Pravo na zdravlje nije za sve?

0
6
Foto: pixabay.vom

Termin strukturalno nasilje prvi je upotrijebio Johann Galtung 60-ih godina prošlog stoljeća, a odnosio se na društvene skupine, ekonomske, pravne, političke, vjerske i kulturne, koje sprečavaju pojedince, grupe i društva da postignu svoj puni potencijal. Duboko ukorijenjeno u ekonomski i politički sustav, ono je sve češća pojava posljednjih godina, a najizloženije su pritom magrinalizirane skupine. Još je Gandhi kazao da je siromaštvo najgori oblik nasilja, a ono se reflektira u svim sferama ljudskog života, svodeći ga na puko preživljavanje. O utjecaju strukturalnog nasilja mnogo se istraživalo na području sociologije i antropologije, a u novije vrijeme privuklo je istraživačku pozornost i na području zdravstva.

Kako bi se stvorio što obuhvatniji prikaz zdravstevnih posljedica, Multidisciplinarni digitalni izdavački institut, izdavač znanstvenih časopisa s otvorenim pristupom koji je 1996. godine osnovan u Baselu u Švicarskoj, ove je godine objavio opisni sustavni pregled Strukturalno nasilje i ishodi povezani sa zdravljem u Europi, objedinivši rezultate osam studija, objavljenih od 2010. do 2021. godine. Dvije od njih bile su provedene u Španjolskoj, dvije u Francuskoj, jedna u Ukrajini, jedna u Rusiji, jedna zatim u tri zemlje, Švedskoj, Portugalu i Njemačkoj te posljednja u Velikoj Britaniji. Koncept strukturalnog nasilja, saznajemo iz pregleda, dovodi se u korelaciju s konceptom strukturalnih odrednica zdravlja koji je osmislilo Povjerenstvo za socijalne odrednice zdravlja  Svjetske zdravstvene organizacije. Iako se oba termina odnose na mehanizme društvenog uređenja koji generiraju raslojavanje i podjelu na društvene klase, termin strukturalnog nasilja ipak ima šire značenje jer se odnosi i na dimenzije života koje se ne čine direktno povezane sa zdravljem.

Prva studija provedena u Španjolskoj pokazala je da su se trudnice ovisne o drogama susrele s višeslojnim društvenim preprekama u procesu traženja rehabilitacijskih usluga, a u drugoj studiji se zaključilo da migrantkinje bez dokumenata verbalno nasilje na radnom mjestu nisu smatrale seksualnim uznemiravanjem. Zbog posljedica stigmatizacije, nesigurnih životnih uvjeta i straha generiranog sve restriktnijim politikama useljavanja, istraživanje u Francuskoj istaklo je da se mnogi migranti bez dokumenata osjećaju kao da nemaju pravo na zdravstvenu skrb iako zakonski imaju, a u drugoj studiji provedenoj isto u Francuskoj naglasilo se kako je strukturalno nasilje kroz ograničene usluge, namjerni kaos i s time povezano obespravljenje utjecalo na dobrobit migranata. Nadalje, u studiji provedenoj u Ukrajini navodi se kako su birokracija i papirologija spriječile marginalizirane žene koje su ovisne o drogama da pristupe uslugama i resusrsima koji su im bili potrebni, a studija provedena u Njemačkoj, Portugalu i Švedskoj kao oblik strukturalnog nasilja istaknula je ponašanje medicinskog osoblja koje je korisnike zdravstvene zaštite smatralo nedostojnim liječenja. Mladim ljudima iz naselja s niskim prihodima bavili su se autori studije iz Velike Britanije koji su istaknuli da se ne može očekivati od mladih da prestanu puštiti u skladu sa savjetima o zdravstvenom riziku, već da su nužne intervencije za premošćivanje problema. I posljednja, studija u Rusiji, otkrila je da su policijske prakse izravno, ali i neizravno povrijedile prava konzumatora droga nanoseći društvenu patnju.

Jedan od zaključaka u pregledu je da su diskriminacija i rasizam često povezani s dostupnošću zdravstvene zaštite. Napominje se da su sistematska segregacija i diskriminacija individualaca koji traže zdravstvenu skrb povezane s njihovom etničkom pripadnošću, rasom i statusom, a u zemljama u kojima se skrb plaća, segregacija i diskriminacija temelje se na prihodima, što često rezultira neadekvatnom skrbi za manjinske grupe nasuprot domaćoj populaciji. Iako se utjecaju strukturalnog nasilja u ovim studijama pristupilo iz različitih perspektiva, iz prikupljenih uzoraka može se stvoriti globalna slika:  Ispitanici studija doživjeli su neku vrstu patnje i štete nanesene strukturnim uređenjima u kontekstu studija, što je utjecalo na njihovo zdravlje i dobrobit uključujući njihovu mogućnost pristupanja odgovarajućim uslugama (primjerice zdravstvenoj skrbi, socijalnim i rehabilitacijskim uslugama). Štoviše, rezultati ovih studija implicirali su da su postojale nepravedne strukturne nejednakosti koje su u određenoj mjeri ukorijenjene u svakodnevne društvene i strukturne politike. To je u skladu sa stajalištem da je SV često nevidljiv i ugrađen u strukture te normaliziran stabilnim institucijama, kao i redovitim iskustvom.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime