Reparacije (odštete) zbog ropstva – a gdje su tu Romi?

0
11
Foto: pixabay.com

Aktualnost teme reparacije zbog porobljavanja ljudi afričkog porijekla u Sjedinjenim Američkim Državama dobila je dodatno na snazi pokretom Black lives matter, koji upravo taj segment navodi kao jedan od svojih ciljeva.

Na nacionalnoj je razini predložen samo jedan glavni zakon koji je preporučio  stvaranje povjerenstva za proučavanje utjecaja ropstva na društveni, politički i ekonomski život američke  nacije pod nazivom Povjerenstvo za proučavanje prijedloga za reparaciju za Afroamerikance. Zastupnik John Conyers Jr. neuspješno ga je predlagao Američkom kongresu svake godine, od 1989. pa sve do svoje ostavke 2017. godine. U rujnu 2016.  Radna skupina stručnjaka za ljude afričkog podrijetla pri Ujedinjenim narodima ohrabrila je Kongres da usvoji spomenuti prijedlog zakona radi proučavanja prijedloga za reparacije, ali Radna skupina nikada nije izravno podržala nijedan određeni prijedlog za reparacije. Afroamerički odvjetnik i aktivist Randall Robinson iz zagovaračke organizacije TransAfrica napisao je da je američka povijest rasnih nereda, linča i institucionalne diskriminacije rezultirala gubicima od 1,4 bilijuna dolara za Afroamerikance. Brojke koje se spominju u ekonomskim krugovima oko procijenjene odštete kreće se negdje između 1,4 do 4,7 bilijuna ili otprilike 153 000 USD u 2019. za svakog Afroamerikanca koji danas tamo živi. Ostale procjene kreću se od 5,7 do 14,2 i 17,1 bilijuna dolara.

Godinama prije nego što su drveni jedrenjaci s robovima iz Afrike stizali do obala Sjeverne i Južne Amerike, Romi su na teritoriju današnje Rumunjske već bili porobljavani. Njihovo porobljavanje datira od 1370 -ih, a možda i ranije. Prema pisanim podacima bile su tada tri vrste robova – oni u vlasništvu Krune (a kasnije države), pravoslavne crkve i plemstva. Etnička posebnost Roma bila je jedan od izvornih razloga njihova porobljavanja – indijsko podrijetlo i boja kože razlikovali su ih kao ne-Rumunje i nekršćane. Institucija ropstva prestala je 1855. godine u tadašnjoj Moldaviji i 1856. u Vlaškoj, kada je 250 tisuća romskih robova, koji su činili 7 posto rumunjskog stanovništva, postalo zakonski slobodno. Nisu nikada dobili odštetu za nečovječno postupanje koje su pretrpjeli. Zato su pak zlostvaljači robovlasnici, kako  na drugim kontinentima, tako i u Rumunjskoj primili izdašnu novčanu naknadu zbog oslobađanja robova.

U listopadu ove godine navršava se 635 godina od prve pisane potvrde porobljavanja Roma u Rumunjskoj. Naime, 1385. godine Dan I, knez Vlaške tada je među ostalim “dobrima” darovao samostanu Tismana i četrdeset romskih obitelji, koje su tim činom porobljene. Niti pravoslavna crkva, niti rumunjske institucije nisu pokazale zanimanje za preuzimanje odgovornosti za porobljavanje Roma. Romsko ropstvo nijekano je u rumunjskim povijesnim knjigama, dok ga svjetska kulturna i povijesna javnost rijetko spominje.

Na nedavno održanom događanju u organizaciji Rumunjskog kulturnog instituta u New Yorku na temu rase i rasizma, iznesene su zanimljive teze.  Nekoliko je sudionika zagovaralo ideju poništavanja spomenutog porobljavanja Roma na način da su njihov tadašnji položaj izjednačavali s iskustvima rumunjskih kmetova. Neki su, pak, povjesničari iznjeli teze da su Romi imali “sreću” što su robovali, jer im je taj sustav pomogao u očuvanju identiteta i “zaštitio” ih. Mogao se steći dojam i da mnogi ugledni Rumunji doživljavaju proces kazivanja istine o porobljavanju Roma kao prijetnju imidžu Rumunjske.

Potomcima porobljavatelja diljem svijeta nije ugodno prihvatiti istinu o svojim precima. No, istina se ne može sakriti niti se posljedice takvih postupaka mogu zanemariti. Međutim, sve zajedno može postati izrazito društveno neprihvatljivo ako se u diskursu naziru rasne i kulturne predrasude.

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime