Rasprava o policijskoj brutalnosti došla na red

0
36
Foto: pixabay

O policijskoj brutalnosti prema Romima raspravljat će se 23. studenog na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu. U raspravi će se osvrnuti na slučaj Stanislava Tomáša koji je preminuo zbog ekstremnog korištenja policijske sile krajem lipnja u Teplicama.

Europarlamentarac Romeo Franz iz Njemačke, koji je i sam romskog porijekla, najavio je ovu točku dnevnog reda putem društvenih mreža. Napokon, nakon više od tri mjeseca nagovaranja, nakon brojnih telefonskih poziva, prijava, članaka i prosvjeda, uspjeli smo, udruživanjem snaga, postići da slučaj Stanislava Tomáša, Roma iz Češke koji je preminuo nakon što su mu dva policajca klečala na leđima i vratu dok je ležao na tlu, bude na programu plenarne sjednice u Europskom parlamentu, objavio je Franz, inače iz stranke Zelenih.

Kako se navodi na web stranici Europskog parlamenta, raspravljat će se i o drugim slučajevima nasilja prema Romima, što bi trebalo rezultirati osudom policijske brutalnosti počinjene nad Romima u EU. Hoće li se ići u neke konkretnije korake nakon toga, preostaje vidjeti.

Ništa od pravde za Tomáša

U Češkoj živi velika zajednica Roma koja broji oko 300 tisuća ljudi. Već smo na Phralipenu pisali o porastu nasilja nad Romima i Romkinjama u Češkoj, ali i dugoj povijesti postojanja takvog nasilja u Češkoj, gdje se političari u javnom prostoru tijekom godina nisu libili izjavljivati kako su Romi “lijeni” i “ološ”. Put od “lijenog ološa” do “nadrogiranog divljaka” čija je smrt opravdana, kako se govorilo za Stanislava Tomáša – nije dug.

O smrti Tomáša također smo ranije pisali na Phralipenu. Iako postoji video koji prikazuje policajca kako kleči na vratu Tomáša, krajem listopada češka policija objavila je kratko priopćenje u kojem tvrdi da je konačna obdukcija potvrdila da nema veze između intervencije policajaca i smrti gospodina Tomáša. Odvjetnik njegove obitelji doveo je u sumnju taj nalaz, a Europski centar za prava Roma to je nazvao uobičajenom policijskom retorikom, dodajući da će u ovom slučaju nastaviti tražiti pravdu.

Treba reći kako češke vlasti u bježanju od odgovornosti za ubijene Rome nisu usamljene u Europi. Pisali smo na Phralipenu i o slučaju iz Španjolske, gdje je Eleazar García, mladi Rom s invaliditetom, nakon premlaćivanja od strane sigurnosnih snaga i policije umro od srčanog udara. Njegova je obitelj pokrenula sudski proces za utvrđivanje odgovornosti za njegovu smrt, ali je sud slučaj odbacio, opisavši Garcíjinu smrt kao “prirodno uzrokovanu”. Njegova obitelj ovakvu odluku smatra nedopustivom, a u javnim istupima ponavljaju – važno je sve ono što je prethodilo srčanom udaru, sve ono što ga je uzrokovalo. Važno je nasilje. Stalno i sveprisutno nasilje, na svakoj razini. Ono o kojem bi se sada, kako najavljuju, napokon trebalo pričati u Europskom parlamentu.

 Domet i predmet institucija

Koliko se od ovakvih europarlamentarskih rasprava može očekivati? Uglavnom malo. A zašto?  Zanimljivo je ovdje spomenuti nedavno objavljen izvještaj o diskriminaciji Roma u Hrvatskoj i Bugarskoj. Trideset i sedam posto ispitanika u Hrvatskoj izjavilo je da se osjećalo izloženo diskriminaciji temeljem svog romskog podrijetla u prošlih 12 mjeseci, a 50 posto da su bili izloženi diskriminaciji u posljednjih pet godina. Unatoč ovakvim iskustvima, Romi i Romkinje rijetko prijavljuju diskriminaciju i nemaju povjerenja u institucije koje bi trebale reagirati u takvim slučajevima.

Osim prekomjernog policijskog nasilja i maltretiranja koje Romi i Romkinje često trpe na ulicama naših gradova i sela, nesrazmjeran broj (u odnosu na većinsku populaciju) Roma zastupljen je i u zatvorskom sustavu većine europskih zemalja. U zatvorima Romi često pate zbog nejednakog postupanja, a nerijetko i umiru zbog zlostavljanja od strane zatvorskih čuvara i policajaca koji su zaduženi za njihovu skrb i sigurnost (više je nerazjašnjenih slučajeva smrti Roma u zatvorima diljem Europe posljednjih godina).

Dakle, čak i kada potiču rasprave o diskriminaciji i nasilju nad Romima, institucije uglavnom ne uvažavaju da su same dio ugnjetavačkog sistema, niti se zaista žele baviti koracima koji bi vodili ka značajnim promjenama. Teško je očekivati da će Europski parlament biti išta drugačiji.

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime