Hommage utjecajnom lingvistu Radi Uhliku – Predstavljene dvije zbirke “Romskih priča”

0
23
Foto: Press

U okviru ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika u Bosni i Hercegovini u Zemaljskom muzeju predstavljene su dvije zbirke naziva Rade Uhlik – Rromane paramiča / Romske priče. O izdanju prve zbirke pisali smo na Phralipenu početkom godine. Urednica zbirki, Hedina Tahirović-Sijerčić, koja je za zadatak imala i prijepis, obradu i reviziju rukopisa na romskom jeziku, istaknula je u predgovoru druge zbirke kako je jezično i kulturno bogatstvo Roma, oživljeno i sadržano u ove dvije do sada objavljene zbirke knjiga obogatilo ne samo kulturni kapital našeg romskog naroda, nego i kulturni kapital naroda sa kojima i uz koje zajedno živimo i dijelimo istu povijest i prostor našeg življenja.

Druga po redu zbirka sadrži sto trideset i tri priče na romskom jeziku koje je romolog Rade Uhlik sakupio i zabilježio od 1937. do 1957. godine u pet knjiga –  Romske priče, Romske strašljive priče (o mrtvima i drugim zlotvorima), Miješane romske priče (ove priče nisu sakupljene u Bosni), Miješane romske priče (o divovima i i druge junačke priče), Miješane romske priče (repate priče, vračarske priče, plačljive/tužne priče).

Nastavljajući rad na romskim pričama, koje je sakupio, stenografom zabilježio, transkribirao i zapisao romolog Rade Uhlik (1899 – 1991), u periodu od 1928. do 1968. godine, a na osnovu usmenih naracija pripovjedača (paramičara) Roma, vodeći se primarnim ciljem ovog rada – oživljavanjem i očuvanjem romskih dijalekata i govora sa područja bivše Jugoslavije, s posebnim osvrtom na gurbetski dijalekat kojim govore čergaške i autohtone grupe bosanskohercegovačkih, crnogorskih i sandžačkih Roma, vršimo prepis, ortografsku obradu originalno zapisanih priča, prevodimo ih na bosanski jezik, analiziramo i otvaramo diskusiju o njihovim karakteristikama radi uspostavljanja smjernica kvalitetnijeg i uspješnijeg procesa učenja romskog jezika i njegovog izučavanja, nastavlja Tahirović-Sijerčić.

Priče su kazivane na različitim dijalektima u zavisnosti od pripovijedača/ica priča, na gurbetskom, arlijskom, bugurdžijskom i goptskom dijalektu, kao i miješanim varijantama ovih dijalekata nastalim u uzajamnim kontaktima govornika na prostorima bivše Jugoslavije. 

‘Romizacijom’, dodavanjem romskog prepozitivnog i postpozitivnog člana (romskih prefiksa i sufiksa), govornici/ce, odnosno kazivači/ce su kreirali ‘nove’ romske riječi koje su dostigle nivo neophodnosti u njihovoj svakodnevnoj prirodnoj i tečnoj komunikaciji.

Uz različite dijalekte na kojima pripovijedači/ce pripovijedaju svoje priče, zapaženo je i da većina njih nije dovršena, ispričane su nepovezano i nerazumljivo čitateljima, a urednica naglašava da je neophodno istaknuti da su neki kazivači a i njihove priče okarakterisani kao ‘aljkavi i nemarni’ bili najmarginalizovaniji među marginalizovanim, najnepismeniji među nepismenima, najsiromašniji među siromašnim ali najvoljniji družiti se i kazivati i za najminimalnije im dato dobro, a da je Uhlik uglavnom od takvih kazivača, u njihovim i drugim sličnim grupama, sakupljao ove priče.

Nadalje vrlo je lako moguće uočiti i priče koje se na prvu čine iste po sadržaju odnosno motivima i temama, ali one su u svojim sekvencama i detaljima različite, stoji u Predgovoru knjige. Tako su teme i motivi koji se provlače u pričama o tradiciji, vjerovanjima, ljubavi i obitelji, tradicionalnim zanatima, navikama, šalama, migraciji i lutanju, posebnim povijesnim događajima i romskom stradanju, njihovoj svijesti o odnosu između Roma i neRoma, kao i odnosu Roma između sebe (jedne grupe u odnosu na drugu grupu) ustaljeni i stereotipni jednako kao i karakteri junaka i likova (Xalo/Ćelavko, Dilo/Budala, Phuro/Starac), brojeva (7, 9, 12 i 40), usporedbi, starosti pripovijedača priča (uglavnom stariji muški članovi zajednice) i početne i završne rečenice priča.

To su samo neke od zanimljivosti i saznanja do kojih je došla urednica, a koja je izrazila zahvalnost cijelom timu prevoditelja i suradnika, svjesna da ovako kvalitetan i obiman rad, na preko osamsto stranica, može biti rezultat samo timskog rada. Zahvalila se i Fondu otvoreno društvo Bosna i Hercegovina na ogromnoj podršci kojom je omogućila realizaciju ovog vrijednog i jedinstvenog jezičkog i kulturnog djela, proizašlog iz zaostavštine brilijantnog i nenadmašnog romologa Radeta Uhlika, ali i Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine koji je kao suizdavač zajedno sa Fondom otvoreno društvo BiH omogućio potpuni pristup ovim originalnim pričama iz svog arhiva.

Podsjećamo, Rade Uhlik je oko sedamdeset godina svog života posvetio Romima i proučavanju romskog jezika.  U tom periodu svog djelovanja sakupljao je priče, pjesme, šale, zagonetke i drugo narodno blago. Posebnost ove zbirke jest da su doprinos u proučavanju i izdavanju ovog lingvističkog izdanja kada je riječ o prijevodima dali Ruždija Russo Sejdović kao prevoditelj, Hedina Tahirović-Sijerčić kao prevoditeljica na reviziji prijevoda te savjetnici prevoditelji i to Seljajdin Salijesor, dr. Amina Šiljak-Jesenković, Dalibor Tanić i Besa Alibajro.

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime