisućama.

Nadalje, pitanje je zašto se mnogi komičari uporno hvataju manjina kao svoga izvora inspiracije, odnosno zašto su im tako često mete upravo oni koji su već u društvu mete. Čemu zapravo služe takve kontroverze, s kime se zapravo obračunava, što se želi dokinuti? Zašto se ne rugaju (s) onima na pozicijama moći, nego uporno onima na marginama? Što je toliko revolucionarno u takvoj komediji, osim takozvane borbe za takozvanu slobodu govora koja se predstavlja kao fronta na koju su nas, eto, stjerale preosjetljive manjine? Je li teror manjina na fronti slobode govora zaista jedini problem današnjeg svijeta? Kad bi se napokon izborila ta velebna bitka za slobodu govora o kojoj toliko pričaju na Zapadu, što bi komičari rekli, čime bi se nakon toga bavili u svome materijalu – bi li se okrenuli preispitivanju drugih razina društvene nepravde i nejednakosti?

Zbog reakcija javnosti Carr je na kraju odlučio izostaviti dotičnu šalu iz narednih nastupa uživo, ali to zapravo ne rješava dublje dileme oko toga što komedija jest i čemu bi trebala služiti, kao ni činjenicu da smo na tome putu podosta pogubljeni. Ilustrativno je u ovom slučaju i medijsko trpanje svih reakcija na Carrev materijal u isti koš. A trebalo bi se razdvajati žito od kukolja i u tom pogledu, jer zasigurno nema ništa pozitivno u tome što je njegovu šalu osudio i britanski premijer Boris Johnson, čovjek čija je politika u mnogočemu štetna prema manjinama. Nema u takvim osudama ništa osuđujućeg, kao što ni u Carrevim šalama uglavnom nema ništa smiješnoga.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime