Ogledalce, ogledalce

  • EnglishEnglish
  • Romani chibRomani chib
  • 0
    21
    Foto: Bódi Barbara

    Barbara Bódi rođena je kao treće dijete u romskoj obitelji Romungo Roma u Mađarskoj. Dječaci u njezinoj obitelji posvećivali bi se glazbi, tako da se mnogi od njih bave izvođenjem romske ili klasične glazbe, dok je Bodi, poput njezine majke, krenula putem likovne umjetnosti, iako radi i djeluje i u drugim područjima. Njezin opus uključuje slikanje, crtanje, fotografiju i kolaž, a djeluje pod pseudonimom BOBA. Godine 2002. diplomirala je povijest umjetnosti, crtanje i vizualnu komunikaciju na Sveučilištu Eszterházy Károly, gdje su njezin umjetnički razvoj odredila dva umjetnika nagrađena Munkácsy nagradom, Péter Földi i István B. Nagy. Zatim je studirala na Sveučilištu za umjetnost i dizajn Moholy-Nagy u Budimpešti kod Józsefa Baske i Katalin Rényi, a magistrirala je vjeronauk na Katoličkom fakultetu Apor Vilmos 2011. godine. Njezina doktorska disertacija bavi se temom romskog likovnog pokreta i njegovih razvojnih procesa koji se odvijaju u drugoj polovici 20. stoljeća, istražujući njegovo ispreplitanje s mađarskom likovnom umjetnošću.

    Rođeni ste u mađarskoj romskoj obitelji glazbenika s četvero djece, a umjetnost i kultura utkani su u vaš svakodnevni život, čak i u djetinjstvu. Kakva su vaša sjećanja iz tog razdoblja?

    Kad sam bila mala s troje braće i sestara, kontakti sa širom obitelji bili su vrlo česti. Sjećam se da smo ih često posjećivali i oni su često dolazili k nama. Sjećam se da sam imala emocionalno bogato i sadržajno djetinjstvo, s puno rođaka i mnogim obiteljskim događajima na kojima su glazba i ukusna hrana imali središnju ulogu. Ponekad bi muškarci puštali glazbu ili svirali ili smo puštali suvremenu glazbu, a također smo i plesali. Danas je ta navika izblijedjela, a obiteljska se kohezija istrošila. Tijekom jednog dana moj tata vježbao bi s mojim bratom koji je svirao violinu, a mama nam je u međuvremenu kuhala fini ručak. Obično bi me tata posjeo kraj njih da im pjevam. Ja sam bila povučeno malo dijete, ali s ogromnim unutarnjim svijetom – možda zato nisam željela biti na pozornici i biti pjevačica, već sam umjesto toga odlučila slikati.

    Umjetnica ste, učiteljica likovne umjetnosti, dizajnerica interijera, vjeroučiteljica, slikarica na porculanu i društvena istraživačica. Položaj umjetnice koja je pomirila tako različita zanimanja vrlo je zanimljiv, pa možete li nam reći kako to doživljavate i koliko vam vlastita umjetnička iskustva pomažu u boljem razumijevanju vaših kolega umjetnika – osobito kroz prizmu vjeroučiteljice i društvene istraživačice?

    U svemu vidim vezu, postoji snažna paralela između umjetnosti i moje vjere, koja ima obilježja umjetničke vjere za sve stvaraoce. Onaj tko ne vjeruje u Boga isto vjeruje u nekoga ili nešto drugo, ili u sebe. Moj doktorski studij je interdisciplinarni program društvenih istraživanja, koji je također interdisciplinarno sjecište s novom perspektivom konteksta pretraživanja. U svojim mislima i emocijama uvijek sam bila drugačija od drugih, pa bih htjela tu  specifičnu posebnost predstaviti u različitim i brojnim dimenzijama stvaranja vrijednosti.

    Završili ste srednju umjetničku školu gdje ste se usredotočili na oslikavanje porculana, inspirirano secesionističkim svijetom Gustava Klimta. Oslikavanje porculana ima dugu i bogatu povijest, koja datira iz davne prošlosti i vladavine prvih dinastija. Što vam je bilo posebno zanimljivo u oslikavanju porculana i jeste li isprobali kaligrafiju koja uključuje bit iste tehnike kao i oslikavanje porculana?

    Oduvijek su me privlačile dalekoistočne kulture, filozofije i vjerovanja, pa i kaligrafija ima veliki utjecaj na mene. Djela koja su izrađena sa ženskom osjetljivošću i dubokim iskustvom tipična su za mene jer meditativno punjenje inspirira moja djela. S obzirom da pripadam romskoj nacionalnosti, sa sobom nosim privlačnost prema staroj Indiji, dalekoistočnim kulturama i filozofijama, što daje poseban, radikalno drugačiji pristup mojoj umjetnosti i daje duboko ukorijenjenu snagu mom načinu izražavanja. Svojom kreativnom vizualnom maštom uzdižem se u visine svoje kreativne slobode, koja je utkana u moju duboku vjeru, bez pravila. Za mene razlika ne znači diskriminaciju i podređenost drugosti, već snagu čovječanstva koja nosi bogatstvo i raznolikost različitih kultura, filozofija i emocija i svjetova misli.

    Imaju li neki drugi umjetnici veliki utjecaj na vas i vašu umjetnost?

    Kroz energije prirode primam poruke i uzbudljiva nadahnuća dok sam u miru i u uzdignutom raspoloženju svog duha. Kroz mnoga iskustva, kad se čudim savršenom djelu vrhunskog Umjetnika, osjećam beskonačne i neiscrpne dodane vrijednosti. Kao dio prirode, osjećam i to savršenstvo u sebi, što potiče stvaralaštvo. Ponekad je to samo svakodnevna aktivnost koja dolazi s inspiracijom, poput čišćenja, kroz koje često dođem do boljih ideja. Ja nisam u kontroli nad time, ja samo prenosim ono što imam za reći između umjetničkih vrijednosti ili također u znanstvenim publikacijama. Motivirajući učinak pronalazim u gotovo svakom umjetničkom djelu, ali uzbudljiva otkrića i eksperimentalne sklonosti mišića potiču daljnju inspiraciju za daljnja promišljanja.

    Redovita ste posjetiteljica romskog umjetničkog kampa na Blatnom jezeru, gdje surađujete s drugim umjetnicima romskog podrijetla.

    Kad su uz pomoć Romana Khera organizirani kreativni kampovi velikih razmjera, bila sam sudionica od svoje skoro  osamnaeste godine. Od tada, manji krugovi prijatelja okupljali su se ljeti kako bi formirali individualnu organizaciju. U tom slučaju, umjetnička se mreža kontakata širi i jača, te se mogu raditi intervjui. U ljetnim kreativnim kampovima mentalno napuštam svijet svakodnevnog rada i pronalazim svoje novo mjesto u usredotočenosti na umjetničku sredinu, u kojem trenutku moje kreativno raspoloženje zaista počinje teći.

    U vašim umjetničkim djelima teme prirode, raznolikosti flore i faune i čuda rođenja bogati su i neiscrpni izvori nadahnuća. 

    Da, otkrivam sva ta prirodna čuda u ljudima. Zbog svog humanističkog usmjerenja otkrivam ljepotu, savršenstvo i pozitivnu energiju prirode u ljudskoj raznolikosti.

    Istraživali ste svoje romsko podrijetlo u likovnoj seriji ulja na platnu iz 2015. pod nazivom Ogledalce, ogledalce – koja se također odnosi na drugost koja potiče kulturu multirasnog i multietničkog prihvaćanja. Kako se odvijao proces zrcaljenja same sebe i koga ste vidjeli u tom ogledalu i prenijeli na platno?

    Nakon svog uglavnom šarenog predstavljanja, jedno se jednobojnije, realnije razdoblje počelo intenzivirati u mojoj vizualnoj viziji. Probudila sam svoje unutarnje vizualne slike u seriji od 12 + 1 radova od 120cmx140cm gdje sam, s izrazom simboličkog realizma, istraživala naše čiste ljudske osjećaje koji dolaze iz naših dubina, naše različite naravi kroz različita lica. Dosad sam u svojoj umjetnosti naglašavala pozitivne osjećaje, te ih prikazivala iz neke svjetlije, optimističnije perspektive. Međutim, ovaj put se pojavljuje sjenovitija strana jer dubina uspona i padova također pruža okvir za naše široke, univerzalne istinske emocije. Kroz pravilnost polariteta, pozitivne osjećaje jedino možemo u potpunosti doživjeti ako znamo i doživimo suprotno, ako znamo što znači patiti, vikati, biti frustriran, doživjeti neuspjeh, pasti na tlo, izgubiti – i početi iznova. Ti osjećaji također imaju ljepotu i važan značaj u našim životima. Ističem zajedničke ljudske vrijednosti izražavajući osjećaje, karaktere lica različitih etničkih skupina, isticanjem različitih kultura, percipirajući različitost.

    Na slikama se pojavljuju različiti likovi, svaki s jakim emocionalnim izrazima. Moja poruka je da nismo sami u svojim najdubljim osjećajima. Čak i najmanji dio cjeline, jer je sve povezano sa svime. Svatko doživljava dubinu neuspjeha i visine sreće na različitim životnim poljima, bez obzira na boju kože, nacionalnost, vjersku ili političku pripadnost. Sve sam to ovjekovječila na umjetničkoj razini. Među dvanaest slika nalazi se iskupljujući Isus Krist, s kojim poruka postaje misterij, poput proročanstva. Trinaesti rad ogledalo je s kojim sam pozvala i  gledatelja u proces stvaranja, čime je i on/ona postao/la sastavni dio poruke sa svojim vlastitim licem. Vidjela sam sebe u svih dvanaest lica i poistovjetila se s njihovim emocijama tijekom slikanja, kako bih ih mogla snažno i autentično prenijeti.

    Nacionalna romska likovna umjetnost glavna je tema vašeg doktorskog studija. Možete li s nama podijeliti neke zanimljive činjenice i zaključke, posebno neke o povijesnoj zastupljenosti Romkinja?

    Naslov mog doktorskog istraživanja je Proces romskog likovnog pokreta, njegov razvoj u drugoj polovici 20. stoljeća i njegov utjecaj na društvenu emancipaciju – smješten u mađarsku društvenu i kulturnu povijest i na području univerzalne umjetnosti u cjelini, istražujući postojeće dodirne točke s mađarskom likovnom umjetnošću.

    Istražujem pojam likovne umjetnosti romske manjine s pregledom njene kratke povijesti kao najveće etničke populacije koja u Mađarskoj živi više od šest stoljeća. Osim definicije romske umjetnosti, raspravljam o procesima promjene i vlastitom predstavljanju sadašnjosti, uglavnom s umjetničkog aspekta, te etničkoj klasifikaciji romskog identiteta kroz samopriznanja. Postavila sam romsku umjetničku scenu temeljenu na tradiciji, zatim modernu mađarsko-romsku likovnu umjetnost koja je iz nje proizašla, i na kraju definiram kategorije profesionalne likovne umjetnosti jednu naspram druge i naspram njihove povezanosti s mađarskom likovnom umjetnošću, europskom romskom umjetnošću i univerzalnom umjetnošću. Vlastito predstavljanje domaćih romskih slikara u kontekstu suvremene dimenzije većine i manjine, u razlici između unutarnjih i vanjskih refleksija, najčešća je vrijednost kvalitete umjetničkog djela na toj jedinstvenoj likovnoj sceni.

    Osim tumačenja romske umjetnosti, studija nudi priliku suvremenim umjetnicima da steknu točnija i detaljnija znanja te da svoja djela razumiju i vrednuju na pobliži i sofisticiraniji način. Romkinje, koje predstavljaju manjinu unutar same romske manjine, produktivno su predstavile svoju vlastitu zastupljenost, kroz što su svoju vizualnu viziju razvile u kišobran romske likovne umjetnosti, koja se razvija kao samoostvarenje. Sve je to otkriveno na iznimno osjetljiv način, s njihovim emocionalnim stanjem u postavci stvaranja vrijednosti. Romkinje su vapile iz svog izdvojenog stanja s nepoznatim višestrukim preprekama, s djelima koja su davala snažan vizualni signal o njima samima i njihovoj situaciji i emocionalnom stanju – o ograničenjima dvostruke manjine, o raspletanju talenta koji nadilazi gotovo sve prepreke i nalazi svoj put unatoč svim okolnostima. Položaj i kratka karakteristika romskih umjetnica pojavljuju se u dijagramu razvojnog procesa romske likovne umjetnosti.

    Kako biste okarakterizirali mehanizme kojima se diskriminacija pokreće i održava u Mađarskoj i kako ona utječe na umjetnice – posebno one s različitim etničkim porijeklom?

    Diskriminacija se očituje na prilično složene i neugodne načine na različitim poljima, što je također formulirao antropolog Péter Szuhay: Stavovi prema Romima prevladavaju u školi, na radnom mjestu ili čak u javnoj upravi, iako u nešto konsolidiranijem i neugodnijem obliku. Istodobno, važno je istaknuti da oni koji se ne žele definirati kao Romi također podliježu kvalifikacijskom i etničkom označavanju. Etnički izbor, bilo da se zove kulturna integracija ili identitet zajednice, ili čak asimilacija, ne stvara stvarnu priliku za društvenu integraciju za ljude koji se zovu Romi. 

    Trenutno, većinsko društvo ne može razlikovati nijansiraniju i detaljniju prisutnost kreativnih trendova u stvaralaštvu umjetnika romskog podrijetla, pa stoga ne može napraviti stvarni pokušaj njegove realne interpretacije i uključivanja. Njihovo znanje pokriva karakteristike romske likovne umjetnosti u autentičnom smislu, temeljeno na izvornim tradicijama, i usredotočuje se na isticanje romskog podrijetla kao naivnog ili „podređenog“, koje se na pogrdan način podcjenjuje. Kako se razotkriva podrijetlo umjetnika, etnička pripadnost nadjačava stvarnu kvalitetu i poruku djela. Od tog trenutka nadalje, umjetnik se smatra romskim slikarom i klasificira se kao romski umjetnik, a njihovo se djelo smatra “ciganskim” na pogrdan način, čak i u slučajevima diplomiranih profesionalnih umjetnika. Uvjerena sam da će moje doktorsko istraživanje pružiti priliku za nadići sve te uske i zatvorene okvire, te da će potaknuti slobodniji način razmišljanja, a time i stavove više usmjerene na ljude.

    Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

    Komentiraj

    Unesite svoj komentar
    Unesite svoje ime