Pripadnici zajednice Cigana, Roma i Putnika (Gypsy, Roma and Traveller people- GRT), kako se ove etničke skupine kategoriziraju u britanskom društvu, pamtit će godinu 2021. i po nečem dobrom. Popis stanovništva koji se ove godine provodio u Velikoj Britaniji po prvi je puta uključio upravo kategoriju za koju su se oni koji se osjećaju kao pripadnici mogli sada i službeno izjasniti. Slična je kategorija bila uključena u popis stanovništva 2011. pod nazivom Cigani i Putnici i tada je na području Engleske i Walesa po dobivenoj statistici bilo evidentirano 57 680 tako izjašnjenih osoba. Statistika popisa iz 2021. još nije objavljena, a procjene govore o brojkama između 120 000 i 300 000 osoba. Osim što je od 2011. godine ta zajednica prirodno rasla, dogodile su se i neke promjene u društvu koje su omogućile njezinim pripadnicima da budu društveno vidljiviji, a samim time i službeno zapisani.
Cigani, Romi i Putnici službena su etnička skupina u današnjem britanskom društvu koja okuplja tri navedene grupe naroda u njihovoj borbi za većom ravnopravnošću. Jedna od osnovnih zajedničkih značajki je nomadski način života te diskriminacija kojoj su još uvijek djelomično izloženi. Također često žive u proširenim obiteljima i bave se poduzetništvom. Njihovo nasljeđe, identitet, kultura, jezik kojim govore i fizički izgled se pak u potpunosti razlikuju. Iako se Putnici u svojoj komunikaciji služe većinom engleskim jezikom, često govore i svojim jezikom koji se naziva Cant ili Gammon, a lingvisti za njega često koriste i naziv Shelta, dok Romi u Engleskoj uz upotrebu engleskog također koriste svoj jezik indijskog porijekla. Razlika između onih koji se nazivaju Romima i Ciganima u britanskom društvu veže se uz vrijeme njihova useljenja u tu državu. Sljedbenici onih skupina koje su u 16. stoljeću došle iz Indije nazivaju se Ciganima, dok se za sve one koji su se doselili iz kontinentalne Europe od druge polovice 20. stoljeća pa do danas koristi naziv Romi. Naravno da svaki pripadnik ove skupine u konačnici sam odlučuje kojim nazivom se želi izjasniti.
Tko su Putnici?
Putnici tradicionalno potječu iz Irske, a podatke o njima nalazimo još u 12. stoljeću. Početkom 19. stoljeća počinju useljavati u Veliku Britaniju, a danas ih nalazimo kao identificirane skupine u Irskoj, Velikoj Britaniji i Americi. Kao etnička manjina Putnici su u Irskoj kategorizirani prema Zakonu o rasnim odnosima iz 1976. godine, Zakonu o ljudskim pravima iz 1998. i Zakonu o jednakosti iz 2010. godine. Neki Putnici irskog naslijeđa odredili su se nazivljem Pavee ili Minceir, riječima koje dolaze i njihovog Shelta jezika. Godine 2017. službeno su priznati kao etnička manjina čime je irska vlada prepoznala i priznala nejednakost i diskriminaciju s kojom se ta zajednica suočavala te je najavila niz posebnih programa i intervencija kako bi se postigla njihova ravnopravnost s ostalim etničkim i društvenim skupinama u Irskoj.
Danas se dijelom zajednice Putnika smatraju i takozvani zabavljači, poput ljudi zaposlenih u cirkusu te organizatora različitih sajmova i drugih zabavnih događaja. Njihov je identitet povezan s njihovim obiteljskim poslovima. Tijekom ljetnih mjeseci oni obično putuju kako bi na različitim lokacijama nudili svoje proizvode i usluge, dok tijekom zimskih mjeseci borave uglavnom na jednom mjestu, baveći se, primjerice, popravljanjem strojeva i dresurom životinja, pripremajući se tako za sljedeću sezonu rada i putovanja. Većina njih su pripadnici ceha zabavljača kroz koji pokušavaju ostvariti svoja ekonomska i društvena zakonom zajamčena prava.
Druge skupine Putnika koje pronalazimo na području Velike Britanije su takozvani škotski, velški i engleski Putnici. Kod mnogih od njih kroz generacije možemo pratiti nomadsko nasljeđe jer su se vjerojatno vjenčavali van svojih tradicionalnih zajednica te su tako širili svoje posebne kulture življenja i na ove spomenute skupine. Naime, u vrijeme kada su prvi Romi počeli naseljavati područje Velike Britanije, a podaci o prvim seobama iz kontinentalne Europe datiraju iz 1515. godine, tamo su već postojale autohtone nomadske skupine. Vjeruje se da su se takve skupine zbog nekih sličnih ili čak istih značajki i načina života počele spajati pa su se tako u određenoj mjeri stopile i njihove različite kulture i etničke grupe.
Postoje i skupine Novi Putnici, koje se ponekad nazivaju i New Age Putnici čije korijene nalazimo u vremenima hipi pokreta 1960-ih i 1970-ih kada su ljudi živjeli “na cesti”, putujući s festivala na festival prateći razne glazbene skupine. Danas su to obitelji koje su zbog globalizacije i vrste posla koja im omogućuje rad od kuće u mogućnosti seliti se u razne države, često tražeći što pogodnije ili povoljnije životne uvjete.
Posebna skupina Putnika su oni koji žive duž 3 500 kilometara riječnih kanala u Velikoj Britaniji. Mnogi od njih su zapravo bivši Novi putnici koji su se preselili na riječne kanale nakon što je njihov život na cesti zbog raznih zakonskih ograničenja postao neodrživim.
GRT zajednica se smatra socijalno najisključenijom zajednicom u Velikoj Britaniji. Njezini pripadnici imaju 10 do 12 godina kraći životni vijek u odnosu na opću populaciju, kao i veću stopu smrtnosti majki rodilja, dojenčadi te mrtvorođenih beba. Doživljavaju rasističke napade kroz medije, što bi za svaku drugu manjinsku zajednicu bilo društveno neprihvatljivo. Imaju najveći rizik od niskih postignuća u obrazovanju, a državne usluge i politike rijetko uključuju usluge koje odgovaraju njihovim drugačijim potrebama. Zbog svega navedenog u britanskom društvu dolazi sve više do izražaja pojačano političko umrežavanje aktivista koji su pripadnici GRT zajednice. Sve je više organiziranih i društvenih kampanja koje za cilj imaju poboljšanje njihova statusa u društvu kroz zakonske promjene, konkretne odgovore na njihove potrebe, a istovremeno jačanje njihova identiteta na koji jesu i trebaju biti ponosni.
